Vitamin D (sunčev vitamin) pomaže jačanju kostiju i mišića i njegov nedostatak može da dovede do nevolja sa zdravljem. Nedostatak vitamina D je povezan sa srčanim blestima, blestima debelog crijeva, prostate, i još mnogo toga. Pogledajte neke od glavnih simptoma deficita vitamina D, koje ste možda previdjeli.
1. Bl u mišićima i kostima Konstantan bl ovog tipa je jedan od primarnih znakova nedostatka vitamina D. Vaše tijelo prestaje sa izgradnjom koštane mase oko 30 godine, a nedostatak vitamina D može ubrzati ili pogoršati simptome osteoporoze.
2. Često se osjećate tužno Da li ste tužni sve vrijeme bez ikakvog posebnog razloga? Depresija i promjene raspoloženja su često povezani sa nedostatkom vitamina D u vašem tijelu. Serotonin, hormon koji je odgovoran za raspoloženje je stimulisan u zavisnosti od količine vitamina D. Mnoge studije su pokazale kako povećana izloženost suncu može učiniti ljude sretnijim.
3.Hronično obljenje desni Dovoljno vitamina D je važno i za vaše oralno zdravlje. Paradentoza je hronično stanje gdje bakterije uzrokuju da desni otiču i kvare se. Neke studije ukazuju na direktnu ulogu sunčeve svjetlosti u smanjenju rizika od paradentoze.
4.Visok krvni pritisak Hipertenzija, takođe poznata kao visok krvni pritisak, je još jedan znak da vašem tijelu manjka vitamina D. Istraživanja pokazuju da postoji veza između vitamina D i hipertenzije
5.Umor i pospanost Ako se osjećate umorno bez razloga, onda bi to moglo biti zatošto je vaše tijelo manje izloženo sunčevoj svjetlosti i drugim izvorima vitamina D. Istraživanje povezuje nedostatak vitamina D sa sindromom hroničnog umora. Nizak nivo vitamina D u telu učiniće da osjećate letargiju. Ovaj simptom je posebno izražen kod starijih ljudi.
6.Promjene raspoloženja Kao što je ranije pomenuto, receptori za vitamin D su pronađeni u mnogim dijelovima mozga koji utiče na vaše raspoloženje i emocije. Studije pokazuju da je nedostatak vitamina D usko povezan sa mentalnim blestima kao što su stres, anksioznost i depresija.
7.Prekomjerna težina Istraživanja pokazuju da je nedostatak vitamina D povezan sa razvojem gojaznosti i povećava rizik od komplikacija povezanih sa gojaznošću. Vitamin D pomaže gojaznim pacijenatima da izgube na težini. Ako ste brzo stekli suvišne kilograme, čak i ako redovno vježbate i uzdržavate se od prejedanja, nedostatak vitamin D bi mogao biti jedan od osnovnih uzroka.
8.Digestivni problemi Nedostatak vitamina D može uticati na digestivne probleme. Sunčev vitamin pomaže da vaš digestivni sistem apsorbuje masti pravilno. Nedostatak vitamina D može dovesti do brojnih crevnih problema poput netolerancije na gluten, inflamatorne blesti crijeva, i Kronove blesti.
9.Alergije Istraživanja pokazuju da nedostatak vitamina D takođe ima ulogu u razvoju mnogih alergijskih reakcija. Vitamin D igra važnu ulogu u održavanju mnogih alergija na odstojanju regulišući imuni sistem. Neke od alergija vezanih za ovakve situacije uključuju astmu, alergije na hranu, ekcem, alergijski rinitis i anafilaksiju.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Kako prepoznati je li razlog probavnih tegoba neravnoteža crijevne mikroflore ili je u pitanju manjak probavnih enzima?
Probiotici i probavni enzimi danas su jedni od najčešće korištenih dodataka prehrani. Iako različite, njihove funkcije su podjednako važne za zdravlje probavnog sustava. Pravo pitanje je kako znati koji vam je od tih suplemenata potreban? A gdje bi se odgovor krio nego u probavnom sustavu, stoga ćemo u nastavku sažeti najbitnije razlike između probavnih enzima i probiotika kako biste lakše došli do odgovora koji od njih vam je potreban.
