Pokušaj Izraela da zbriše Hamas kao odgovor na napade 7. Oktobra, osim što je nezakonit, vjerovatno će dovesti do još veće radikalizacije, rekla je specijalna izvjestiteljka UN-a za okupirane palestinske teritorije za Guardian.
U intervjuu za Guardian, Francesca Albanese je također rekla da se međunarodna zajednica sada suočava sa posljedicama toga što se nike obazirala na zabrinutost onih, uključujući i nju samu, koji su kritikovali izraelsku “sistematsku represiju palestinskih ljudskih prava”.
“Podigli smo uzbunu u međunarodnoj zajednici, zajednici za ljudska prava, ali niko nije slušao. Sada je doseglo opasnu tačku bez povratka gdje su šanse za miran suživot drastično pale. U stvari, mi gledamo u ponor”, rekla je ona.
Albanese je Izrael često optuživao da pokazuje propalestinsku pristrasnost, što ona poriče.
Ona je na takve tvrdnje odgovorila da bi Izrael trebao razmotriti šta je u njegovom vlastitom interesu.
Navela je da je “pola infrastrukture Gaze uništeno”, te da je hiljade ljudi, uključujući djece ubijeno.
“Kako će to, zaboga, dovesti do mira?” pitala je.
Također je izrazila sumnju da je moguće iskorijeniti Hamas, koji je opisala kao “ne samo vojno prisustvo već i političku realnost”.
“Čak i kada bi bilo moguće iskorijeniti Hamas, ako bi Izrael istrijebio sve, svakoga, dakle ne samo militante, već svakoga ko radi za Hamas uključujući pružaoce usluga, čak i da je to moguće, ali ako bi okupacija Izraela ostala, sve pritužbe bi nastavile da rastu i pojaviće se novi otpor. To je prirodno, to je gotovo zakon fizike. Historija to potvrđuje”, rekla je ona.
Njen najnoviji izvještaj u svojstvu specijalnog izvjestitelja UN-a odnosio se na djecu na okupiranim teritorijama i rekla je da strahuje od daljnje psihičke štete nanesene u posljednjih mjesec dana.
“Kada vidite djecu tamo, duboka trauma je prošla kroz njihova sićušna tijela. Oni mogu govoriti kao odrasli, govore o pravima, govore o svijetu koji poznaju i svijetu koji žele. Žive sa strahom, a najveći strah im je da više ne vide majku i oca, bilo zato što su ubijeni ili zato što su ubijena sama djeca”, rekla je ona.
“Roditelji ove djece kažu da su uplašeni jer vide kako im je, da ima manje alternativa oružanom otporu. I teško je djecu držati podalje od tog puta jer su tolike nade uništene. … Kada bi se mirno opirali i koristili međunarodno pravo kao što je Međunarodni krivični sud ili Međunarodni sud pravde, međunarodna zajednica bi se oglušila na to. Ljudi se osjećaju ostavljeni bez ičega i to je ogromna odgovornost za međunarodna zajednica da razmisli o tome”, dodala je.
Albanese se plaši da se prostor smanjuje za glasove koji još uvijek pozivaju na mir.
“Sedmi oktobar nas je sve izbacio na neistraženu teritoriju, mnogo je mračnije. Prije 7. oktobra oni koji su se zalagali za prava Palestinaca, uključujući mnoge Izraelce, smatrali su da je debata o aparthejdu na pragu sticanja legitimiteta. Sada se taj prostor drastično smanjio. Mnogi civili koje je Hamas gnusno ubio ili uzeo kao taoce bili su s ljevice i godinama se zalažu za mir i poštovanje ljudskih prava”, objasnila je.
Albanesine reference na aparthejd, okupaciju i opis naselja kao kolonija dovele su do toga da je optužena da je “antiizraelska” zvaničnica. Ona tvrdi da je termin “naselja” za nju previše neutralna riječ za nezakonit čin, te insistira da nije zagovornik Palestinaca, već ljudskih prava i pravde za Izraelce i Palestince, istovremeno priznajući asimetriju moći, djelovanja i odgovornosti dviju strana.
Izraelska vlada je zatražila njenu smjenu, označivši njen jezik kao pun mržnje, antisemitski i simptomatičnim za antiizraelski način razmišljanja koji potcjenjuje legitimne sigurnosne brige zemlje. Izrael odbija da sarađuje sa njom kao što je to činio sa njenim prethodnicima. Imenovana je na šestogodišnji mandat 2022. godine.
Međutim, koliko god je Izrael protiv nje, njeni argumenti stekli su pažnju i široku publiku u arapskim zemljama i dijelu zapadnjih zemalja.
Ona smatra da se Izrael ne može pozvati na pravo na samoodbranu prema povelji UN-a jer prijetnja ne dolazi od države, već vojne grupe, na teritoriji koju Izrael vojno okupira. Izrael odbacuje ideju da je okupirao Gazu od povlačenja svojih snaga 2005. godine, ali UN i druga globalna tijela smatraju da se okupacija od tada nastavila jer je zadržao efektivnu kontrolu nad malom teritorijom kopnom, morem i zrakom.
Ona je rekla da čak i da Izrael ima pravo da se poziva na samoodbranu, napad na Gazu ne bi mogao biti opravdan ratnim pravom.
“Napadi su očigledno neselektivni, nesrazmjerni i krše princip predostrožnosti. Ne mogu se bombardovati bolnice u kojima su smještene stotine pacijenata i u kojima se nalaze hiljade izbeglica. Izvinite, treba da tražimo drugo rešenje, a ne da bombardujemo bolnice. Apsolutno ne. Ovo je kriminalno”, podcrtala je.