Burme predstavljaju simbol doživotne ljubavi, vjernosti i odanosti, tako je bilo vijekovima, a tako je i danas.
Po nekim srpskim običajima, naređeno je da kumovi kupuju burme na svadbama. S obzirom da za naš narod kumovi predstavljaju sveto i duhovno srodstvo, kum na svadbi, kao svjedok braka dvoje ljudi, postaje blizak član te porodice.
Svakako, ako se odlučite poštivati ove običaje, to ne znači da izbor burme prepustite kumovima, već ih sami birajte uz dogovor s njima.
U našem narodu postoji mnogo praznovjerja vezanih za burme:
– Neko staro “pravilo” je da ni prije vjenčanja, ni poslije njega ne treba davati burmu drugima na isprobavanje. Vjeruje se da na taj način njen vlasnik poklanja svoju bračnu sreću, a u zajednicu unosi svađe i skandale.
– Po još jednom starom sujeveru, burme nikada ne treba skidati, ali ima i drugih koji demantuju ovo mišljenje.
– Jedno verovanje kaže da burme mlade i mladoženja ne bi trebalo da se razlikuju. Ne tako retko se mladenkin prsten pravi deblji od mladoženjinog, a vjeruje se da to može negativno uticati na harmoniju u porodici.
– Ako je burma napravljena od dvije vrste zlata, vjeruje se da je to loš znak. Kažu da supružnici neće biti iskreni jedno prema drugom, već će voditi dvostruke živote.
U svakoj kulturi svijeta, prsten je dobio specifično i drugačije značenje. Nekada se radi samo o ukrasnom nakitu, a nekada o simboličnom odrazu statusa, moći, ličnosti. Burme je posebna vrsta prstena koji se zamjenjuje sa budućim supružnikom na svakom vjenčanju.
Danas je glavna simbolika burme da pokazuje da je osoba koja ga nosi udata. Danas su burme izraz ljubavi širom svijeta, komad nakita kojim su se mladenci zakleli na vječnu ljubav. Sam oblik burme, krug, simbol je vječnosti. Sam kružni oblik prstena predstavlja cjelinu, bez početka i kraja.
Vjerovalo se da sam čin zamjene burmi tokom crkvenog vjenčanja znači davanje vječne i besmrtne ljubavi, a isto vjerovanje živi i danas.
Običaj je da žena prilikom vjeridbe stavi verenički prsten na buduće mesto burme, kako bi simbolično sačuvala svoje mjesto. Nakon vjenčanja, vjerenički prsten se pomjera na mali prst lijeve ruke, ili ostaje da podijelite mjesto sa burmom.
Tokom istorije, burma se nosila i na različitim prstima. Nekada se nosio na palčevima obe ruke, iako to danas zvuči nevjerovatno. Istorijski gledano, nekada nije bilo važno na kom prstu nosite burmu. Mogao si ga nositi na bilo kojem prstu, bilo kojoj ruci, nije bilo važno. Tek je rimska tradicija uvela “pravila nošenja”.
Dakle, prema tradiciji koja potiče od Rimljana, burma se nosi na malom prstu lijeve ruke, jer se vjerovalo da postoji vena ljubavi, vena vmoris, koja je direktno povezana sa srcem. Međutim, mnogo godina kasnije, naučnici su dokazali da to zapravo nije tako, ali se “mit o veni ljubavi” i dalje smatra glavnim razlogom nošenja burmi na domalom prstu lijeve ruke u većini zemalja svijeta. .
Za razliku od Rimljana, rani hrišćani su nosili burme na srednjem prstu. Tokom vijekova i ova praksa se mijenjala, pa su i hrišćani počeli da nose burme na prstenjaku. U Srbiji je danas običaj da se burme nose na domalastu desne ruke, dok se u većem dijelu zapadnog svijeta burma nosi na prstenjaku lijeve ruke.
(Kurir.rs/Krstarica)