Probiotici
Neki od čimbenika koji pridonose narušavanju ravnoteže mikroorganizama u crijevima su neuravnotežena prehrana, antibiotici, pušenje, stres, alkohol itd. Čak i nedostatak tjelovježbe ili sna mogu imati negativan utjecaj na crijevnu mikrobiotu. Simptomi koji se najčešće javljaju u slučaju neravnoteže crijevne mikroflore su pojačano stvaranje plinova, povremena nadutost, žgaravica, problemi s pražnjenjem crijeva, kao i neka kožna stanja i gljivične infekcije.
Probiotici su živi mikroorganizmi čiji učinci povoljno djeluju na zdravlje domaćina, zbog čega ih još nazivamo „dobre“ bakterije. Pridonose uspostavljanju ravnoteže crijevne mikroflore i omogućuju bolju probavu, važni su u prevenciji raznih bolesti crijeva i za funkciju imunosnog sustava. Dvije najpoznatije kulture probiotika su Lactobacillus i Bifidobacterium.
Probiotike unosimo putem hrane koja ih sadrži, kao što su jogurt, kefir, jabučni ocat, zakiseljeno povrće, neki sirevi itd. Osobe koje ih hranom ne unose u dovoljnoj količini trebale bi ih nadoknaditi putem probiotskih dodataka prehrani.
Uzimanje probiotika pomaže u ponovnom uspostavljanju ravnoteže u probavnom sustavu te smanjuje pretjeranu aktivnost imunosnog sustava i upalu u crijevima. Koristi probiotika su vidljive izvan probavnog sustava i očituju se kroz zdravlje kože i zdravu tjelesnu masu, a povoljno utječu i na raspoloženje.
Probiotici su osjetljivi, posebno na toplinu i svjetlo, stoga se trebaju čuvati na hladnom i tamnom mjestu kako bi bakterije ostale žive prije nego ih unesemo u probavni sustav.
Probavni enzimi
Enzimi ili fermenti su biološki aktivne bjelančevine (proteini) koje u živim organizmima kataliziraju, tj. ubrzavaju biokemijske reakcije, uključujući i one metaboličke, i vrlo su specifični.
Enzimi u organizmu obavljaju razne funkcije temeljem čega se dijele u određene skupine. Posebna skupina su probavni enzimi koji sudjeluju u svim fazama procesa razgradnje hrane u probavnom sustavu na hranjive tvari koje se potom apsorbiraju u krvotok i krvlju dostavljaju svakoj stanici u tijelu.
Za razliku od probiotika, probavne enzime tijelo samo proizvodi, odnosno proizvode ih žlijezde s vanjskim izlučivanjem (slinovnice, želučane žlijezde, gušterača…). Dijelimo u tri skupine:
- amilaze – razgrađuju ugljikohidrate na jednostavne šećere
- proteaze – kidaju proteine na aminokiseline
- lipaze – razgrađuju mast u masne kiseline.
No, kako probavne enzime unosimo i izvana, putem hrane, jako je važna uravnotežena prehrana, odnosno unos namirnica koje se smatraju odličnim izvorom kao što su svježe voće i povrće, svježe mlijeko, svježi mliječni proizvodi, kefir, zakiseljeno povrće i sirovi med. Pri tome treba imati na umu da su, jednako kao i probiotici, probavni enzimi osjetljivi na toplinu. Na njih još utječe i kiselost okoline (pH vrijednost) u kojoj se nalaze, pa tako previše kisela ili previše lužnata okolina može zaustaviti njihovo djelovanje.
Kod nekih osoba proizvodnja nekih probavnih enzima nije dostatna, zbog čega je kod njih izražena netoleranciju na hranu koja se očituje kroz probavne smetnje pri konzumaciji određene hrane, a koje mogu biti slične onima koje se javljaju u slučaju poremećaja crijevne mikroflore. Jedna od najčešćih netolerancija na hranu je netolerancija na laktozu zbog manjka laktaze, enzima koji razgrađuje laktozu.
