A.Č. (14) tragično je izgubio život u krvavom masakru koji se dogodio 3. maja ove godine u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, u Srbiji.
Dječak pun vedrine, radosti, perspektive, slovio je za jednog od najtalentovanijih učenika. Njegovi roditelji, dva mjeseca nakon pogibije, objavili su samo jedan u nizu njegovih radova za koje je dobio nagradu, a ono što je dječak iz svoje glave prenio na papir, slama srca.
Suzana i Miloš, bolom slomljeni roditelji, na Facebook profilu podijelili su emotivnu i bolnu vijest, kojoj je, da drugačije nije odlučio njegov vršnjak koji je tog dana počinio zločin na Vračaru, trebalo da se raduju zajedno sa svojim sinom.
U ovoj našoj tragediji i bolu koji nikada neće proći imamo potrebu da sa vama podijelimo nešto lijepo, a ipak toliko bolno da nam već slomljena srca dodatno cijepa. Želimo da da vam pokažemo takmičarski rad našeg A.Č. 7/2 kojim je na ovogodišnjem takmičenju “Essay 2022″ u organizaciji KU Božidarac osvojio drugo mjesto. Esej je pisan na temu “Novi početak” zadatu od strane organizatora. Tema je lijepa, izazovna – navodi Miloš, njegov otac i dodaje:
Nažalost, taj san, jedan novi početak nije imao prilike ni da pokuša da ostvari jer mu je život oduzet pucnjem iz pištolja i pogotkom u srce, pucnjem iz pištolja iz ruke vršnjaka iz odjeljenja kome niko iz tog razreda nikada nije učinio ništa nažao.
Esej stradalog dječaka prenosimo u cijelosti:
Svi imamo neke nove početke. Nekima novi počeci predstavljaju prepreku u životu dok su za neke novi počeci novi izazovi, uzbudljive avanture, životni cilj… To može biti polazak u školu, preseljenje, ali i neka nova simpatija. Za mene novi početak predstavlja moje buduće školovanje u inostranstvu.
U muzičku školu sam krenuo sa šest godina. Sada imam trinaest i idem u sedmi razred osnovne i prvi razred srednje muzičke škole. Naporno je, moram priznati, ali ako volite ono što radite ništa nije teško. Tokom dosadašnjeg glazbenog školovanja osvojio sam brojne nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima. Moji profesori smatraju da sam jako talentovan i savjetuju mi nastavak školovanja izvan Srbije na nekoj od prestižnih akademija, napisao je u svom eseju ovaj učenik.
Dječak je pisao kako obrazovanje u inostranstvu za njega predstavlja veliki izazov te da se nada da će na njega moći odgovoriti uz pomoć roditelja, prijatelja i profesora.
Odlaskom u inostranstvo morat ću se prilagoditi novom okruženju: drugačijem načinu rada, drugačijoj kulturi, visokim zahtjevima akademije… Možda ću morati učiti nove jezike i biti spreman na situacije u kojima ću oslonac imati samo u sebi. Morat ću voditi računa i o svakodnevnom životu, a imat ću samo 17 godina. Ipak vjerujem da ću biti spreman. Odlaskom iz Srbije imat ću prilike i obići neke znamenitosti drugih zemalja, doživjeti nešto nezaboravno, razvijati nova prijateljstva. Na akademiji ću upoznati i druge talentovane muzičare s kojima ću zajedno moći svirati. Ko zna, možda i napravimo naš mali orkestar koji će zasvirati kompozicije Mozarta, Straussa, Mahlera na nekoj ogromnoj sceni. Nadam se da ću imati prilike upoznati i neke svjetske poznate pijaniste kao što su Lang Lang, Ivo Pogorelić, Jevgenij Kisin… Možda će mi se ukazati i šansa da budem student masterklasa prestižnih profesora.
Međutim, prestižne akademije, poput Julliarda u Americi, Kraljevske glazbene akademije u Velikoj Britaniji ili moskovskog konzervatorija, zahtijevaju velika novčana ulaganja te se ja nadam da ću biti dovoljno dobar da zaslužim stipendiju za školovanje na nekom ovakvom sveučilištu. Ja sanjam velike snove i nadam se da ću ih jednog dana ostvariti. Odlazak u inostranstvo je samo dio mojih snova, samo još jedan novi početak. Možda sada mislite da sam samo zanesenjak i da su moji snovi nedostižni, ali ja vjerujem da uz talent i rad nemoguće ne postoji, zaključio je dječak u svom eseju.