Prve naredbe izašle su prije 4 sata ujutro: svi koji su pohađali redovnu obuku, a ne planiraju prisustvovati jutarnjim molitvama u svojim uobičajenim džamijama, moraju ići na molitvu. Sat vremena kasnije, kada se nad Gazom počelo razdanjivati i okupljanja su se počela razilaziti, izdane su nove upute. Bile su jednostavne i uglavnom su se prenosile od usta do usta: ponesite svoje oružje i svu municiju koju imate te se okupite na određenim mjestima, piše The Guardian.
Ali još uvijek nikome nije bilo rečeno što će se dogoditi. Operacija Poplava al-Aqsa, najambicioznija operacija koju je Hamas pokrenuo otkako je ta organizacija preuzela kontrolu nad Gazom 2007. godine, još uvijek je bila tajna.
Plan je formulirala šačica veteranskih vođa Hamasa. To je bilo nepoznato i hvaljenim izraelskim vojnim i obavještajnim službama.
Odluka da se upute usmeno proslijede tisućama militanata Hamasa razasutih među 2.3 milijuna stanovnika Gaze bila je posljednja u nizu mjera osmišljenih da prevare jedan od najmoćnijih sustava nadzora na svijetu i zadrže bilo kakvu vijest o tome što bi se moglo dogoditi od mreže špijuna.
Kako je izgledao početak napada?
Upute su se Gazom širile kaskadno, prvo zapovjednicima bojni od stotinjak pripadnika, zatim vođama vodova od 20 ili 30 ljudi, koji su to prenijeli zapovjednicima desetina, a potom i prijateljima, susjedima i rođacima koji su im se pridružili na vježbama koje su se dva puta tjedno održavale na desecima lokacija u Gazi.
Tek kad su se ljudi okupili, podijeljeno je dodatno streljivo i bolje oružje. Mnogi su takvim oružjem baratali tijekom prethodnih mjeseci i vraćali su ga u Hamasove arsenale nakon svake obuke. Ubrzo su nosili ručne i raketne granate, teške mitraljeze, snajpere i eksploziv. Sada je bilo 6 sati ujutro. Sunce je izašlo i izdane su posljednje zapovijedi. Sada su bile pisane: ljudi su trebali projuriti kroz rupe koje će uskoro biti napravljene u ogradi oko Gaze vrijednoj milijardu dolara i napasti izraelske vojnike i civile s druge strane.
Ovaj prikaz početnih napada u Izraelu 7. listopada izveden je iz više izvora, uključujući sastanke s izraelskim obavještajnim dužnosnicima i stručnjacima, kao i izvore s izravnim saznanjima o ispitivanju boraca Hamasa zarobljenih tijekom napada te materijala koji su objavili Hamas i izraelska vojska.
Iako je mnoge tvrdnje teško provjeriti, neovisni stručnjaci za Hamas su izvještaj opisali kao uvjerljiv. Izvještaji ističu razmjere planiranja operacije i djelomično objašnjavaju neuspjehe izraelskih snaga sigurnosti koji su doveli do smrti 1.100 civila te 300 vojnika i policajaca. Jedan od čimbenika bio je broj onih koji su prošli kroz ogradu. Neki izvori govore o čak 3.000 militanata, uključujući pripadnike Palestinskog islamskog džihada, savezničke, ali neovisne frakcije koja nije bila unaprijed obaviještena o napadima, rekli su izvori, ali se pridružila nakon što je postalo jasno da je ograda probijena. U općem kaosu iz Gaze su pohrlili i civili, ohrabreni sporim odgovorom izraelskih snaga sigurnosti.
Precizan plan koji su izradila dvojica ljudi
Pisane zapovijedi objašnjavaju jedinicama Hamasa precizan plan koji su izradila dvojica ljudi za koje Izrael vjeruje da su bili glavni planeri napada: Yahya Sinwar, generalni čelnik Hamasa u enklavi, i Mohammed Deif, zapovjednik Hamasovih Brigada Al-Qassam i elitnih odreda Nukhba. Svaka postrojba je dobila zaseban cilj: vojnu bazu, kibuc, cestu ili grad. Često su njihove zapovijedi bile popraćene kartama koje pokazuju detalje obrane i ključne lokacije unutar njihovih ciljeva, oslanjajući se na informacije dobivene od simpatizera koji rade u Izraelu. Rave party na kojem je umrlo 260 ljudi nije bio među prvim metama.
Tri su zadaće dobile različite postrojbe. Prvoj skupini je naređeno da svlada nepripremljene i potkapacitirane izraelske vojne baze oko Gaze ili da napadne civile u njihovim domovima. Izraelske obrambene snage objavile su intervju s uhvaćenim napadačem koji je rekao da je “misija bila ubiti svakoga koga smo vidjeli”. Napadač je zatim opisao pucanje u djecu.
Drugim jedinicama je naređeno da brane položaje od izraelskih vojnih snaga, često sa zasjedama na ključnim cestama. Ovo nije bila samoubilačka misija, budući da smrt napadača nije bila sastavni dio operacije.
Treći skup jedinica bio je zadužen za hvatanje što je više moguće talaca i dovođenje do rupa u ogradi, gdje su ih namjenski odredi čekali odvesti u ogromni kompleks tunela ispod Gaze. Vjeruje se da je zatočeno više od 240 ljudi.
