GLUMICA OVU ŽELJU NIKADA NIJE OSTVARILA! Melita Bihali je do posljednjeg dana ŽALILA samo za jednim

GLUMICA OVU ŽELJU NIKADA NIJE OSTVARILA! Melita Bihali je do posljednjeg dana ŽALILA samo za jednim



Glumica Melita Bihali preminula je danas u 89. godini života, a u javnosti će zauvijek ostati upamćena kao Olja iz “Maratonaca”.

Malo njih zna da je, pored glume, bila i profesorka jezika i balerina, književnica i rediteljka. Režirala je 12 predstava za djecu, koja su, kaže, njena slabost, jer svoju nije imala. Malo njih zna i da je ušla u enciklopediju erotike svjetskog filma.

Rođena je 4. aprila 1938. u Živogošću, u jednom malom selu na obali mora, kod Makarske.

– Bila sam oduvijek malo luckasta, ali sam znala da ću biti glumica, ne znam zašto, o tome sam maštala.

Melita nije ostvarila svoju najveći želju, da se ostvari u ulozi majke, ali je usrećivala mnogu djecu u lutkarskom pozorištu koje je otvorila.

– Prije mnogo godina ušetala sam se u marionetsko pozorište. Upravo je počela predstava, a ja sam bila fascinirana čarolijom u kojoj sam se našla. Nisam ni sanjala da postoji nešto tako lepo u pozorištu lutaka. Scena je bila čudesna, razni cvjetovi, drveće, romantično svijetlo, lutke, marionete, graciozno se kreću i igraju uz zvuke čarobne muzike. Bilo je kao u najljepšem snu. To je bio moj prvi susret sa marionetama. Predstava je plenila ljepotom lutaka i divnim dijalozima. Desila se ljubav, obostrana. Ja sam se zaljubila u lutke, a one u mene. Kako sam ušla, tako sam i ostala. Poslije ništa nije moglo da me odvoji. Ozbiljno sam se bavila lutkarstvom. Radila sam u Skoplju jednu marionetsku predstavu “Pinokio”. Moja prva lutka bila je upravo Pinokio i sa njom su svi glumci u pozorištu naučili da vode marionete.

– Režirala sam 12 predstava i sa njima sam proputovala cijelu bivšu Jugoslaviju, a bili smo i u Italiji. Sve to sam pisala, onako, za djecu, sve da bude reakcija djece kako bi oni učestvovali u tome. Napisala sam jednu predstavu koja se zvala “Mašta i slova”. Imali smo cijelu igru, mi bismo rekli slovo, a onda bi djeca rekla riječ. Htjela sam da i djeca učestvuju, jer kad nisu aktivna, vrte se i gađaju se. Radila sam u Podgorici “Bambija”, isto sa marionetama. Pokušala sam na nekoliko načina da ožive, ali to je teška lutka, jer je to instrument. Nije lako raditi sa njom i glumci je izbegavaju, pa radije rade sa onim ručnim lutkama. Kada imate marionetu možete i vi da se vidite, jer niko ne gleda u vas.