Ova potreba da stalno nešto unosimo u organizam nastaje jer kada osjetimo emociju, zalogajem hrane ta emocija nestaje. Zato je hrana način da potisnemo, smanjimo ili potpuno eliminišemo emocije koje nam se ne sviđaju. “, istakla je ona.
Kada imamo prirodnu, fiziološku glad, možemo je odgoditi. Međutim, uz emocionalnu glad, imamo potrebu da nešto pojedemo i ne uspijevamo to odgoditi. U tom trenutku moramo nešto pojesti, obično određenu vrstu hrane. “Nakon uzimanja te hrane, osoba ima osjećaj opuštenosti. To je glavna razlika između fiziološke i emocionalne gladi”, objasnio je psihoterapeut.
Hranom popunjavamo prazninu u sebi, tugu, nedostatak ljubavi, potrebu za bliskošću, strah, ljutnju, sve ono što u nekom trenutku izaziva nelagodu. Slatkiši su najčešći izbor za emocionalno prejedanje. Istraživanja kažu da je potreba za slatkišima povezana sa potrebom za ljubavlju i potrebom za bliskošću. Određene namirnice izazivaju uspomene na neke trenutke u životu kada smo se osjećali dobro. S druge strane, hrana nam daje osjećaj koji nam nedostaje u životu.
„Zato je važno shvatiti da, da bismo svoju tjelesnu težinu mogli vratiti u normalu, moramo raditi na uzroku, odnosno pronaći tačne emocije koje otklanjamo hranom“, naglasila je psihoterapeutkinja. Moramo imati na umu da imamo primarnu i sekundarnu hranu, onu koja dolazi na tanjir. Primarna hrana je ljubav, odnosi sa drugim ljudima, karijera, fizička aktivnost, duhovnost, odnosi sa prijateljima. A kada imamo dovoljno primarne hrane u životu, potrebno nam je manje hrane na tanjiru.
“Dijeta utiče na rezultat, a ono što bih preporučio je da radimo u isto vrijeme. Da se obratite stručnjaku sa kojim ćemo utvrditi uzroke emocionalnog prejedanja, da ga otklonimo i ujedno provedemo dijetu, povećamo fizičku Sve ovo zajedno dovodi do rezultata, a što je još važnije, potreba za emocionalnim prejedanjem se više neće vratiti”, objasnila je psihoterapeutkinja Vesna Danilovac.