Svima nama su poznati bolni osjećaji u zglobovima

Svima nama su poznati bolni osjećaji u zglobovima. Obično bol osjećamo u koljenima, ramenima, laktovima. Osjećamo se slomljeno. Poslije četrdesete vjerujemo da je to propratna pojava starenja. A šta ako se bolovi pojavljuju u 25-30 godina?

I to je starost? Naravno, razloga može biti više – traume, preopterećenja, lomovi, artritis, reuma, ali sada nećemo raspravljati o tome, nego kako da se riješimo bolova u zglobovima.

Ne mogu reći da imam česte bolovi u zglobovima, ali počela sam primjećivati da ponekad ne mogu lahko savijati i ispravljati koljena. Ponekad se bol javlja i u mirnom položaju.

Naučila sam se da borim, pripremajući domaću mast, recept koji sam pronašla na jednom ruskom sajtu narodne medicine. Priprema se od jednostavnih sastojaka, koje u kuhinji posjeduje svaka domaćica.

Ovaj recept želim da podjelim sa vama, jer je zaista djelotvoran i pomaže već posle prvog nanošenja.

SASTOJCI:

– med
– senf (najbolje je ljuti)
– so
– soda

Od svega po 1 supena kašika.

Sve temeljno promešajte do homogene smjese. Stavite u praznu kutiju od kreme ili u neku drugu ambalažu. To će biti vaša spasonosna mast.

PRIMJENA:

Bolno mjesto dobro namazati ovom mašću i napraviti oblog, odnosno staviti najlonsku kesu i zavezati toplim, najbolje vunenim šalom. Tako držati 1,5-2 sata.

Proceduru je najbolje raditi pred spavanje, da bi nakon uklanjanja obloga bolni zglob ostao u mirnom stanju. Ujutru isprati.

Ne ograničavajte se jednim tretmanom, ponovite ga 4-5 dana uzastopno. Efekat ćete osetiti već poslije prve procedure. Poslije ponavljajte po potrebi. Masti biće dovoljno za nekoliko dana. Čuvajte je u frižideru.

Nećete vjerovati šta sve liječi senf. Ovaj ukusan začin se pravi od ljekovite biljke slačice ili gorušice. Pored toga što se koristi u medicini protiv bolnih zglobova, možete ga koristiti i u druge svrhe.

Kada se opečete, nanesite deblji sloj i bol će nestati. Ako vas zaboli glava, namažite ga na čelo i sljepoočnice. Kada se prehladite i grebe vas grlo ili ste promukli, progutajte kašičicu ovog začina.

BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻

Za naše podneblje prirodnija je mediteranska prehrana, model koji je uzor mnogim zemljama, a temelji se na sezonskim namirnicama i jednostavnim, „siromašnim” jelima

Broj oboljelih od hipertenzije, odnosno povišenog krvnog tlaka i kardiovaskularnih (KV) oboljenja u konstantnom je porastu, a osnovni uzroci tome su nepravilan način prehrane, prekomjeran unos soli i loš životni stil. Stoga se u cijelom svijetu radi na prevenciji i komplementarnom liječenju kardiovaskularnih oboljenja, i to ponajprije neinvazivnim načinima poput usvajanja dobih prehrambenih obrazaca i pravilnog dnevnog ritma.

Umjereno, raznoliko i uravnoteženo

Osnove pravilne prehrane, ali i pravilnog životnog stila su umjerenost, raznolikost i uravnoteženost, te se upravo zbog toga razvijaju prehrambeni alati koji, osim samih uputa o tome koliko, kada i što jesti, daju uputu i o aktivnom životnom stilu i odmoru.

Već dulje vrijeme se, kao jedan od osnovnih načina prehrane koji je i dio liječenja, koristi američki model DASH (Dietary Approaches to Stop Hypertension) s osnovnom idejom da se svakodnevna prehrana svede na gotovo u potpunosti industrijski neobrađene namirnice uz smanjen unos zasićenih masnoća i soli.

No, za naše podneblje prirodnija je mediteranska prehrana, model koji je uzor mnogim zemljama, a temelji se na sezonskim namirnicama i jednostavnim, „siromašnim” jelima. Umjerena konzumacija mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, mediteranski začini i nekorištenje procesiranih proizvoda, u konačnici formiraju prehranu s niskim udjelom zasićenih masti i manjom količinom soli, dok konzumacija plave ribe i maslinova ulja stvara optimalan unos i omjer omega-3, 6 i 9 nezasićenih masnih kiselina koje čuvaju srce. Kardiovaskularnom zdravlju pridonose i antioksidansi, bioaktivni sastojci, u prvom redu iz voća i povrća, važnih namirnica u mediteranskoj prehrani, jer djeluju protektivno neutralizirajući slobodne radikale koji oštećuju staničnu membranu.

