Prekinem vezu od 4 godine, jer uplatim sebi i majci odmor

Prekinem vezu od 4 godine, jer uplatim sebi i majci odmor, a djevojka me tad nazove “maminim sinom”. Hej, ona koja u životu ima sve, kćerka doktora, stan u Bgu, stalno ljetovanja i zimovanja, jedino što je trebalo da uči.

Stalno nerazumijevanje. Cijelog života nemam. Majka me je podigla ni iz čega, bez oca, stalno radila, mučila se cijeli život, nikada nije vidjela išta dalje od našeg malog grada. Ja sam sebe školovao radeći po studentskim zadrugama i kreditu.

U domu naučim njemački zbog poznanstava i uz pomoć ovih što su studirali filološki. Prošle godine zahvaljujući kolegi sa faksa odem u Njemačku i počnem da radim. Sad konačno imam. I eto, pošto nisam vidio majku 11 mjeseci, rekoh da odemo konačno negdje, pa evo nas sad u Turskoj.

Maloprije je gledam kako je presretna, ovo za svoje 64 godine nikad nije vidjela. A ovo pišem, jer mi stiže poruka od ove kako joj je žao, izvinjava se itd. Teško je razumjeti ovaj moj gest prema majci na pravi način, kad ti sve to cijeli život pada sa neba.”

BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻

Podatak da samo 0,6 do dva posto žena i deset puta manje muškaraca boluje od anoreksije nervoze (AN) ili bulimije nervoze (BN) ne zvuči zabrinjavajuće. Mnogo su više stope, primjerice, kliničke depresije. No, ne treba smetnuti s uma da osam posto ljudi ima blaži, subklinički oblik anoreksije nervoze ili bulimije nervoze koje, iako izražene u manjoj mjeri, ipak negativno utječu na kvalitetu života.

Poremećaji prehrane uobičajeno nastupaju u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, ali su zabilježeni i prije desetog rođendana, pa i u četrdesetima. Psihijatrijske su prirode, a izdvajaju se po tome što su poremećeni predodžba o sebi, apetit i općenito odnos prema hrani. Patološkim odnosom prema hrani oboljeli ublažava tjeskobu i potištenost izazvane negativnom predodžbom o vlastitom tijelu, ili o svojoj poželjnosti u društvu.

Tjelesne su osobine, uključujući građu i težinu, vrlo važne za društveni položaj. Većina favorizira vitke, sportski građene ljude dobro definiranih mišića, a ismijava, odbacuje ili ignorira mlohave i pretile. Razumije se da je između vrlo privlačnog i vrlo odbojnog izgleda mnogo nijansi, ali oni s vitkom i sportskom građom u društvu ipak prolaze bolje od osoba koje pate od prekomjerne težine i imaju slab mišićni tonus.

ŠIROKA LEPEZA UZROKA

Uzroci poremećaja prehrane predmet su brojnih proučavanja i rasprava među stručnjacima. Izvjesno je da u njihovu razvoju sudjeluju i genetski i okolišni čimbenici, uključujući utjecaj obitelji, vršnjaka i javnih glasila. Djelovanje ženskog hormona estrogena na suzbijanje apetita moguć je uzrok deset puta veće raširenosti tih poremećaja među ženama. Uzrok mogu biti i smetnje u moždanoj fiziologiji, konkretno oslabljena aktivnost dopamina i serotonina u dijelovima mozga koji reguliraju nagon za hranjenjem, spokoj i raspoloženje. Takvi neurofiziološki nedostaci proizvode tjeskobu i potištenost, što je plodno tlo za stvaranje iskrivljene slike o sebi i nastanak poremećaja prehrane.

Krivnja industrije i medija

Svi smo svjesni raširenosti diskriminacije na temelju ljepote, snage i seksualne privlačnosti. Prisutna je u svim kulturama i u brojnim životinjskim vrstama. Nažalost, povrh diskriminacije motivirane prirodnim i urođenim čimbenicima, postoji i ona koju raspiruju modna, kozmetička i prehrambena industrija, a sve kako bi sebi priskrbili profit.

