Ono što ga raduje jeste što su ljudi prepoznali njegov uzvišen cilj i pružaju mu veliku podršku, kroz koju god državu da prolazi, bez obzira koje vjere ili nacije bili. Na ovom putu upoznao je puno ljudi i svi se nude da mu pomognu. Oduševio se gostoprimstvom i načinom života pravoslavnih vjernika, a jedan gest nikad neće zaboraviti. “Ne umijem prepričati mojoj porodici, sa kojom se svakodnevno čujem je koliko su svi ljudi ovdje u vjeri, koliko poštuju vjernike i raduju se tuđoj, u ovom slučaju mojoj sreći, ma koje vjere i nacionalnosti bili. Nigdje nisam doživio nikakvu neugodnost. Na Palama me zaustavio jedan momak i pitao gdje idem, ja kažem u Meku. Izvadio je novac i rekao – popij nešto od Srbina pravoslavca! Na svakom koraku me zaustavljaju pravoslavci – časte ručkom, plate smještaj. U početku mi je bilo neugodno ali onda sam skapirao da su ljudi takvi, vole da pomažu”, oduševljeno opisuje Beganović.
Na sveto putovanje dugo 6.600 kilometara, od Austrije do Meke, uputio se Enver Beganović (52) rodom iz Cazina. Nakon pređenih skoro 1500 kilometara i puta kroz Austriju, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu stigao je do Novog Pazara. “Obaveza svakog vjernika ako je u mogućnosti jeste da ode na hadždž, tako je i mene na ovo putovanje motivisala vjera. Dnevno prepešačim oko 60 kilometara, u meni je ostalo sportskog duha iz mlađih dana i ne osjećam umor”, kaže za Enver.
Ne smetaju mu ni kiša, ni snijeg. Spava gdje stigne, nekad kod prijatelja a nekad kod rodbine. Ono što je najvažnije zdravlje ga dobro služi, ima adekvatnu opremu i kako kaže, uživa u svakom kilometru. “Dešavalo mi se da spavam i pod otvorenim nebom, a temperatura je bivala u minusu. Mada, ništa mi to ne smeta, sve je u glavi. Ovo je putovanje na kom učite o životu i pomerate svoje sopstvene granice. Sa svakim kilometrom spozanajete na jedan nov način sve oko sebe”, dodaje Enver. Njegov plan je da oko 25. juna stigne u Meku i završi svoje hodočašće. Pred njim je još uvijek izuzetno dalek put i nekih 5.100 kilometara, piše Pressmedia.