Farmaceutkinja otkriva kako se liječi hroničan bol i šta je važno da znate ako se odlučite za analgetike.
Ako neko osjeća bol skoro svakodnevno, duže od tri uzastopna mjeseca, smatra se da boluje od hroničnog bola. Uobičajeni analgetici poput paracetamola ili ibuprofena uglavnom ne pomažu, pa su lekari prinuđeni da se bore težom artiljerijom – lijekovima koji ispoljavaju neprijatne neželjene efekte, poput pospanosti, usporenih refleksa, suvoće usta i drugih. Pored lijekova, u nekim situacijama neophodna je fizikalna terapija, hirurška intervencija i druge metode liječenja. Čak i uz ovakvu specifičnu terapiju, oko 70 odsto pacijenata sa hroničnim bolom, trpi bol svakodnevno.
Hronični bol započinje kao akutni, a ako se akutni bol pravovremeno ne otkloni i traje duže vrijeme, prerašće u hronični bol, koji se teško liječi. Svaka peta odrasla osoba u Evropi pati od umjerenog ili jakog hroničnog bola, često u predelu glave, a svaka treća osoba koja svakodnevno živi sa bolom ima poteškoće da se samostalno bavi uobičajenim svakodnevnim aktivnostima. Mnogima svakodnevni bol narušava odnose koje imaju sa porodicom i prijateljima, a neki zbog toga ostaju bez posla. Hronični bol je nerijetko praćen uznemirenošću, depresijom, nesanicom i lošijim kvalitetom života, pa su u liječenje uključeni zdravstveni radnici različitih profila, a broj lijekova koje pacijent koristi se povećava.
Najčešće se hronični bol javlja u lumbalnom (donjem) dijelu leđa, u zglobovima, vratu, mišićima. Neki ljudi pate od hroničnih glavobolja. Za uspešno lečenje potrebno je da se pacijent pravovremeno obrati ljekaru. Apoteka je najčešće prva stanica koju osoba sa bolom poseti i zatraži pomoć od farmaceuta, napominje Nikolina Skorupan, magistar farmacije, specijalista farmakoterapije iz Farmaceutske komore Srbije.
“Kada nam u apoteci pacijent zatraži lek protiv bolova, prije nego što ponudimo pomoć, postavićemo nekoliko pitanja: od kada boli, šta boli, koliko jako boli, da li je prethodila povreda. Jako su nam važne informacije da li osoba koja se žali na bol ima neku hroničnu bolest i da li svakodnevno koristi bilo kakve lekove ili dodatke ishrani. Zašto postavljamo sva ova pitanja? Prvo procenjujemo da li možemo da pomognemo ili je potrebno da pacijenta uputimo ljekaru. Ako pacijentovo stanje ne zahtjeva posjetu ljekaru, odabraćemo analgetik koji se može izdati bez ljekarskog recepta, koji bi mogao da pomogne našem pacijentu, a da ne naškodi”, objašnjava Skorupan.
Dešava se, kaže ona, da pacijenti traže najjači ili najbolji lijek protiv bolova. Ali ne postoji analgetik koji je najjači i najbolji za svakog čovjeka i svaku vrstu bola. Za svakog ponaosob procenjujemo koji lijek bi bio optimalan.
“Ne treba zaboraviti da analgetik rješava samo simptom. Zato, kada izdajemo analgetik u apoteci, uz njega ćemo da pružimo i odgovarajući savjet o mjerama koje su sastavni dio liječenja. Ako neko traži više od jedne kutije leka protiv bolova, tražimo dodatne informacije, kako bismo blagovremeno prepoznali da li postoji rizik od prerastanja bola iz akutnog u hronični i preduzeli mere da to sprečimo. Nerijetko čujemo da osoba trpi bol, jer se plaši da će se navići na analgetike, ali bol ne treba da se trpi. Treba efikasno da se otkloni i ne smije se dozvoliti da dugo traje, jer može preći u hronični. Sa druge strane, ako neko često ima potrebu za analgetikom, to je signal da treba da se javi ljekaru. Kada vas nešto zaboli, nemojte uzimati analgetike od članova porodice ili prijatelja. To što drugima pomaže, ne znači da će pomoći i vama. Neke analgetike možda ne smijete da koristite, a da niste toga svjesni. Prije upotrebe bilo kojeg lijeka potražite savjet farmaceuta u apoteci”, savetuje Skorupan.