Supruga je kosu vezala u rep kako joj ne bi išla u oči dok kuha, čisti ili grli djecu. Kod kuće je nosila mekane trenerke, široke majice koje su bile zgodne za stajanje kraj šporeta, dok briše podove ili širi tek opran veš.
Samo za praznike oblačila je elegantne bluze i široke suknje, stavljala velike minđuše u uši, bezbroj narukvica na ruke i djecu vodila u crkvu ili na festivale. Išli su bez mene. Nisam volio te događaje, a i bio sam umoran. Pa, ne baš toliko umoran, ali to mi je bio dobar izgovor za porodicu. Kada bih ispratio njih, sjedao sam u kola i išao do ljubavnice.
Da, prevario sam ženu!
Ljubavnica je nosila kosu puštenu niz leđa. Nije joj smetala jer ona nije kuhala, nije imala dhecu. Kod kuće je nosila eleganti ogrtač, dok se ispod nazirao čipkani donji veš. Nigdje nije žurila. Niko joj nije skretao pažnju sa mene (nije brinula ni o djeci ni o starim roditeljima).
Dok je supruga bila jedna od onih domaćica koja u jesen revnosno slaže milion tegli sa zimnicom u ostavu, ljubavnica je voljela da ide u suši bar. Obožavala je egzotična jela, a ja sam uz nju naučio da jedem “sa štapićima”.
Kada sam prvi put upoznao ljubavnicu i prevario ženu, porodica mi je postala teret. Meni se činilo da supruga ima samo jedno pitanje za mene: kad će plata? Djeci je uvijek nešto trebalo: cipele, ranac za školu, pribor ….
Ljubavnica mi je uvijek poklanjala neke sitnice, prijatne poklončiće koje sam vešto skrivao od žene. I ja sam njoj davao poklone, koje je ona sama birala.
Supruga je i nakon par godina i troje djece, ostala vitka. Bilo mi je sasvim uredu da je predstavljam kolegama na poslu. Bila je uzorna žena.
Prijatelji su već navikli na moj dvostruki život. Zavidjeli su mi na ljubavnici, ali su voljeli da dođu kod mene kući, da ih ugosti moja žena koja je vrhunski spremala baklave, pite, torte….Malo njih je imalo sreće da oženi takvu domaćicu.
Napuštajući moju kuću, u glavi im se uvijek motalo isto pitanje: “Pa, šta ova budala još želi, pored ovakve žene….”
U takvim trenucima bio sam veoma ponosan na svoju porodicu, jer sam imao udoban i čist dom, lijepu i pametnu suprugu i djecu.
Vrijeme je brzo prolazilo, život se nije bitno mijenjao. Navikao sam se na ljubavnicu, isto kao i na suprugu. Shvatio sam da se plašim da je ne izgubim. Nikad joj nisam priznao ljubav ni da ću napusiti porodicu zbog nje, ali sada sam počeo da joj pričam o osjećanjima, jer se pojavila velika ljubomora.
Misli da bih mogao da izgubim suprugu, nikad me nisu opterećivale. Toliko sam je smatrao dijelom sebe, kao da je ona moja produžena ruka.. Nikad nisam ni pomislio da bih mogao ostati bez nje…
Jednog dana supruga je saznala za ljubavnicu. Bio sam pred izborom. Tačnije, da budem sasvim iskren, ostao sam bez izbora. Ostalo mi je da se borim za jednu od njih. Baš u tom momentu sam shvatio da sam sve ovo vrijeme bio strašno usamljen.
Imao sam obe: ljubavnicu i ženu. Žena koja je bila lijepa i prijatna, od kuće pravila dom i rodila mi djecu, i s druge strane ljubavnicu koja je prijala mom egu.
Ali, ja sam varao obe.
Na kraju sam odlučio da budem sam, jer imao sam obe, a nisam volei ni jednu. Vrijeme je bilo da zavolim sebe…
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Nefarmakološki pristup dijabetičkoj polineuropatiji uključuje psihoterapeutske postupke analize i relaksacije, kao i fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
Šećerna bolest ili diabetes mellitus je bolest obilježena kroničnom hiperglikemijom, odnosno povišenjem vrijednosti glukoze (šećera) u krvi. Timski rad dijabetologa i oboljeloga od šećerne bolesti, uz samokontrolu, važan je u liječenju i nadzoru bolesti. Jer, ako se ne provodi kontinuirana kontrola razine glukoze u krvi i dopuste njezine česte oscilacije, neovisno o tipu bolesti (tip 1 ili 2), povećava se sklonost razvoju komplikacija na različitim organskim sustavima.