Pod utjecajem otvorenih i prikrivenih reklama u medijima estetska je diskriminacija još pogubnija. Različite grane industrije sjajno zarađuju “tjerajući” žene da budu što pravilnije, proporcionalnije, vitkije, bolje depilirane, osunčane… Iako propaganda skupog i teško dostižnog ideala ljepote zahvaća i muškarce, u manjoj su mjeri izloženi poremećaju prehranu i drugim psihičkim smetnjama. No, promijenio im se ukus, pa mnoge muškarce danas ne privlače žene kakve su njihovim precima bile ideal ljepote.

Stalna izloženost prizorima iznimno poželjnih tijela izaziva kod promatrača, a ponajviše među ženama, frustraciju i želju za bezuvjetnom prilagodbom estetskim zahtjevima društva. Jer, estetski su se kriteriji doista promijenili, pa je u postizanje poželjna izgleda potrebno uložiti više napora i novca nego prije tridesetak godina. Određeni postotak psihički osjetljivijih žena zbog izgleda pati više od ostalih, i upravo su ranjive žene glavni kandidati za anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu. Ironično, anoreksične i bulimične žene nisu nužno iste one koje su po medicinskim kriterijima prekomjerno teške ili pretile. Anoreksija i bulimija, te njihovi blaži oblici, pogađaju i žene koje su vitke ili mršave. Iskrivljenost percepcije vlastitog tijela i njegove privlačnosti u očima okoline sastavni je dio anoreksije i bulimije.

Ovisnost o gladovanju

Anoreksiju nervozu obilježava snažno ograničen unos hrane, koji može prerasti u istinsko gladovanje. Iako se kolokvijalno termini anoreksija i anoreksija nervoza rabe bez razlike, anoreksija označava samo izostanak apetita, što je i doslovno značenje te riječi na grčkom. Kod anoreksije nervoze moguć je i normalan apetit, no oboljeli ga ne zadovoljava, jer mu je mršavost prioritet u odnosu na sitost.

Središnji simptom anoreksije nervoze je ozbiljan gubitak težine, u pravilu ispod minimuma koji se smatra zdravim za dob oboljelog. Na psihičkom planu, prisutan je strah od dobivanja na težini i od pratećih neugodnih posljedica u društvu. Zbog smanjena unosa hranjivih sastojaka remeti se ritam menstruacije ili ona izostaje, odnosno javlja se amenoreja.

Posljedice anoreksije nervoze po organizam mogu biti vrlo teške. Nedostatak nutrijenata dovodi do srčane aritmije, pada krvnog tlaka, smanjenja mišićne mase i gubitka koštane gustoće, odnosno osteoporoze. Mogu uslijediti i dehidracija te poremećaj u radu bubrega. U izrazito teškim slučajevima nije isključena ni smrt.

Prejedanje, pa eliminacija

Bulimiju nervozu obilježavaju izmjena povećana apetita praćenog prejedanjem i patološki postupci usmjereni na mršavljenje ili sprječavanje debljanja. I bulimiju nervozu uzrokuje opsesiju izgledom i težinom. Razlika je u tome što si žrtve povremeno “priušte” obilje hrane, koja može poprimiti i patološke proporcije (izraz bulimija na grčkom znači “bikovska glad”). No, budući da je i bulimičaru mršavost “sveti cilj”, prejedanje mu izaziva stid i strah od gubitka kontrole. Da bi ispravio pogrešku počinjenu prejedanjem, oboljeli od bulimije nastoji eliminirati unesenu hranu, pa pribjegava namjernom povraćanju, zloporabi laksativa i diuretika, gladovanju ili pretjeranom vježbanju. Posljedica oštrih oscilacija u količini unesene hrane su i nagle promjene u težini.