Netolerancija na hranu može dovesti do velikog problema ako se hrana koja uzrokuje simptome potpuno izbaci iz jelovnika – npr. u slučaju netolerancije na laktozu, izbjegavanje namirnica koje sadrže laktozu može doprinijeti nedostatku kalcija i razvoju osteoporoze. Stoga se osobama koje pate od nedostatka određenih probavnih enzima savjetuje uzimati odgovarajuće suplemente probavnih enzima i bezbrižno uživati u svim vrstama hrane.
Kako odabrati pravi smjer nadoknade?
Ako na temelju postojećih probavnih tegoba ne možete procijeniti radi li se o neravnoteži crijevne mikrobiote ili nedostatku određenog probavnog enzima, najbolje je napraviti eksperiment: koristite probiotike kroz dva do tri tjedna i pratite simptome – ukoliko se povuku, nastavite uzimati probiotik, a ako i dalje traju onda treba istražiti drugi mogući uzrok.
Preporučuje se što više probiotika i probavnih enzima uzimati iz prirodnih izvora, no ukoliko to iz bilo kojeg razloga nije moguće, uputno je savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom koji vrsta dodatka prehrani bi u vašem konkretnom slučaju bio najbolji izbor.
Što su probiotici?
Probiotici su dio nečega što nazivamo mikrobiom, koji predstavlja sveukupnost mikroorganizama koji nastanjuju površinu i unutrašnjost našeg tijela. Mikrobiom (ili mikrobiota) je vrlo raznolika zajednica koja je jedinstvena za svakog čovjeka, tj. ne postoje dvije osobe koje imaju iste mikrobne stanice pa čak niti blizanci, a sastoji se od bakterija, gljivica (uključujući kvasce), virusa i protozoa.
Da bi bakterijska vrsta dobila titulu probiotika, mora zadovoljiti neke osnovne uvjete, a prije svega da nije patogena i da je ljudskog podrijetla. Uz to, ove bakterije trebaju biti otporne na želučanu kiselinu i probavne enzime da bi žive dospjele u tanko i debelo crijevo, gdje zapravo obavljaju svoju probiotičku funkciju.
Kako su otkriveni probiotici?
Iako se pozitivan učinak bakterija na čovjekov organizam spominje već u Bibliji, Elie Metchnikoff, poznati profesor Pasterova instituta u Parizu, slovi kao veliki otac modernog koncepta probiotika. Naime, još početkom 20. stoljeća ruski znanstvenik Metchnikoff primjećuje dobro zdravlje i dugovječnost bugarskih seljaka, a zaslugu za to pridaje “Bugarskom bacillusu” (bakteriji danas poznatoj kao Lactobacillus delbruckii subsp. Bulgaricus), odnosno redovitoj konzumaciji mliječnih bakterija u fermentiranim mliječnim proizvodima. U svojoj poznatoj teoriji “intestinalne autointoksikacije” navodi da se konzumacijom i probavom hrane ljudski organizam postupno truje, zbog čega tijelo oslabljuje i stari. To se može smanjiti redovitom konzumacijom proizvoda kao što je jogurt. Ta teza potiče ga da razvije dijetu s mlijekom fermentiranim bakterijom “Bugarski bacillus”.
Na istom Institutu, upravo u vrijeme Metchnikoffove znanstvene demonstracije prednosti bakterija mliječne kiseline, francuski pedijatar Henry Tissier otkriva novu vrstu bakterija – bifidobakterije. On, naime, primjećuje da u stolici dojenčadi koja su imala proljev postoji mali broj bakterija neobična “ipsilon” oblika koje naziva Bacillus bifidus communius, udio kojih je bio izrazito visok upravo u zdrave dojene djece. To ga navodi na ideju liječenja proljeva upotrebom bifidobakterija kao antagonista proteolitičkim bakterijama koje uzrokuju proljev.
Iako se bakterije u probiotičkom smislu počinju koristiti već početkom 20. stoljeća, naziv “probiotik” (grč. pro bios, što u doslovnom prijevodu znači “za život”) prvi se put spominje 1965., nakon čega se počinje nizati mnoštvo istraživanja i definicija “dobrih” bakterijskih kultura. Tek 2001. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) konačno definiraju probiotike kao “žive mikroorganizme koji, ako se konzumiraju u odgovarajućoj dozi kao dodatak hrani, imaju pozitivan učinak na zdravlje domaćina”.
