Da velika ukrajinska protuofenziva ima problema znalo se i prije nego je počela jer je ista odgađana u mnogo navrata. Možda da je počela na vrijeme bi stvari bile drugačije, no sve te najave i odgode dale su Rusiji puno vremena da zaključe da se protuofenziva zaista priprema, odnosno da nije riječ o propagandi, te da se za istu pripreme s dubokim i – kako se za sad čini – neprobojnim obrambenim barijerama.
Kada je ukrajinska protuofenziva na kraju krenula, početkom lipnja, stigla je dodatna potvrda da ista ne ide nigdje. Naime, danima prije početka ukrajinske vlasti objavile su niz propagandnih video snimaka u kojima pozivaju na “šutnju”, odnosno sugeriraju da će protuofenziva krenuti uskoro, ali i da će biti element iznenađenja za Ruse. Nije pak jasno kako je ista mogla biti element iznenađenja kad su se Rusi za to vrijeme ukopali uzduž cijele linije fronte. Ukrajinci doslovno nisu imali gdje napasti da bi mogli u prvim danima predstaviti svoju protuofenzivu kao uspješnu. Umjesto toga krenulo je mukotrpno (i pogubno) ispipavanje ruske obrane, odnosno tražile su se eventualne rupe ili pak meka mjesta kroz koja bi se ukrajinske snage mogle probiti. To traje sad već više od dva mjeseca i bez gotovo ikakvog napretka.
Ukrajina, jasno, ne govori o svojim gubicima, ali je jasno da su oni u sklopu njihove protuofenzive veći nego ruski pošto su oni ti koji moraju napadati, a Rusi se brane i uništavaju njihove napade. Nadalje, Ukrajina je krenula u protuofenzivu u krajnje inferiornom zračnom stanju. Da, zadnjih tjedana sve bolje koriste dronove, ali to nije dovoljno u usporedbi sa zračnom superiornošću koju u vidu lovaca i helikoptera imaju Rusi. Dronovi zapravo više služe kao pokušaji izvođenja spektakularnih napada da se vidi da Ukrajina ipak nešto može, ali ono glavno, linija fronte, ostaje uvelike nepomična.
Ono što se sad pak događa je to da i ukrajinski zapadni saveznici uviđaju da su problemi jako veliki, uključujući i one koji su do nedavno tvrdili da se Ukrajincima treba dati “samo još malo vremena”. U isto vrijeme iz Kijeva između redaka, pa i direktno, poručuju da nije stvar u vremenu već u opremi. Naime, Kijev gotovo od samog početka tvrdi da nemaju dovoljno moderne vojne opreme za borbu protiv Rusa.
Tražili su konkretno F-16 vojne zrakoplove. Na kraju ih možda i dobiju, no to se opet mora čekati, a ukrajinska protuofenziva nije više mogla čekati. Zašto? Opet zbog te kombinacije pritiska i očekivanja. Zapad šalje velike količine novca i oružja u Ukrajinu, ali stalno očekuju neke “dobre vijesti”, po mogućnosti da Rusija gubi rat ili barem da se Rusija iznutra raspada, bilo politički ili ekonomski. “Tračak nade” bila je jedino Prigožinova pobuna, ali to – s ove distance možemo slobodno reći – nije imalo nikakve veze ni s Ukrajinom ni s njihovim zapadnim saveznicima već s internim ruskim kaosom koji je, čini se, trenutačno obuzdan ili barem pod dobrom kontrolom.
Prema pisanju američkog CNN-a, koji je od početka vrlo snažno zagovarao američku potporu za Ukrajinu, četvero visokih američkih i zapadnih dužnosnika – neki imenovani, neki ne – rekli su da sve češće dobivaju procjene koje ukazuju na to da Ukrajina ima sve većih problema sa zauzimanjem teritorija koji se nalazi pod kontrolom ruskih snaga.
“Još će se vidjeti, sljedećih nekoliko tjedana, ima li šanse za neki napredak. Ali da stvarno postignu napredak koji bi promijenio ravnotežu ovog sukoba… mislim da je to vrlo, vrlo malo vjerojatno”, rekao je viši zapadni diplomat za CNN.
“Naši brifinzi su otrežnjujući. Podsjećamo se na izazove s kojima se suočavaju”, rekao je zastupnik Mike Quigley, demokrat iz Illinoisa koji se nedavno vratio sa sastanaka u Europi s američkim zapovjednicima koji su obučavali ukrajinske snage. “Ovo je najteže vrijeme rata”, rekao je.
“Rusi imaju niz obrambenih linija i ukrajinske snage zapravo nisu prošle ni kroz prvu liniju”, rekao je visoki neimenovani zapadni diplomat. “Čak i ako bi se nastavili boriti sljedećih nekoliko tjedana, ako nisu uspjeli napraviti više proboja tijekom ovih zadnjih sedam ili osam tjedana… kolika je vjerojatnost da će ih iznenada, i to s iscrpljenijim snagama, napraviti? Jer uvjeti su jako teški”, rekao je.