Oprezno sa solju

Sol je od davnina poznata kao mineral života, no u posljednje vrijeme njezina ju je rasprostranjenost i sve veća upotreba u prehrambenoj industriji učinila jednim od glavnih krivaca visokog tlaka i srčanih oboljenja. Prosječan unos soli u raznim oblicima iznosi oko 10 do 13 g/dan, što je dvostruko više od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije. Naime, konzumna sol, slično kao i prirodne namirnice, čini samo 10 do 15 posto ukupnog unosa natrija, dok procesirani proizvodi (instant juhe, suhomesnati proizvodi, umaci, namazi i paštete, sirevi, žitne pahuljice, keksi i grickalice) čine više od 70 posto unosa „skrivenih soli“, odnosno natrija, čija prekomjerna količina u organizmu povećava krvni tlak i pridonosi razvoju srčanih oboljenja.

Preporučuje se…

U prevenciji, kao i u liječenju kardiovaskularnih oboljenja iznimno je važna tjelesna aktivnost. Preporuke navode svakodnevno 60 minuta kretanja, pri čemu nije važno je li riječ o šest puta po 10 minuta ili 10 puta po šest minuta kretanja. No, ne smije se zanemariti ni dovoljno sna, kao ni dnevni odmor i antistresne aktivnosti.

Kardiovaskularna funkcija, uključujući upalne bolesti perifernih arterija i glavne koronarne funkcije područja su kojima su znanstvenici i njihova istraživanja dali iznimnu pozornost. Naime, omega-3 masne kiseline pokazale su se kao važan terapijski koncept u liječenju KV oboljenja, gdje dodatno djeluju i protiv zgrušavanja krvi i nastajanja krvnih ugrušaka koji mogu dovesti do srčanog i moždanog udara. No, odgovarajući unos EPA i DHA masnih kiselina redovitom prehranom nije jednostavno ostvariti. Da bismo omjer poželjnih omega-3 masnih kiselina u prehrani doveli na što povoljniju razinu u odnosu na omega-6 koje svakodnevno više konzumiramo, prehrana treba biti bogata izvorima omega-3 koje se uglavnom nalaze u plavoj ribi i morskim algama koje, prema posljednjim istraživanjima, nisu baš česte na našem jelovniku. Stoga se preporučuju dodaci prehrani koji će svakodnevno osigurati dostatan unos omega-3.

Moderna znanost daje pokriće tradicionalnoj upotrebi đumbira potvrđujući njegova brojna pozitivna djelovanja i važno mjesto kod brojnih zdravstvenih stanja i tegoba, što ga je „vratilo u modu” kao biljku koja nadilazi svoju kulinarsku prepoznatljivost

Đumbir (lat. Zingiber officinale) jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka, podrijetlom iz jugoistočne Azije, s dugom tradicijom kulinarske i fitoterapijske primjene – od kineske i indijske tradicionalne medicine preko Rimskog carstva došla je i u Europu, a danas se uzgaja širom svijeta.

Iako impozantna izgleda, jedini ljekoviti, ali i prehrambeni dio biljke zapravo je neugledna zadebljala podzemna stabljika – rizom ili podanak, kvrgavog i nepravilnog oblika, nalik stisnutoj šaci, kore bež boje te svijetložute na presjeku. U kulinarstvu je prepoznatljiva njegova oštro-slatkasto-citrusna nota, dominantno ljuta okusa. Tipičan je sastojak azijske kuhinje i čest začin u slastičarstvu.

Nutritivno bogatstvo đumbira

Podanak, često nazivan korijen đumbira, sadrži više bioaktivnih spojeva – terpenoide, alkaloide, polifenole, beta-karotene, od kojih su najpoznatiji alkalni đinđerol i šogaol koji mu daju prepoznatljiv ljut okus.

Sadrži i eterična ulja bogatog kemijskog profila, u kojem se ističu seskviterpeni (zingiberen, kurkumen i bisabolen) te monoterpeni (cineol, citral, neral i geranial).

Dodatno, njegovo nutritivno bogatstvo u prvom redu čine složeni ugljikohidrati, dijetalna vlakna te kalij i vitamin C.

Širok spektar djelovanja

Đumbir se najčešće konzumira kao svježi korijen te sušeni mljeveni prah koji se koristi kao začin ili biljni čaj. U fitoterapijskom smislu koriste se različiti standardizirani ekstrakti gdje su đinđerol i šogaol ključni aktivni spojevi koji pokazuju mnoge korisne učinke, od antioksidativnog do protuupalnog. Upravo zbog toga i postoje mnoga znanstvena istraživanja đumbira koja su potvrdila njegovo antimikrobno, potencijalno antikancerogeno, antiulkusno djelovanje, ali i pozitivno djelovanje na snižavanje krvnog tlaka, regulaciju šećera u krvi i profil lipida.