Najčešće spominjani i korišteni probiotici su Lactobacillus i Bifidobacterium vrste, no u iste svrhe često se koriste i kvasac Saccharomyces crerevisiae te neke nepatogene Escherichia coli i Bacillus vrste.
Vrste probiotika i djelovanje
LACTOBACILLUS VRSTE
Lactobacillus predstavlja rod gram pozitivnih, nesporogenih štapićastih bakterija velike obitelji Lactobacillaceae. Slične drugim rodovima u obitelji, Lactobacillus karakterizira njihova sposobnost proizvodnje mliječne kiseline.
Ti organizmi široko su rasprostranjeni u hrani za domaće životinje, silaži, gnojivu te mlijeku i mliječnim proizvodima. Lactobacillus ima izrazito važnu ulogu u proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda, a ovisno o vrsti proizvoda, koristi se pojedina vrsta iz ovog roda. No, upotreba tih bakterija nije ograničena samo na proizvodnju jogurta, kiselog mlijeka i sireva, nego je važna i u proizvodnji ukiseljenog povrća, kao što su kiseli kupus i krastavci, te nekih napitaka, vina i sokova, nekih vrsta kruha i mesnih proizvoda.
Budući da je već vrlo dobro poznato da su bakterije iz roda Lactobacillus komensalni* stanovnici životinjskog i ljudskog probavnog sustava, danas se ove bakterije sve više koriste i u preventivne i terapijske svrhe. Jedna od poznatijih vrsta Lactobacillus roda je Lactobacillus paracasei, bakterija koja se najčešće može naći u prirodno fermentiranim mliječnim proizvodima. No, zbog njezinih poznatih pozitivnih djelovanja, ova “dobra” bakterija koristi se i kao dio terapijskih probiotičkih preparata. Za ovu vrstu, osim općih probiotičkih učinaka, vežu se i neka specifična svojstva, kao što su blagotvorno i umirujuće djelovanje na probavu te poboljšanje iskoristivosti hranjivih tvari i visokokvalitetnih masti iz namirnica.
* Komenzalizam je vrsta odnosa između dva živa organizma u kojem jedan organizam ima koristi od drugog, a da mu ne nanosi štetu.
Da bi bakterijska vrsta dobila titulu probiotika, mora zadovoljiti neke osnovne uvjete, a prije svega da nije patogena i da je ljudskog podrijetla te da je ove otporna na želučanu kiselinu i probavne enzime
BIFIDOBACTERIUM VRSTE
Bifidobacterium drugi je veliki rod probiotičkih bakterija. Kao i Lactobacillus, i Bifidobacterium vrste prirodni su stanovnici čovjekova probavnog sustava, a fermentiranih prehrambenih proizvoda baš i ne tako često. Naime, ove bakterije također spadaju u bakterije mliječne kiseline, no uglavnom su anaerobi, što znači da žive bez prisutnosti kisika. Uz to, za razliku od Lactobacillusa, bifidobakterije imaju sposobnost proizvodnje kratko-lančanih masnih kiselina za koje je poznato da “hrane” crijevne stanice i djeluju pozitivno na peristaltiku (pokretanje) crijeva, rad mišića srca, mozga i bubrega, te sudjeluju u metabolizmu masti i ugljikohidrata u jetrima.
Zanimljivo je da su upravo bakterijske vrste iz ovog roda prvi stanovnici našeg tijela, a njima se “cijepimo” upravo samim činom rođenja i dojenja. Poznato je da je majčino mlijeko najbolja hrana dojenčetu, te da uz hranjive tvari sadrži i mnoge druge sastojke, među kojima je utvrđena i jedna od Bifidobacterium vrsta.
Ove bakterije najzastupljeniji su stanovnici našega debelog crijeva i u njemu se zadržavaju cijeli naš život, no različiti čimbenici, kao što su stres, prehrana i upotreba antibiotika, uvelike utječu na njihov broj i djelovanje.