Jedan visoki neimenovani američki dužnosnik malo je optimističniji. Rekao je da SAD prepoznaje poteškoće s kojima se ukrajinske snage suočavaju, iako zadržava nadu u novi napredak. “Svi znamo da ovo ide teže i sporije nego što bi itko želio, ali još uvijek vjerujemo da ima vremena i prostora da mogu napredovati”, rekao je dužnosnik.
Koordinator Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, John Kirby, u razgovoru za CNN rekao je: “Čak i Ukrajinci … uključujući predsjednika Zelenskog, rekli su da ofenziva ne ide tako daleko ili onoliko brzo koliko žele. Iako napreduju, a napreduju, to je postupno i sporo i nije bez poteškoća – ali nastavljaju pokušavati, još uvijek su u tome. Duž te fronte vode se aktivne borbe, oni se definitivno pokušavaju probiti naprijed. Dokle će stići, gdje će to biti, kakav bi iskorak mogli postići, mislim da nitko sada ne može reći. Moramo biti sigurni da ostajemo iza njih i podržavamo ih”, rekao je.
Naravno, ukrajinska strana ne smatra da je sve izgubljeno. Načelnik ukrajinskih oružanih snaga, general Valerij Zalužni, rekao je američkom predsjedniku združenog stožera, generalu Marku Milleyu, da ukrajinske snage korak po korak stvaraju uvjete za napredovanje. “Naši vojnici daju sve od sebe. Neprijatelj provodi aktivne napade u više smjerova, ali ne uspijeva”, rekao je Zalužni.
Ove najnovije procjene predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na optimizam koji je na Zapadu vladao na početku protuofenzive. Ovi dužnosnici koji su razgovarali za CNN sad kažu da su ta očekivanja bila “nerealna” te da situacija sad pridonosi pritisku na Ukrajinu od strane nekih na Zapadu da započne mirovne pregovore, uključujući razmatranje mogućnosti teritorijalnih ustupaka.
“Putin ovo čeka. Može žrtvovati tijela i kupiti vrijeme”, rekao je Quigley.
Neki dužnosnici također strahuju da će sve veći jaz između očekivanja i rezultata potaknuti optuživanja među ukrajinskim dužnosnicima i njihovim zapadnim pristašama, što bi moglo stvoriti podjele unutar saveza koji je ostao uglavnom čvrst nakon gotovo dvije godine rata. “Problem, naravno, ovdje je mogućnost da će Ukrajinci, kad krenu tražiti krivca, okriviti nas”, rekao je visoki zapadni diplomat.
Jasno, vrlo je moguće da će se dogoditi upravo to. Naime, obje strane se iscrpljuju i moglo bi doći do toga da jednostavno ni Rusi ni Ukrajinci neće imati snage krenuti dalje. No, to je ishod koji nikako ne ide na ruku Kijevu jer oko petine teritorija Ukrajine nalazi se pod kontrolom ruskih snaga. Rusi bi vjerojatno brzo pristali na mirovni sporazum koji pretpostavlja da zauzeti teritorij ostaje njima. To bi se uskoro moglo i dogoditi ako Zapad počne vršiti pritisak na Kijev da krenu u pregovore.
Potpora za Ukrajinu definitivno slabi, kako se i očekivalo da će se s vremenom dogoditi. Prema novoj anketi, koju je također proveo CNN, 55% ispitanika u SAD-u ističe da američki Kongres ne bi trebao odobriti dodatno financiranje za potporu Ukrajini naspram 45% koji kažu da bi Kongres trebao odobriti takvo financiranje. Nadalje, 51% navode da su SAD već učinili dovoljno da pomognu Ukrajini, dok 48% kaže da bi trebalo učiniti više. Anketa pak provedena u prvim danima ruske invazije krajem veljače 2022. pokazala je da 62% smatra da je SAD trebao učiniti više. Međustranačke podjele su se također proširile od te prve ankete, tako da je većina demokrata i republikanaca sada na suprotnim stranama glede uloge SAD-a u Ukrajini.
Ukrajinska protuofenziva će se nastaviti, jer u ovom trenutku ni nemaju drugog izbora, ali teško da će u ovom stanju proći ljeto i jesen. Ako ne dođe do veće eskalacije, primjerice širenja rata na druge zemlje, rat u Ukrajini mogao bi završiti ove godine i to ponajviše iscrpljenošću ukrajinskih snaga. Sad je jedino pitanje hoće li na Zapadu prevladati realisti koji vide da ovaj projekt ne ide kako je zamišljen ili pak militantni jastrebovi koji su spremni ići i puno dalje u namjeri da se oslabi Rusiju.