Umotana u stari, pocjepani šal boje opeke i sa prodornim, prelijepim zelenim očima usmjerenim direktno u kameru, portret Avganistanke Gule Šarbat postao je jedna od najpoznatijihfotografija na svijetu. Prizor je zabilježio američki fotograf Stiven Mekari, a fotografija poznata kao “Avganistanska djevojka” završila je na naslovnoj strani magazina “National Geographic” u junu 1985. godine. Ova slika je od tada do dana dašanjeg više puta obišla planetu, a zanimljivo je da ju je sama Gula vidjela prvi put tek 17 godina kasnije.
Stiv je 1984. radio kao fotoreporter “National Geographic-a” u Pakistanu tokom prvih godina sovjetske invazije na susedni Avganistan.
Tokom jednog od snimanja ušao je u islamsku vjersku školu za djevojčice u izbjegličkom kampu, a prvo što je ugledao bile su divne oči tada 10-godišnje učenice Šarbat Gule.
Fotografija koja je obišla planetu
Iako je ona željela da sakrije svoje lice, fotograf je potražio pomoć njenog učitelja kako bi je nagovorio na saradnju. U jednom intervjuu Gula je otkrila da se jseća “samo svog besa” koji je osjećala u trenutku dok je fotografija nastajala. Naime, u kulturnom kontekstu paštunskih (iranski narod koji pretežno živi u Pakistanu i Avganistanu, prim.aut.) normi Mekarijevi postupci bili su izrazito nametljivi. Nije bilo uobičajeno da djevojka otkriva lice, ili da ima blisku interakciju i uspostavlja kontakt očima sa muškarcima van kruga njene porodice.
Fotografiju prati natpis “Zabrinut pogled otkriva strahove avganistanske izbeglice”, koji se svojevremeno tumačio kao simbol nevolja avganistanskog naroda, međutim godinama kasnije ispostavilo se da je unezvijeren pogled djevojčice najvjerovatnij rezultat nelagode i straha koje je Gula osjećala dok ju je Mekari fotografisao.
Mekarija je ova fotografija vinula u zvijezde fotografskog neba – ne samo što je pokupio lovorike i slavu, već je od iste imao i značajnu materijalnu dobit. Ipak, Šarbat Gula nije dobila ništa!
“Ta fotografija mi je donela mnogo problema… Više bih volela da nikada nije napravljena”
Novinari magazina “National Geographic” rešili su da ponovo potraže Gulu 17 godina kasnije i naprave nov portret ove, u tom trenutku odrasle žene. Nažalost, jedina očigledna promena u njenom životu bile su godine. Gula, koja se već u 13. godini udala i napustila školu, tek je tada i saznala da je fotografija reprodukovana širom svijeta.
“Ta fotografija mi je donijela mnogo problema… Više bih voljela da nikada nije napravljena. Dobro se sjećam tog dana, tog fotografa koji je stigao u školu. Bila sam dijete. Nisu mi se dopale fotografije. U avganistanskoj kulturi žene se ne pojavljuju na fotografijama. Ali nije bilo mnogo izbora”, rekla je prošle godine za italijansku “Repubblicu”.
Dok je fotografija njenog lika uživala slavu, sama Gula borila se za opstanak sa suprugom i djecom u udaljenoj oblasti na granici između Avganistana i Pakistana. Malo ju je problema u životu zaobišlo – njen muž je preminuo, ostavivši nju i djecu na milost i nemilost njegove porodice. Potom su je 2016. pakistanske vlasti uhapsile pod optužbom da je falsifikovala dokumente koji su joj omogućili da ostane na njihovoj teritoriji. To je, pak, bila uobičajena praksa, ali su vlasti Islamabada odlučile da je zaustave kažnjavanjem žene koja je bila simbol Avganistana.
Gula se sa porodicom vratila u Kabul – avganistanska vlada ih je podržala i dala im smještaj. Međutim, njena kćerka nije mogla da se školuje, iako je to snažno željela. To, ali i loši uslovi života, naterali su porodicu da dalje traga sa bezbednošću i boljom sudbinom, a 2021. osmijehnula im se sreća. Vlada Italije im je otvorila vrata, a Gula sa djecom danas živi u jednom malom italijanskom gradu.
“Ovdje smo slobodni, možemo da biramo. Moja kćerka želi da postane ljekar i ja sam joj obećala da ću uraditi sve da joj se ta želja ostvari”, priča ova 49-godišnjakinja.
Gula je istakla i da je okolina ljubazna prema njoj, ali da ne razgovara sa puno ljudi jer ne poznaje jezik. Kaže i da je srećna jer niko ne zna koje.
“Do sada skoro niko ne zna ko sam i to je za mene u redu. Da vam kažem, prvi put kada sam otišla u bolnicu ovde, doktori i sestre su me gledali i pitali da li sam ja djevojčica na fotografiji. Na kraju su zaključili da nisam i bila sam sretna zbog tog. Samo moj profesor italijanskog, moj doktor i nekolicina drugih zna moju priču i zadovoljna sam što je tako”, zaključila je ona.