Jedna od najčešće detektiranih vrsta bifidobakterija u ljudskom organizmu jest Bifidobacterium longum. Ujedno je i jedna od najispitivanijih bifidobakterija, a njezini povoljni učinci na zdravlje čovjeka puno su puta pokazani. Među njima se ističu prevencija proljeva tijekom uzimanja antibiotske terapije, smanjenje simptoma intolerancije laktoze i smanjenje razine kolesterola u krvi.
Kako djeluju probiotici?
Iako sve funkcije probiotika još nisu poznate, za nekoliko mehanizama njihova djelovanja ipak se zna.
‘Prva linija obrane’, ujedno i najpoznatiji pozitivan učinak probiotičkih bakterija na organizam domaćina, označava blokiranje djelovanja patogenih bakterija. Lučenje antibiotskih supstancija, koje uključuju bakteriocinei razne druge spojeve, poput kiselina koje smanjuju pH unutar crijeva i time stvaraju nepovoljno okruženje za patogene bakterije te kompetitivno djelovanje, koje podrazumijeva natjecanje probiotika i patogena za hranjive tvari i mjesto vezanja na crijevnom epitelu, najpoznatiji su načini borbe “dobrih” i “loših” bakterija.
Upravo na crijevnoj sluznici probiotici djeluju tzv. ‘drugom linijom obrane’ organizma. Ovdje probiotičke bakterije stimuliraju proizvodnju mucina, visokomolekularnoga glikoproteina, čija je uloga zaštita crijevne sluznice i podmazivanje crijeva. Uz to, probiotici na samom epitelu crijeva uzrokuju i neke biokemijske promjene koje štite stanice i inhibiraju djelovanje patogenih mikroorganizama, te obnavljaju poremećenu propusnost crijevnog epitela. No, tu poznato djelovanje probiotika ne prestaje.
U posljednje vrijeme sve više se istražuje imunosno djelovanje probiotika, koje se naziva ‘trećom linijom probiotičke obrane’. U tom kontekstu djelovanje “dobrih” bakterija očituje se u modulaciji proizvodnje imunosnih tijela. Naime, probiotici reguliraju imunološki odgovor upravo utjecajem na proizvodnju pojedinih imunoglobulina. Tako, primjerice, njihovo stimulacijsko djelovanje na sintezu imunoglobulina A (IgA) prevenira i pomaže liječenju različitih infekcija, a antialergijsko djelovanje očituje se upravo u smanjenju proizvodnje imunoglobulina E (IgE).
Učinak ovih bakterija seže i dalje, pa tako pojačavanjem proizvodnje makrofaga dolazi do izražaja njihovo antitumorsko djelovanje, a modulacijom proizvodnje citokina (medijatora upalnih bolesti) probiotici imaju sposobnost modulacije oralne tolerancije i time moguće prevencije i liječenja nekih autoimunih bolesti, poput multiple skleroze, reumatoidnog artritisa i upalnih bolesti crijeva.
Sva ova, i još mnoga druga djelovanja probiotičkih bakterija, potaknula su upotrebu i proizvodnju različitih proizvoda za kliničku primjenu probiotika. Neka od istraživanih područja kliničkog djelovanja probiotika su stanja poput infektivnog proljeva, opstipacije, sindroma iritabilnog crijeva, alergija, upale mokraćnih putova te različitih bakterijskih i gljivičnih vaginalnih infekcija.
Dokazano učinkoviti probiotici
Velik je broj manje ili više ispitivanih probiotičkih vrsta, no nekoliko je onih čije je djelovanje višestruko pokazano i dokazano. Među njih se ubrajaju mnoge vrste iz roda Lactobacillus, kao što su L. acidophilus, L. casei, L. delbrueckii subsp. bulgaricus, L. paracasei, L. reuteri i L. rhamnosus, a iz roda Bifidobacterium vrlo se često ističu B. bifidus, B. breve, B. infantis, B. lactis i B. longum.
Učinak probiotika ovisi kako o samom rodu i vrsti tako i o dozi koja se primjenjuje. Poznato je da terapijska doza probiotičkih pripravaka mora sadržavati određeni minimum kolonija (CFU – number of colony-forming units), čiji broj ne bi trebao biti ispod 109 do 1010 CFU, a u preventivne svrhe preporučuje se primjena nešto manjih doza, od 106 do 109 CFU.