Europski znanstveni fitoterapijski odbor (ESCOP) definira namjenu đumbira primarno za prevenciju i ublažavanje mučnine izazvane putovanjem ili drugim uzrocima. Tradicionalna primjena i znanstvena istraživanja potvrđuju da đumbir znatno smanjuje mučninu te ublažava ostale simptome „morske bolesti“. Njegova učinkovitost pokazala se kod jutarnjih mučnina u trudnoći, kod postoperativne mučnine te mučnine uzrokovane terapijom određenim lijekovima. Naime, đumbir potiče lučenje sline, žuči i probavnih sokova, što posljedično smanjuje mučninu i nagon na povraćanje.

Aktivne tvari đumbira djeluju karminativno (pomažu eliminaciji plinova) i spazmolitički (opuštaju glatke mišiće probavnog sustava). Poznat je i pozitivan učinak na ravnotežu crijevne mikroflore zahvaljujući antivirusnom, antibakterijskom i antifungalnom djelovanju đinđerola.

Flavonoidi đumbira djeluju antioksidativno, čime smanjuju koncentraciju triglicerida, ukupnog kolesterola i LDL kolesterola, a to dovodi do smanjenja upalnih procesa u organizmu. Tako đumbir djeluje i kardioprotektivno sprječavajući stvaranje aterosklerotskog plaka, što normalizira krvni tlak.

Čini se da đumbir povoljno djeluje i na transport šećera u stanice, a novija istraživanja pokazuju pozitivan učinak u osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 2. U tom slučaju aktivne tvari đumbira snižavaju koncentraciju glukoze u krvi štiteći stanice gušterače i potičući lučenje inzulina.

Djelovanje đumbira očituje se i na perifernoj cirkulaciji gdje ubrzava eliminaciju štetnih tvari koje nastaju kao posljedica tjelesne aktivnosti. Štoviše, prema znanstvenim istraživanjima, đumbir potiče bolji i brži oporavak mišića nakon tjelesne aktivnosti u prvome redu djelujući kao prirodni analgetik ublažavajući bol u zglobovima i mišićima, dok djelovanje protiv povraćanja i protuupalno djelovanje omogućuju brži oporavak nakon vježbanja.

Njegovo snažno antioksidativno i protuupalno djelovanje dodatno je dokazano i u osoba koje pate od osteoartritisa reumatoidnog artritisaNa temelju primjene u tradicionalnoj medicini, novija istraživanja upućuju na to da đinđeroli blokiraju sintezu tvari koje izazivaju bolne upalne procese u mišićima i zglobovima, što u konačnici rezultira smanjenjem boli, otekline i ukočenosti te boljom pokretljivošću.

Širok spektar djelovanja đumbira govori da je riječ o biljci koja je zaista inspirativna u istraživačkom smislu, s obzirom na to da njegovo snažno antioksidativno djelovanje utječe na različite razine ljudskog zdravlja. Zanimljivo je da se u posljednje vrijeme đumbir sve više spominje kao pomoć kod ženskih tegoba poput menstrualnih bolova i predmenstrualnog sindroma. Njegova učinkovitost primijećena je i kod migrene gdje olakšava tenzijsku bol i poboljšava moždanu cirkulaciju, što potvrđuje da utječe i na rad središnjeg živčanog sustava. Štoviše, sve češće se spominje kao važan čimbenik koji povećava razinu dopamina i serotonina te djeluje protuupalno, što utječe na koncentraciju, učenje i pamćenje te prevenira razvoj neurodegenerativnih bolesti.

Uobičajena doza đumbira koja pokazuje učinak je od 0,2 do 2 grama suhe biljke ili ekstrakata koji sadrže ekvivalentnu količinu biljke. U ekstraktima đumbira prisutna je aktivna tvar đinđerol koja rijetko uzrokuje teže nuspojave, stoga je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) označila đumbir „općenito sigurnim za korištenje“ (GRAS – Generally Recognized as Safe).

Moderna znanost daje pokriće tradicionalnoj upotrebi đumbira potvrđujući njegova mnoga pozitivna djelovanja na zdravlje, što je učvrstilo njegovo važno mjesto u korištenju kod brojnih zdravstvenih stanja i tegoba te ga „vratilo u modu“ kao biljku koja nadilazi svoju kulinarsku prepoznatljivost.