Strah od smrti je veoma čest, a evo šta se zapravo događa u tijelu kad čovjek umire.
Ketrin Meniks (64) je doktorka koja je radila 30 godina u palijativnoj nezi, sa pacijentima na samom kraju života. Njena misija je danas da pomogne svima da bolje razumiju proces umiranja i oslobode se straha od smrti.
Prema njenim riječima, kako se bliži smrt, većina ljudi ostaje bez svijesti. “To nije zastrašujuće stanje, oni nisu svjesni ničega”, kaže dr Meniks.
“Prvo što se primećuje je da tijelo ostaje bez energije, poput mobilnog telefona kojem ne možete da napunite bateriju. Za njih je `punjač` san i on im je potrebniji od hrane ili pića.
Štaviše, ljudi kojima se bliži smrt obično nisu uopšte gladni i to je sasvim u redu. Ne umiru oni zato što ne jedu. Oni ne jedu zato što im tijelo umire.
Kako vrijeme prolazi, potrebno im je sve više sna kako bi u kratkim pauzama kad su budni imali dovoljno energije da mogu da budu prisebni i urade bar nešto za šta su sposobni. Postepeno, oni ne padaju samo u san, već i u nesvijest.
Pritom, ne razlikuju ta dva stanja. To nije zastrašujuće, to je stanje u kojem nisu svjesni ničega”, kaže doktorka. Kad tijelo stigne do konačnih momenata, stanje bez svijesti se više ne prekida.
Po njenim riječima, mnogi koji su gledali umiranje opisuju disanje samrtnika kao nešto veoma potresno, uznemirujuće. U filmovima, taj hropac izgleda dramatično.
Međutim, ona kaže da je u pitanju obična refleksna radnja, jer mozak ponavlja faze disanja između sporog i ubrzanog daha. “To nekima djeluje kao borba za vazduh, ali je to znak duboke nesvijesti. Tada se ne osjeća nikakva patnja“, kaže dr Meniks.
“Ljudima koji su uz dragu osobu na samrti ovo saznanje neće ublažiti tugu, ali se nadam da će se barem osloboditi straha i brige za svog bližnjeg koji umire”, zaključuje doktorka.
Tekst: Lepa&Srećna