Političari iz Republike Srpske obaveze u četvrtak prije podne posvetili su isključivo vapajima da se zaštiti zamjenik državnog ministra odbrane Aleksandar Goganović koji tvrdi da je u srijedu napadnut u Sarajevu.
Goganović tvrdi da ga je verbalno napala grupa mladića kad je izašao iz vozila kako bi nešto kupio na kiosku. Kaže da su ga spasili članovi njegovog obezbjeđenja koji su ga uveli u automobil, a da su nasilnici potom uzvikivali “živio beg Zukan, smrt Srbinu Goganoviću”.
Takve tvrdnje Goganovića podstakle su njegove stranačke kolege iz SNSD-a, ali i njihove partnere iz RS-a da jače nego ikad potenciraju ono što godinama pokušavaju nametnuti (doduše bezuspješno), da političari iz Sarajeva huškaju građane protiv Republike Srpske.
Da se vratimo na početak. Goganovića je danas Tužilaštvu, zajedno s još dva zvaničnika iz RS-a, prijavio državni ministar odbrane Zukan Helez zbog organizovanja i učestvovanja u obilježavanju tzv. dana RS-a. Tako nešto je dužnost Heleza zbog funkcije, ali i činjenice da je prekršen Ustav BiH. Kako je i sam rekao nakon odlaska u Tužilaštvo, prijavio bi svakoga ko krši Ustav. A, da ni sam nije siguran da su uzvici koji su išli prema Goganoviću najbolje preneseni dokazuje i činjenica da je rekao kako “ima mnogo nadimaka, ali ni jedan nije beg”.
Ta prijava Heleza je “koštala jezika” iz RS-a jer tamošnji političari kažu da je upravo on narod “nahuškao” na Goganovića. Jedan od onih koji tvrde tako nešto je državni ministar Staša Košarac. Isti onaj koji godinama radi u Sarajevu, a posljednjih mjeseci ga je vrijeđao kazavši kako je “kontaminiran virusima”. Osim toga, nedavno je nazvao RS državom. Ipak, niko ga nije napao.
Mnogo je komentara političara iz RS-a u vezi ovog događaja, a svi se manje-više svode na isto – nećete nas zastrašiti. Priča ide u tom smjeru da Helez, visoki predstavnik Christian Schmidt i američki ambasador u BiH Michael Murphy plaše Srbe po Sarajevu. Samo nedostaje objašnjenje kako.
Postavlja se pitanje da li priča ima i drugu stranu, onu koja bi odgovarala predstavnicima iz RS-a. Tamošnji političari kažu da ih upravo jedna ovakva situacija navodi na razmišljanje o nezavisnosti ovog bh. entiteta. Mnogi su mišljenja da im tvrdnje poput Goganovićeve dobro dođu da nastave, jače nego ikad, voditi priču u tom pravcu, ali i u pravcu odlaska Schmidta i Murphyja koje, dakle, također optužuju kao krivce. Sve što im ne odgovara dobro bi bilo da ode iz Sarajeva.
Politika u pozadini
Da političari iz RS-a nisu dobro došli u Sarajevo tvrdnja je vladajuće koalicije duže vrijeme pa je tako prije nekoliko godina Miloradu Dodiku zasmetalo što lider PDP-a Branislav Borenović, bez policijske pratnje, trči po glavnom gradu BiH.
Pokušao je tada ironičnim tonom ukazati na to da Borenović ne bi trebao biti sretan što nesmetano hoda Sarajevom.
“Borenović je dobrodošao u Sarajevo za razliku od mene i na to sam veoma ponosan”, rekao je tada Dodik.
Nekad se u tom tonu osjeti kao da nisu zadovoljni što prema Borenoviću nije doletio barem jedan upaljač, ali i prema onima koje su poslali jučer pred Sud BiH s tzv. tablicama RS-a. Iako je provokacija bila ogromna, nikome nije palo ni na pamet da nešto dobaci – ni prema njima ni prema Goganoviću koji je odvojio dobar dio vremena za slikanje prije i poslije suđenja Dodiku. Na fotografijama nije izgledao preplašen, baš kao ni nešto kasnije kad je stigao u Istočno Sarajevo, tik poslije verbalnog napada. Slikao se sa Sanjom Vulić i ostalim Dobojlijama, a svi su bili nasmijani.
Niko nije napadnut ni na protestima na entitetskoj liniji prošlog ljeta. Niko nije napadnut ni zbog postavljanja ploče osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću na Vracama, niko ni zbog zastave RS-a na tornju na Trebeviću, niko ni zbog natpisa na tabli “Grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo”. A, sve su to provokacije. To su provokacije, a nisu provokacije što je Helez prijavio državnog službenika Goganovića u učestvovanju na neustavnom prazniku i sudski proces protiv Dodika koji je potpisao ukaz o nepoštivanju odluka visokog predstavnika. U tim potezima nema ništa sporno. A u provokacijama građana Sarajeva itekako ima.
Ipak, građani Sarajeva se na takve provokacije ne obaziru. Nikada nije zabilježen ni jedan napad na političke predstavnike RS-a u glavnom gradu BiH, a državni ministar sigurnosti Nenad Nešić najavio je da će im dodijeliti policijsku zaštitu.
U konačnici predstavnici iz RS-a mnogo energije troše da sebe predstave ugroženima u Sarajevu, puno više nego što se građani Sarajeva uopće razumiju u to ko su oni i kako izgledaju.