Ukrajina i Poljska pozvale su u utorak veleposlanike svojih zemalja na razgovor zbog eskalacije spora nakon što je vanjskopolitički savjetnik poljskog predsjednika rekao da bi Kijev trebao pokazati “više zahvalnosti” za potporu Varšave u ratu protiv Rusijom.
Savjetnik poljskog predsjednika, Marcin Przydacz, također je rekao da poljska Vlada mora braniti interese poljoprivrednika svoje zemlje – pozivajući se na zabranu uvoza ukrajinske robe koja ističe sljedeći mjesec.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je na jedinstvo rekavši da ne smije biti “pukotina” u štitu koji je solidna poljska potpora pružila Ukrajini.
Kijev i Varšava jesu bliski saveznici od početka rata, no postoje i određene razmirice koje, kako se čini, postaju sve veće.
Glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova, Oleg Nikolenko, ističe da je poljskom veleposlaniku na sastanku rečeno da su izjave o navodnoj nezahvalnosti Ukrajine za pomoć Poljske “neistinite i neprihvatljive”.
“Uvjereni smo da je ukrajinsko-poljsko prijateljstvo mnogo dublje od političke podobnosti. Politika ne bi trebala dovoditi u pitanje međusobno razumijevanje i snagu odnosa između naših naroda”, stoji u ukrajinskom priopćenju.
Poljska je pozvala i ukrajinskog veleposlanika u Varšavi kao odgovor na “komentare predstavnika ukrajinskih vlasti”, poručilo je poljsko ministarstvo vanjskih poslova. U objavi na društvenim mrežama nije navedeno na koje se konkretne komentare to odnosi.
Zelenski je pak kasnije napisao kako je ovaj spor razotkrio “razne signale da politika ponekad pokušava biti iznad jedinstva”.
“Izuzetno cijenimo povijesnu potporu Poljske, koja je zajedno s nama postala pravi štit Europe od mora do mora. I na tom štitu ne može biti niti jedne pukotine”, napisao je Zelenski na engleskom. “Nećemo dopustiti da nikakvi politički momenti pokvare odnose između ukrajinskog i poljskog naroda, a emocije se svakako trebaju ohladiti”, poručio je.
Poljski mediji u ponedjeljak su citirali Przydacza koji je govorio o mogućem produljenju poljske zabrane uvoza ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda. “Ono što je danas najvažnije je braniti interese poljskog poljoprivrednika”, rekao je Przydacz.
Također je rekao: “Mislim da bi bilo vrijedno da Kijev počne cijeniti ulogu koju je Poljska odigrala za Ukrajinu tijekom proteklih mjeseci i godina”.
Podsjetimo, Europska unija je u svibnju dopustila Poljskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj da zabrane domaću prodaju ukrajinske pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta.
Nakon što je rat blokirao crnomorske luke, velike količine ukrajinskog žita, koje je jeftinije od onog proizvedenog u EU, ostale su u srednjoj Europi zbog logističkih uskih grla, pada cijena i prodaje za lokalne poljoprivrednike.
Pet zemalja želi produljenje zabrane uvoza žitarica barem do kraja godine. Poljski premijer ovog je mjeseca rekao da njegova zemlja neće ukinuti zabranu 15. rujna čak i ako EU ne pristane na njezino produljenje.
Kijev je opisao poljsku odluku kao “neprijateljsku” i pozvao ukrajinske partnere i Europsku komisiju da osiguraju nesmetan izvoz svih ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u EU.
Jasno, Kijevu u ovom trenutku nikako ne bi bilo pametno naljutiti bilo kojeg od svojih zapadnih partnera, a naročito ne Poljsku koja je Ukrajini od esencijalne, slobodno možemo reći i egzistencijalne važnosti.