Količinu dobrih bakterija u tijelu možete povećati putem hrane, pića i dodataka prehrani. Možda već imate određene namirnice u svakodnevnoj prehrani koje sadrže probiotike. Posebice fermentirana hrana (jogurt i kiseli krastavci, na primjer) dom je mnoštvu dobrih bakterija koje su korisne za vaše tijelo. Postoje i fermentirani napici poput kombuche (fermentirani čaj) ili kefir (fermentirani mliječni napitak) koji unose dodatne probiotike u vašu prehranu.
Osim hranom, probiotike u prehranu možete dodati i putem dodataka prehrani. Važno je da uvijek razgovarate sa svojim liječnikom prije nego počnete uzimati bilo kakav dodatak prehrani ili s većim promjenama u prehrani.
Prebiotici i sinbiotici
Da bi učinak probiotika bio bolji i potpuniji, ovim bakterijama je za njihov rast i razvoj potrebno priuštiti dobru hranjivu podlogu. Stoga se sve više spominju pojmovi prebiotici i simbiotici. O čemu je zapravo riječ?
PREBIOTICI
Prebiotici podrazumijevaju neprobavljivu skupinu ugljikohidrata, a mnogi su za njih čuli pod nazivom dijetalna vlakna, točnije dijetalna vlakna topiva u vodi. Iako sva dijetalna vlakna nisu nužno svrstana u skupinu prebiotika, prebiotici uglavnom čine upravo skupinu spojeva koji podrazumijevaju čovjeku neprobavljive ugljikohidrate koji imaju sposobnost fermentiranja unutar probavnog sustava. Upravo takvi ugljikohidrati čine prirodni dio velikog dijela namirnica (voća, povrća i cjelovitih žitarica), i iako nisu hrana nama, odličan su izvor energije dobrim stanovnicima naših crijeva. Njihova funkcija promicatelja zdravlja jest upravo u selektivnoj stimulaciji rasta određenih bakterija u probavnom sustavu, osobito bifidobakterija.
Neka od istraživanih područja kliničkog djelovanja probiotika su stanja poput infektivnog proljeva, opstipacije, sindroma iritabilnog crijeva, alergija, upale mokraćnih putova te različitih bakterijskih i gljivičnih vaginalnih infekcija
Veliku grupu prebiotika čine fruktani. Ova skupina ugljikohidrata podrazumijeva dulje i kraće lance monosaharida fruktoze i glukoze koji se prirodno pojavljuju u namirnicama kao što su luk, banana, pšenica, artičoka, češnjak, korijen cikorije, ostalo voće i povrće i cjelovite žitarice. Međusobno se razlikuju upravo po podrijetlu, strukturi i fermentacijskim karakteristikama, pa su tako poznati
- fruktooligosaharidi (fruktani kratkog lanca) – ponajviše su poznati kao jedan od najzastupljenijih prebiotika u majčinu mlijeku. Ta činjenica ide u prilog tvrdnji da su upravo ovi prebiotici zbog svojih visokofermentabilnih svojstava odličan izvor energije za bifidobakterije, najzastupljenije probiotike u majčinu mlijeku, ali i u probavnom sustavu odraslog čovjeka.
- inulini (fruktani dugog lanca) – inulin je jedan od najistraživanijih prebiotika. Uz to što ima ulogu probiotičke hrane, njegovi blagotvorni učinci na zdravlje višestruko su pokazani.
Sve se češće istražuje, a time i sve češće spominje i koristi prebiotik poznat pod nazivom akacija guma (Acacia gum), ili kao arapska guma (guma arabica), koja se dobiva iz stabla akacije. Obično se koristila kao dodatak prehrambenim proizvodima u vidu zgušnjivača, a budući da su njezina hranjiva, ljekovita i prebotička svojstva dokazana in vitro i in vivo, sve češće se koristi kao dodatak prehrani. Poput drugih prebiotičkih vlakana, i akacija guma fermentira u debelom crijevu, gdje povećava broj probiotičkih bakterija i tako dodatno pridonosi dobrom općem stanju organizma.
