Novak Đoković dao je veliki intervju za Marcu u kojem se osvrnuo na uspješnu sezonu te je prokomentirao planove u nadolazećem razdoblju.
– Želim osvojiti što više turnira, na horizontu su uvijek rekordi koji se mogu oboriti. Želim imati svoje rekorde i svoju povijest, to je najvažnije. Kako bih osvojio velike naslove, moram održati razinu intenziteta, predanosti i motivacije – kazao je u uvodu srpski tenisač.
Hrvatski nogometni izbornik Zlatko Dalić često koristi riječ poniznost, istim se izrazom koristio i Đoković komentirajući izjavu Juana Carlosa Ferrera, trenera Carlosa Alcaraza. On je rekao da Alcaraz mora učiti od Srbina u smislu profesionalizma, življenja uz tenis i za tenis.
– Lijepo je što to kaže za mene. Imam veliko poštovanje prema Ferreru, na temelju činjenice da je bio broj jedan. Uvijek me impresioniralo koliko je bio profesionalan i koliko je ozbiljno živio tenis. Očito je da je Alcarazu puno pomogao ne samo u postizanju uspjeha, već i u održavanju poniznosti i šampionskog mentaliteta. Zahvaljujući Juanu Carlosu i obrazovanju njegove obitelji, zreliji je nego što njegove godine govore. Ima samo 20 godina, ali na terenu se ponaša kao netko tko ima puno iskustva i zrelosti.
Mladi Španjolac jedini je Đokovića ove godine pobijedio na velikoj pozornici, u finalu Wimbledona.
– Pokušavam gledati naprijed i u svim velikim finalima koje sam izgubio uvijek postoji razlog. Pokušavam učiti iz toga, a iskustvo poraza u finalu Grand Slama dodatno me motivira. Izgubio sam u Wimbledonu i od tada sam osvojio sve osim meča sa Sinnerom u grupnoj fazi u Torinu. Ako se osvrnem na godinu, mogao bih reći da sam bio dobar u porazu od Carlosa jer me on motivirao za ostatak sezone.
Nekoliko puta ste rekli da ne možete biti prijatelji s Rafaelom Nadalom i Rogerom Federerom iz jednostavnog razloga što su oni vaša dva velika rivala. Mislite li da su oni sretni što rušite sve njihove rekorde?
– Istina je da ne možemo biti prijatelji jer s prijateljima pričate o svemu, dobrom, lošem, svojim tajnama… Mislim da se sa svojim suparnicima nećete osjećati baš ugodno otkrivajući sve to. U posljednjih 15 godina vidio sam više Nadala i Federera nego svoje roditelje. To znači da su oni bili vrlo važan dio mog života i karijere. Imam nevjerojatno poštovanje prema njima i rivalstvu koje imamo toliko dugo. Bio je to jako dug zajednički put i kada objesimo reket o klin, vidjet ćemo to na opušteniji način.
Biste li pristali igrati do svoje 50. godine ako bi to značilo da ćete izjednačiti ili nadmašiti broj Nadalovih naslova na French Openu?
Ne znam, siguran sam da mojoj ženi to ne bi bilo zabavno. Jako sam zadovoljan svime što sam postigao. Ne moram gledati Rafin rekord u Parizu. Imam ih mnogo na koje sam ponosan i koji su dio povijesti. Kad bih sada otišao u mirovinu, mogao bih biti samo sretan i ponosan na ono što sam napravio.
Jednog dana kad se i službeno oprostite od tenisa, po čemu biste voljeli da vas ljudi pamte?
– Osim rekorda, želio bih ostaviti nasljeđe onima koji dolaze. Volio bih da me pamte kao nekoga tko je koristio platformu koju mi tenis i moj status omogućavaju da pomognem drugim igračima, i da ima više onih koji mogu živjeti s reketom – zaključio je Đoković u razgovoru za Marcu.
Je li osvajanje olimpijskog zlata, jedinog velikog dosega koji vam nedostaje, vaš najveći izazov sljedeće godine?
– Bit će mi čudan osjećaj igrati Igre na Roland Garrosu. Bit će sličan osjećaju koji sam imao 2012., kada je to bilo u Wimbledonu. Mislim da je to bilo prvi i zadnji put da su tamo igrali u obojenim dresovima, a ne u bijelim. Igre su posebno natjecanje. Volim Olimpijsko selo, sviđa mi se ceremonija otvaranja, osjećaj da predstavljam svoju zemlju na najvažnijem događaju u svijetu sporta. Nije lak turnir za tenisače jer imamo jako gust raspored. Od Roland Garrosa prijeći ćemo na travu i natrag na zemljanu podlogu. Zatim dolazi tvrda podloga u kratkom vremenskom periodu, ali spreman sam za izazov. Nadam se da ću biti zdrav za natjecanje u Parizu, na svojoj najvišoj razini. Pokušat ću osvojiti olimpijsko zlato.
(jutarnji.hr)