Izraelski sigurnosni dužnosnici vjeruju da Hamasovo političko vodstvo u inozemstvu nije bilo upoznato s detaljima operacije, kao ni Hamasovi sponzori u Iranu, iako su i jedni i drugi vjerojatno bili svjesni da se nešto planira. “Bio je to vrlo uzak krug”, rekao je Reutersu izvor blizak Hamasu.
Planiranje počelo prije dvije godine
Dužnosnici Hamasa rekli su da je planiranje napada počelo prije dvije godine, nakon racija izraelske policije u jeruzalemskoj džamiji al-Aqsa, trećem najsvetijem mjestu islama. Izraelski izvori kažu da je vremenski okvir bio kraći – možda godinu dana ili 18 mjeseci – i da je tijekom tog razdoblja učinjen napor da se učvrsti izraelsko uvjerenje kako je Hamas svoj fokus prebacio s nasilja protiv Izraela na gospodarski razvoj u Gazi.
Točna uloga različitih čelnika Hamasa u napadu tek treba biti utvrđena, ali je jasno da su Sinwar i Deif imali središnju ulogu u planiranju.
Deif znači “gost”, što je referenca na stalno premještanje ovog 58-godišnjaka kako bi izbjegao da ga Izrael otkrije. Član Hamasa od svojih ranih 20-ih godina, bivši student nadzirao je val samoubilačkih bombaških napada na izraelske civile početkom 90-ih godina te još jedan desetljeće kasnije. Deif je možda ostao osakaćen u jednom od mnogih izraelskih atentata, a njegova supruga i obitelj ubijeni su u zračnom napadu 2014. Izraelski dužnosnici su Deifa, čije je pravo ime Mohammed Diab Ibrahim al-Masri, opisali kao “hodajućeg mrtvaca”.
Sinwar (61), također osnivač Hamasa – što je akronim za Islamski pokret otpora – proveo je 23 godine u izraelskim zatvorima zbog ubijanja izraelskih vojnika prije nego što je pušten među više od 1.000 zatvorenika razmijenjenih 2011. za Gilada Shalita, izraelskog vojnika kojeg je Hamas zarobio pet godina ranije.
U zatvoru je Sinwar odbijao razgovarati s bilo kojim Izraelcem i osobno je kažnjavao one koji su to činili, gurajući lice jedne osobe u improviziranu peć, prema jednom izraelskom ispitivaču u ustanovi u kojoj je Sinwar držan. “On je 1000% predan i 1000% nasilan, vrlo čvrst čovjek”, rekao je ispitivač.
Nakon puštanja na slobodu, Sinwar je rekao da ga je iskustvo naučilo da je zarobljavanje izraelskih vojnika jedini način da se oslobode zarobljenici. Novinar koji se sa Sinwarom susreo prije deset godina rekao je Guardianu da je vođa Hamasa bio toliko usredotočen na ovaj cilj da svijet izvan toga za njega nije postojao.
“Hamas je bio iznenađen uspjehom”
Analitičari kažu da su drugi ciljevi napada od 7. listopada vjerojatno uključivali zaustavljanje napora da se normaliziraju odnosi između Izraela i Saudijske Arabije, dodatno potkopavanje Palestinske uprave, odvraćanje pažnje od Hamasovog neuspjeha u pružanju usluga ili probijanju blokade Gaze i izazivanje nasilne reakcije Izraela koja bi mobilizirala Hamasove pristaše u Gazi, na Zapadnoj obali i drugdje.
Pet dana nakon napada, čelnik Hamasa je tvrdio da je to bio preventivni napad pokrenut nakon što je organizacija doznala da izraelske snage pripremaju velik napad na Gazu nakon židovskog praznika Sukkota.
Mnogi stručnjaci i izraelski sigurnosni izvori smatraju da je Hamas bio iznenađen svojim uspjehom. Neadekvatan odgovor izraelskih snaga omogućio je nekim jedinicama da više puta uđu u Izrael iz Gaze kako bi povele više talaca, rekli su izraelski dužnosnici. Neki od civila koji su prešli u Izrael također su uzeli zarobljenike, komplicirajući trenutne napore spašavanja i pregovore, prema izraelskim i Hamasovim izvorima.
Hamas je napadače opremio GoPro kamerama za snimanje napada. Neke od jezivih slika koje su otkrili izraelski istražitelji pokazuju sadističko zlostavljanje i ubojstva. Službena montaža takve snimke, koju je objavio Hamas, prikazuje prestrašene ljude koji mole za svoje živote i strijeljanog psa. Objavljivanje ovih slika na službenim kanalima Hamasa sugerira da je napad od 7. listopada imao barem djelomično propagandni cilj.
Nema dokaza da se Hamas nadao zadržati teritorij ili potaknuti širu pobunu, iako je nekima rečeno da se bore do kraja. Unatoč tome, značajan broj napadača se predao. Izraelski dužnosnici neće reći koliko ih je zarobljeno, nego tek da su ti zarobljenici bili koristan izvor informacija.
Hamas je nekim napadačima naredio da se povuku kad su se izraelske snage počele okupljati, a mnogi viši zapovjednici vratili su se u Gazu. To je značilo da je većina vođa ostala živa iako su mnogi članovi Brigada Al-Qassam i jedinica Nukhba umrli. U međuvremenu su neki ubijeni u izraelskoj ofenzivi u Gazi, koja je do sada odnijela više od 9770 života, uključujući više od 4000 djece, prema lokalnim zdravstvenim vlastima.