Međutim, prebiotičko djelovanje akacija gume, ali i drugih prebiotika, ne svodi se samo na njihovu sposobnost fermentacije i blagotvorno djelovanje na probiotičke kulture unutar probavnog sustava.
Samostalno, ti spojevi imaju nekoliko značajnih funkcija, koje uključuju stimulaciju probave, odnosno povećanje iskoristivosti hranjivih tvari iz namirnica, kao što je pojačana apsorpcija kalcija, regulacija probave u smislu terapijskog djelovanja u slučaju određenih poremećaja poput zatvora ili proljeva. Uz to, za mnoge prebiotičke strukture pokazano je da djeluju i na apsorpciju i regulaciju masti, kolesterola i triglicerida te glukoze u krvi, čime pridonose ravnoteži cjelokupnog stanja organizma.
No, i samo djelovanje na povećanje količine bifidobakterija je indirektni utjecaj na bolji prehrambeni status, s obzirom na to da bifidobakterije imaju sposobnost proizvodnje pojedinih vitamina (npr. vitamina K) i probavnih enzima.
SIMBIOTICI
I probiotici i prebiotici dio su novih prehrambenih trendova. Pravilna prehrana danas ima dodatno značenje, a to je konzumacija funkcionalne hrane, koja ima dodanu vrijednost za zdravlje čovjeka i zbog čega su probiotici i prebiotici često dodatni sastojci različitih prehrambenih proizvoda. Iz tog razloga razvija se i tehnologija proizvodnje simbiotičkih pripravaka, koji predstavljaju prikladnu i svrsishodnu kombinaciju određenih probiotičkih vrsta i prebiotičkih tipova, kojom se postiže njihov najbolji preventivni i terapijski učinak.
Izvori probiotika
Kefir – Prema legendi, pastiri u planinama Kavkaza, koje dijele jugoistočnu Europu od Azije, otkrili su da mlijeko koje su nosili ima tendenciju fermentacije u pjenušavi napitak. Gust, kremast i pikantan poput jogurta, kefir ima vlastite sojeve probiotičkih bakterija, plus nekoliko korisnih vrsta kvasaca.
Kiseli kupus – Odaberite nepasteriziranu vrstu, jer proces pasterizacije, koji se koristi za tretiranje većine robnih marki koje se prodaju u supermarketima, ubija aktivne, dobre bakterije.
Meki sirevi – Dobri su za probavu. Istraživanja pokazuju da su probiotičke kulture u fermentiranim mekim sirevima, poput Goude, dovoljno otporne da preživjeti putovanje kroz želudac i crijeva.
Kruh od kiselog tijesta – Vrsta je kruha koja sadrži manje glutena od klasičnog kruha, laganiji i zdraviji je, lakše probavljiv, laganiji i bez posljedica mogu ga jesti čak i ljudi intolerantni na gluten.
Acidofilno mlijeko – Jedan od najlakših načina za dobivanje probiotika je korištenje ovog mlijeka koje je fermentirano bakterijama. Mlaćenica je također bogata probioticima.
Kiseli krastavci – Preporuka je odabrati prirodno fermentirane vrste, gdje se u procesu kiseljenja nije koristio ocat (otopina morske soli i vode potpomaže rast dobrih bakterija).
Tempeh – Napravljena od baze fermentiranih sojinih zrna, ova indonezijska pljeskavica čini vrstu prirodnog antibiotika koji se bori protiv određenih bakterija. Tempeh je također bogat proteinima. Ljudi često opisuju njegov okus kao dimljen, orašast i sličan gljivama. Možete ga marinirati i koristiti u jelima umjesto mesa.
Dodaci prehrani – Probiotici dolaze u obliku kapsula, tableta, praha i tekućine te su dostupni u ljekarni bez liječničkog recepta. Iako u ovom obliku ne pružaju nutritivnu vrijednost koju nudi hrana, jednostavniji su za primjenu. Poželjno je prije primjene prethodno se savjetovati s liječnikom ili ljekarnikom. Ako ste bolesni ili imate problema s imunosnim sustavom, budite oprezni s uzimanjem probiotika.