Anabela Atijas podijelila je sa publikom svoju tešku životnu priču, kada je ostala bez krova nad glavom, prepuštena sebi. U tom momentu izgubila je i svoju prvu, veliku ljubav.
– Bilo je mnogo teških momenata i u svakom periodu mog životu rekla sam da je sada najteže. Ne može da se poredi sa momentom kad sam ostala bez svog doma i moje prve ljubavi koja je tragično nastradala. Puno sam puta rekla da nas svaka frustracija jača, na kraju se sve dobro završilo – rekla je Anabela i dodala:
– Potpuni raspad, u momentu ostaneš sam bez ičega. Imala sam samo 16 godina. Naučila sam da je najgora moguća kletva imati, pa nemati. Meni se desilo da sam preko noći ušla u pakao. Vjerovala sam da neću preživjeti to što mi se tada dešavalo. Surovo sam bila ostavljena na milost i nemilost životu da nisam znala gdje ću da zanoćim i šta ću da pojedem. Nedavno mi se desilo da me je jedna gospođa nazvala uličarkom, možete me tako nazvati, ali je ta jedna uličarka poslije postala jedna uspješna žena, majka… Na kraju ti akademici koji se busaju diplomama nisu veći ljudi, osim ako ne pomognu nekome. Najlakše je podrugivati se i koristiti nečije slabosti, to je dno dna – poručila je pjevačica i dodala:
– Željela sam samo da umrem, da me nema, bila sam sama, nisam imala nijednu svijetlu tačku u tom momentu i nešto što bi me održavalo u životu. Ljudi nikad ne treba da gube vjeru da Bog ima plan za nas. Gubitak i bol su od mene napravili ono što sam danas – otkriva Anabela za Pink, a onda je progovorila o ulozi bake.
– Uloga bake je moja najvažnija uloga. Ne umijem da objasnim koliko je to sve nekako drugačije i koliko mi je važno da mojim unučicama budem bolja baka nego što sam bila majka. Želim da me pamte tako, kao ja moju baku. Putujem puno, dosta umora je tu, ali svaki trenutak sam sa njima i gledam da se nađem Luni.