Iako je to nešto o čemu se ne govori javno jasno je da velika većina oružja koje Ukrajina dobiva od svojih zapadnih saveznika stiže upravo preko Poljske. No, održati dobre odnose s Poljskom je pitanje delikatnog balansiranja. Naime, Europska unija pokušava simultano Ukrajinu održati i financijski što nije lak zadatak. U tom nastojanju pokušava se olakšati ukrajinski izvoz na EU tržište. Problem je u tome što je Ukrajina velika poljoprivredna sila, ali je i Poljska. Ulazak ukrajinskih proizvoda jednostavno ruši cijenu svim EU proizvođačima, a onim u Poljskoj naročito jer su najdirektnije eksponirani.
I kako onda zauzdati silu ponude i potražnje? Poljska, ali ne samo Poljska, zatražila je zabranu uvoza ukrajinskih žitarica. Ta, od strane EU-a odobrena mjera, ističe 15. rujna, no Poljska ne samo da se protivi prekidu ove mjere već traži da se ista i proširi.
Spor koji je u početku bio usredotočen na žitarice, sada se prebacuje na meko voće poput malina i ribizla, a poljski poljoprivrednici – koji bi trebali biti ključno biračko tijelo na predstojećim općim izborima u Poljskoj u listopadu – žale se da jeftiniji uvoz iz Ukrajine potkopava cijene istih.
Kijevu bi trebalo biti jasno da poljske vlasti pred izbore nastoje maksimalno izaći u susret svojim biračima. Možda im je bilo mudrije da se jednostavno suzdrže do izbora u listopadu i onda počnu vršiti pritisak. Ovako su izazvali konflikt koji će se možda pokušati u javnosti brzo preskočiti, ali se neće zaboraviti.
Pritom svakako valja spomenuti da ovaj savez Poljske i Ukrajine je poprilično oportunistički jer ih veže zajednički animozitet prema Moskvi, no Poljska i Ukrajina svakako nisu zemlje koje se povijesno vole, upravo suprotno.
Spomenuti poljski dužnosnik Przydacz nije prvi koji poručuje da bi Kijev trebao pokazati “malo više zahvalnosti” na obilnoj pomoći koju dobiva od početka rata.
Jasno, sve je stvar perspektive. Vlast u Kijevu možda ne misli da dobivaju pomoć već nužna borbena sredstva za borbu protiv Rusije. Jer u Kijevu vlada misao da je Ukrajina uzela na sebe skoro pa “svetu dužnost” zaustavljanja Rusije koja planira poharati cijelu Europu. Problem u tom narativu po Kijev je taj što mnogi na Zapadu to zapravo ne vide tako. Većina ukrajinskih zapadnih partnera želi da Ukrajina maksimalno oslabi i potroši Rusiju, gubeći pritom vlastite živote.
Ipak, glavni razlog zašto se Kijev ponekad ponaša bahata prema saveznicima iz Europe je taj što znaju da imaju potporu Amerike. Sve dok znaju da iza njih stoji Washington znaju da mogu vrlo direktno, ponekad i agresivno tražiti puno toga.
To bi se pak Kijevu moglo obiti o glavu ako iduće godine dođe do smjene vlasti u Americi.
Centar Pew Research nedavno je objavio rezultate opsežnog istraživanja prema kojem većina američkih glasača smatra Kinu najvećom prijetnjom SAD-u, a ne Rusiju. Nadalje, što su glasači konzervativniji to češće spominju Kinu kao prijetnju, a manje Rusiju. primjerice, 27% liberalnih demokrata (Bidenovo biračko tijelo) vidi Rusiju kao glavnu prijetnju SAD-u, ali samo 8% konzervativnih Republikanaca.
Ako Republikanci dođu na vlast, a naročito ako to bude s Trumpom, za očekivati je da će se SAD znatno više fokusirati na sraz s Kinom te će sukob između Rusije i Ukrajine htjeti što brže završiti (Trump je već rekao da taj rat planira “završiti u roku 24 sata” ako dođe na vlast). Jasno, kraj 2024. izgleda vrlo dalek iz pozicije vrućeg ljeta 2023., no isto se može reći i za 24. veljače 2022. godine!