Marina Đ., majka iz Beograda, povremeno pogleda telefon svoje kćerke i doživkela šok. Već neko vrijeme među djecom, mlađim osnovcima, kruži poruka bizarnog i jezivog sadržaja, koja može imati i psihičke posljedice po dijete, ukoliko ono ne odreaguje na adekvatan način.
– Zavirila sam to veče u viber poruke i sadržaj jedne i mene je uplašio, nisam mogla da zamislim kako je tek ona mogla da reaguje, da to pročita uvečer, pred spavanje – počinje priču majka iz Beograda Marina.
Kako objašnjava zabrinuta majka to je bila jedna od onih poruka koje kruže – u smislu “ako ne pošalješ ovo na 20 adresa, nešto će ti se već desiti…”
– Ali ova je bila baš užasna. U noj je između ostalog pisalo: “Zovem se Teresa Fidalgo i umrla sam prije 27 godina. Ako ovo ne pošalješ 20 ljudi, spavaću pored tebe zauvijek… Jedna djevojčica je ignorisala i njena mama je posle 20 dana umrla” – priča nam majka.
Na kraju poruke i to veoma nepismene, stoji i pitanje: Da li si me pretražila na google?
Ko je bila Teresa Fidalgo?
Unoseći ime Teresa Fidalgo u Google pretraživač, pojavljuje se priča o djevojčici iz Portugala koja je poginula u prometnoj nesreći 1983. godine.
Naime, urbana legenda priča o troje tinejdžera koji su snimali vožnju kamerom koja je imala infracrvenu vezu. Tijekom snimanja uspjeli su zabilježiti sliku djevojke odjevene u bijelo kako stoji sa strane ceste, dajući im znak da je snime. Zaustavili su se i djevojka je ušla u automobil. Kada su je pitali za ime, odgovorila je “Tereza”, a zatim su je pitali kamo ide, a ona je na to odgovorila tek malo kasnije. Nakon otprilike dvije minute, pokazala im je mjesto gdje je imala nesreću i umrla rekavši im: “Evo, tamo sam imala nesreću i umrla.”
Grupa tinejdžera se tada prestrašila i dogodila se nesreća pod nerazjašnjenim okolnostima, ali jedan od njih nije prestao snimati. Fokus mu je bio na Teresinom licu dok je ona vrištala u kameru. Nesreću je preživio samo jedan tinejdžer iz automobila, a cijeli nemili događaj je zabilježen kamerom.
Kada je policija stigla na mjesto nesreće, nije pronašla Teresu o kojoj je preživjeli tinejdžer govorio. Nakon istrage otkrili su da se 1983. godine dogodila nesreća u kojoj je na tom mjestu stradala žena po imenu “Teresa Fidalgo”. Pogledali su snimku koja je trajala oko 15 minuta i na kojoj se vidi što se zapravo dogodilo te večeri. Priča se da su ljudi koji su je pogledali bili toliko prestrašeni da su je istog trenutka uništili. Dvije godine nakon te nesreće, redatelj David Rebord je snimio kratki film – rekonstrukciju tog događaja.
Strah od gubitka voljenih
No kako ovo utječe na dijete od 8, 9, 10 godina? Prvo, pročitati nešto takvo u poruci, a još gore, potom i googlati i saznati sve jezive detalje.
Psihologinja dr. Simona Žikić sa Fakulteta za medije i komunikacije i IFDT objašnjava da je zanimljivo kako se određeni narativi vraćaju u diskurs i ponovno prepričavaju – ponekad zbog trenutka u kojem se nalazimo, a ponekad jednostavno zbog zabave. Izziv je kako prevazići strah i posljedice koje ostavljaju sadržaji koji se viralno šire, posebno među mladima.
- Međutim, čini mi se da kod mladih ovakve priče o legendama koje su se prepričavale nekoliko godina unazad izazivaju veliki strah od gubitka najmilijih. Ipak, ako posmatramo stil i ton poruke koja je poslana, vidimo da je ona gramatički nepismena i da su konstrukcije rečenica loše napisane, tako da svaku osobu koja je medijski i digitalno pismena nije lako uplašiti – smatra dr. Simona Žikić.
No, govori se o djeci, a njihova razina digitalne pismenosti nije kao kod odraslih.
- Uvijek je preporučljivo pažljivo pročitati i provjeriti takve sadržaje prije nego što se išta dalje poduzme. Smatram da je u ovom konkretnom slučaju riječ o zabavi, slično kao horor filmovi za tinejdžere. Važno je razgovarati s mladima o ovakvim sadržajima i pokušati ih medijski i digitalno opismeniti kako bi znali kako se nositi s takvim situacijama – zaključuje Žikić.
Blic