Gotovo da nema osobe koja se ne sjeća slavnog Minimaksa, koji je svojom duhovitošću i energijom osvojio srca publike širom Jugoslavije i od pjevača i pjevačica pravio velike zvijezde.
Milovan Ilić Minimaks bio je novinar, aforističar, radio i TV voditelj, koji je svojom duhovitošću i inventivnošću obilježio jedno vrijeme, čovjek koji je zabavljao naciju i pomogao mnogim estradnim umjetnicima da postanu slavni. Beskrajno šarmantan, oštrouman, brzih i britkih misli, pored toliko radio i TV emisija, uspio je objaviti sedam knjiga aforizama i dvije knjige poezije.
Rođen je 1938. godine u Lipnici, kod Kragujevca, a isticao je posebno ponosno da je rođen u znaku Škorpiona.
- Rođen sam 5. novembra, u znaku Škorpiona, što mi je posebno drago. Jer, da mogu birati horoskopski znak, opet bih izabrao Škorpiona, koji je prilično nezgodan, a čujem da ima – ispričao je Minimaks u jednom intervjuu.
Godine 1957. Minimaks dolazi u prijestonicu, gdje upisuje Pravni fakultet. Ključni trenutak u njegovoj karijeri bio je kad je otišao u Politiku i ponudio im nekoliko aforizama za humoresku, vjerujući da piše mnogo duhovitije od onih koje ugledni list objavljuje. Njegova humoreska je objavljena i za to je dobio honorar koji je iznosio polovinu mjesečne apanaže koju su mu roditelji slali za hranu u studentskoj menzi i kupanje u javnom kupatilu. Pisao je aforizme za nekoliko domaćih dnevnih novina i mjesečnika, da bi šezdesetih prešao na Radio Beograd. Najveću popularnost postigao je na televiziji.
Svoju radio emisiju “Minimaks” – minimum govora, maksimum muzike, pokrenuo je 1967. godine. Po toj emisiji dobio je svoj čuveni nadimak. Za samo mjesec dana i emisija i on postali su izuzetno poznati. Na početku emisije uvijek je govorio: “Dragi moji i drage moje”, a na kraju: “Ćao, nema više”. S sagovornicima je bio na “ti”, što je bilo veoma drsko tada.
Estradni čarobnjak
Družio se s mnogim estradnim kolegama, a kad se razbolio, Kemal Monteno i Arsen Dedić su se pobrinuli da mu osiguraju mjesto u bolnici u Padovi. Ipak, privatno nikad nije bio dobar s poznatima.
- Ne sjećam se da je neki pjevač ili bilo ko sa estrade ikad ušao u moju kuću, jer posao je jedno, a privatnost drugo – isticao je Minimaks.
Upavo je Minimaks Breni dao nadimak Lepa Brena. Naime, kao mlada pjevačica ona je vrlo brzo započela samostalnu karijeru i dobila je stalni posao u hotelu Park, u Novom Sadu. Slijedio je i njen prvi album u izdanju PGP RTS-a na kojem je surađivala sa čuvenim kompozitorom Milutinom Popovićem Zaharom.
Minimaks je imao dva braka. Iz prvog braka ima sina Igora, iz drugog kćerku Anu i sina Vladu Ilića koji je poznati reper iz grupe “Šaila”.
Minimaksov sin je prije nekoliko godina povukao sa scene kada mu je dijagnosticiran tumor pljuvačne žlijezde. Operisan je 2013. nakon čega se uspješno oporavio.
Nakon što mu se otac razbolio i kasnije, nakon njegove smrti, Vlada je nekoliko puta javno izjavio kako se niko od očevih “navodnih” prijatelja sa estrade nije dostojao ni da ga nazove da pita kako je, a kamoli da ga posjeti. Vlada je tada bio veoma ljut na mnoge od kojih je njegov otac napravio to što su danas, a koji su mu okrenuli leđa u nemoći i bolesti – i zaboravili ga.
Teška bolest odnijela je danak
Posljednje godine života proveo je u naručju bolesti i razočaranja. Istovremeno, početkom 2004. Minimaks i njegova supruga Biljana saznali su da su oboljeli: on od žutice koja mu je ozbiljno otežala rad jetre, a ona od raka dojke.
Kada je otišla na pregled zbog deformiteta na dojci, ljekari su Biljani dijagnosticirali maligni tumor četvrtog stadijuma koji je već zahvatio kosti. Bilo je kasno za hiruršku intervenciju. Za razliku od supruge, koja nije dopustila da je ovo saznanje slomi, Mića je doživio šok. Tri nedelje ranije njemu je potpuno otkazala jetra. U besvjesnom stanju prebačen je na VMA, gdje se, nakon dugotrajnih ispitivanja i silne terapije koje je primio, uspješno oporavio.
- Do sada nisam znao koliko je jetra jedan od najvažnijih organa. Prije dvadeset dana jetra mi je otkazala. Mozak nije dobijao dovoljno krvi. Zato sam se osjećao kao teško pijan čovjek. Donijeli su me ovdje potpuno omamljenog. To je trajalo dva dana i jednu noć. A onda su mi, nakon ispitivanja, našli čir, i na želucu i na dvanaestopalačnom crijevu. Boravak u bolnici me naučio da puno manje razmišljam o poslu i obavezama. Shvatio sam da od lošeg raspoloženja i nerviranja nemam ništa i da samo zdrav mogu biti od koristi ženi, djeci, poslu, svima. Bolestan ne mogu ništa. Radim od 1957. i to je dio života bez kojeg ne bih mogao – rekao je Minimaks u posljednjem intervjuu Gloriji 2004. godine.
Mića nije dugo izdržao. Preminuo je u 67. godini, 10. februara u Padovi gdje je čekao transplantaciju jetre, mjesec i po nakon što je njegova supruga Biljana napustila scenu života.