Kod bulimije nervoze ciklička izmjena prejedanja i povraćanja u sprezi s uzimanjem laksativa i diuretika može izazvati neravnotežu elektrolita i posljedično teške srčane aritmije. Bulimičari riskiraju oštećenje zubne cakline, ozljede jednjaka, želučani vrijed, upalu gušterače, oslabljenu pokretljivost crijeva i opstipaciju.

Za traženje pomoći treba hrabrosti

Onome tko trpi od poremećaja prehrane potrebna je pomoć liječnika, psihologa i stručnjaka za prehranu, kao i podrška okoline. Nažalost, mnogi oboljeli skrivaju svoje stanje, strahujući da će biti obilježeni u društvu pročuje li se za njihove tegobe. Tko posumnja da njegov bližnji pati od poremećaja prehrane, treba mu pristupiti s puno razumijevanja, podrške i ohrabrenja, bez predbacivanja i osuđivanja. Kad bi bilo moguće snagom volje pobijediti te poremećaje, kao i bilo koji drugi psihijatrijski poremećaj, tada oni uopće ne bi bili zdravstveni problem.

Protiv poremećaja prehrane najdjelotvornijom se pokazuje kognitivno-bihevioralna psihoterapija praćena liječničkim intervencijama u prehranu, jer pacijenta valja vratiti u normalnu težinu. Kod anoreksije nervoze moguće je propisati antipsihotik olanzapin, jer on potiče apetit i ublažava negativne emocije, poput straha od debljanja i iskrivljene predodžbe o vlastitom izgledu. Često se primjenjuju i antidepresivi, ponajviše oni koji potiču aktivnost serotonina. Korisni mogu biti i dodaci prehrani, konkretno cink i esencijalne masne omega-3 masne kiseline.

Psihijatrijski je tretman u pravilu ambulantan, a iznimno, ako je stanje pacijenta vrlo teško, može uslijediti i hospitalizacija. Ako su zbog poremećaja prehrane oboljeli drugi organi, razumljivo je da se odgovarajuće liječe.

Anoreksija nervoza i bulimija nervoza su dugotrajne, ali ne i doživotne bolesti, tako da se njihovo trajanje i intenzitet mogu bitno smanjiti terapijom. Novije analize pokazuju da se 50 posto svih oboljelih potpuno oporavi, a 30 posto njih zabilježi znatno poboljšanje.

Uživajte u spektru namirnica različitih boja i biljnih supstancija s blagotvornim učinkom na zdravlje te bez oklijevanja obogatite jelovnik žutim, crvenim, zelenim i plavo-ljubičastim plodovima

Priroda se budi, mladice, pupoljci i ostale biljke stidljivo, ali sigurno preplavljuju rodne površine. Stoga je pravo vrijeme da i mi probudimo svoju svijest o hrani jer hrana u sebi krije veliku moć obnove usporenog organizma koji je nakon duge i hladne zime možda već i zaboravio na raznolike boje, mirise i okuse brojnih plodova. Proljeće je godišnje doba obilježeno šarenilom boja i buđenjem prirode, stoga i najbolje vrijeme da svakodnevnu prehranu obojimo raznolikim sezonskim namirnicama koje nam priroda nudi u pravo vrijeme. Osim što su različite boje ugodne oku, one upućuju i na bogatstvo blagotvornih fitokemikalija koje plodovima daju boju. Uživajući u spektru namirnica najrazličitijih boja, ujedno uživamo i u spektru različitih biljnih supstancija s blagotvornim učinkom na zdravlje. Zato bez oklijevanja obogatite svoj jelovnik žutim, crvenim, zelenim i plavo-ljubičastim plodovima.

Oslobodimo se štetnih tvari

Glavni detoksikacijski organ koji svakodnevno vodi bitku sa štetnim tvarima iz hrane, lijekova i metabolizma je jetra. Stoga, kada se govori o prehrani za detoksikaciju, neposredno se misli na prehranu koja potiče detoksikacijski potencijal jetre. Kako bi jetra uspješno obavljala svoju zadaću eliminacije štetnih toksina, potrebni su joj određeni nutrijenti poput vitamina, minerala i fitokemikalija. Prvaci u čišćenju jetre i olakšavanju njezine detoksikacijske zadaće su tamnozeleno lisnato povrće i povrće iz porodice kupusnjača, poput cvjetače, brokule, kupusa, kelja i rotkvice.

Ti saveznici jetre obiluju klorofilom koji je poznati „čistač jetre“, a kupusnjače se ujedno odlikuju bogatim sadržajem fitokemikalija (glukozinolatima i tiocijanatima) koje povećavaju sposobnost jetre da neutralizira toksične tvari. Detoksikacijski tanjur dodatno će obogatiti i radič, maslačak, šparoge, rukola, raštika i sve tamnozeleno lisnato povrće. Zaštitni učinak na jetru ima i artičoka koja, zahvaljujući visokom udjelu tvari cinarina i inulina, stimulira funkciju jetre i smanjuje razinu masnoća i kolesterola u krvi.

Neizostavan dio svakog detoksikacijskog programa čini i korjenasto povrće poput mrkve, cikle, celera i peršina. To povrće i začinsko bilje, ne samo da je prava riznica nutrijenata, prijatelja jetre, osobito vitamina C i kalija, nego se može i konzumirati na bezbroj načina. Povrće i voće bogato kalijem važno je za održavanje pravilne funkcije bubrega, organa koji u suradnji s jetrom odstranjuju otpadne tvari iz organizma putem mokraće. Odgovarajući unos voća također čini temelj detoksikacije. Pri tome prednost valja dati jabukama, kruškama, bobičastom voću i grejpu. To voće bogato je pektinom, prehrambenim vlaknom topivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago snižavanje razine kolesterola u krvi.

Osim toga, konzumacija namirnica koje sadrže vlakna rezultiraju duljim osjećajem sitosti. Grejp ujedno ima blag diuretički učinak pa su preporučljive osobe koje imaju problema sa zadržavanjem vode. Bobičasto voće prepuno je antioksidansa – vitamina i fitokemikalija – te tako potpomaže antioksidativni potencijal. Visokovrijedni  fermentirani mliječni proizvodi  koji sadrže probiotike potaknut će probavu, a samim tim i eliminaciju toksina te istovremeno ojačati imunološki sustav.

U borbi protiv toksina nužan je i odgovarajući unos  tekućine . Juhama, sokovima, čajevima i čistom vodom tokom detoksikacije potrebno je dnevno unijeti oko dvije litre tekućine. Pritom se povrtne juhe te voćni i povrtni sokovi nameću kao odličan odabir jer istovremeno osiguravaju prijeko potrebnu tekućinu, ali i brojne mikronutrijente i fitokemikalije koje pogoduju detoksikacijskom planu. Iako je većina muškaraca više upoznata sa sokovima od svježeg voća, u svoj dnevni ili jedni meni mogu uvesti i povrtne sokove. Naime, tradicionalni recept za čišćenje i oporavak jetre uključuje ispijanje sokova od mrkve, ciklusa, radiča i maslačke.

Važnost  antioksidansa  u procesu detoksikacije organizma je neosporna jer te vrijedne tvari uspješno neutraliziraju aktivnost štetnih slobodnih radikala i ne samo da štite organizam od toksina, nego pružaju zaštitni učinak i od brojnih kroničnih bolesti današnjice. S obzirom na neospornu ulogu brojnih vitamina i minerala u detoksikaciji organizma, dobar je odabir i posezanje za nutritivnim „pojačanjem“ u obliku dodatka prehrani. Kvalitetan dodatak prehrani osigurat će prijeko potrebne hranjive tvari s antioksidacijskim djelovanjem vitamina C i E te selena koji štite organizam od djelovanja slobodnih radikala.