Često pogođeni upravo živci
Neuropatija ili oštećenje perifernih živaca jedna je od najčešćih komplikacija šećerne bolesti. Smatra se da gotovo polovica dijabetičara ima neki oblik neuropatije. Njezinu razvoju pogoduju trajanje bolesti i starija dob. Dok se lakši simptomi neuropatije očituju samo kao nelagoda i neugodnost, teži utječu na kvalitetu života, uzrokujući komplikacije poput padova i otvorenih rana na stopalu, što može dovesti do prijeloma, amputacije, čak i smrti. Obično ih grupiramo u dvije kategorije, ovisno o broju živaca koji je zahvaćen – jedan ili više.
Dijabetička polineuropatija najzastupljenija je neuropatija u grupi onih s više oštećenih perifernih živaca. Opisuje se kao generalizirani poremećaj koji se najčešće prezentira u distribuciji rukavica i čarapa, to jest na šakama i stopalima, a zahvaća osjetnu i motoričku funkciju živaca. Tako se uz osjetne smetnje, poput boli, gubitka osjeta ili parestezija (trnci), javlja i slabljenje snage uz gubitak mase mišića nogu.
Kako je osjetljivost na stopalima smanjena, učestali su samoozljeđivanje i manje traume, što povećava sklonost nastanku otvorenih rana i Charcotova stopala (deformacija stopala oboljelih od šećerne bolesti nastala zbog mekših kostiju kao posljedice kronične neuropatije). Treba naglasiti da samo petina oboljelih od dijabetičke polineuropatije ima simptome koje primjećuju.
Dok se lakši simptomi neuropatije očituju samo kao nelagoda i neugodnost, teži utječu na kvalitetu života, uzrokujući komplikacije poput padova i otvorenih rana na stopalu, što može dovesti do prijeloma, amputacije, čak i smrti
Na pojavu simptoma utječe nekoliko čimbenika, kao što su starija životna dob, trajanje šećerne bolesti, lošija kontrola glukoze u krvi, visoki arterijski tlak, poremećaj masnoća u krvi, pušenje, pretjerivanje u alkoholu, visoka tjelesna visina i određena genska obilježja.
U praksi se na osnovi elektrofiziološkog ispitivanja (elektomioneurografija) i kliničkog statusa, dijabetička polineuropatija gradira u četiri stupnja i podtipove. Stoga je svaki oboljeli upoznat s važnošću redovitih kontrola i kliničkog praćenja, kako bi se na vrijeme otkrilo i liječilo pogoršanje dijabetičke polineuropatije.
U ordinaciji fizikalne medicine
Oboljeli od šećerne bolesti dolazi u ordinaciju fizikalne medicine i rehabilitacije najčešće na tri načina: po preporuci specijalista neurologa zbog simptomatske dijabetičke polineuropatije, zatim po preporuci specijalista ortopeda zbog simptomatskog regionalno bolnog stopala, ili ga je na pregled uputio specijalist obiteljske medicine. U potonjem slučaju dijabetička polineuropatija je dijagnoza koju treba potvrditi ili pobiti nakon kliničkog pregleda i učinjene multidisciplinarne specijalističko-konzilijarne dijagnostičke obrade.
Subjektivni simptomi i objektivni znakovi
Simptomi koje pri pregledu pacijent navodi najčešće su hladna i bolna stopala i šake, zatim osjetne smetnje u distribuciji rukavica i čarapa, tipa trnaca ili promijenjene kvalitete osjeta. Preciznijim opisom pacijent će navesti modalitete neuropatske boli, poput žarenja, škakljanja i mravinjanja, bol pri laganom dodiru kože ili izrazito pojačan odgovor na bolni podražaj, te sijevajuću, trgajuću bol poput udara struje ili uboda noža. Manje učestalo navodi noćne grčeve u nogama, tupu, muklu bol ili bol poput svrdlanja.
u odnosu na normalne vrijednosti
Kako se dijabetička polineuropatija može izraziti na nekoliko načina, pri uobičajenom fizijatrijskom pregledu treba pozorno ispitati hod na prstima i petama, testirati snagu mišića ruku i nogu, ispitati tetivne reflekse neurološkim čekićem ili testirati površinski i duboki osjet dodirom iglom, glazbenom vilicom ili pomakom prstiju šaka i stopala. Zbog mogućih vaskularnih smetnji, nužno je i pregledati stopalo te ispalpirati arterijske pulzacije na stopalu. Kako tijekom pregleda stopala treba biti bos, vrlo često fizijatri, zbog svog minucioznog načina pregledavanja, prvi primijete ranice, gljivicama uzrokovane promjene prstiju i noktiju ili druge promjene na koži. Na stopalu su često vidljive i stečene deformacije.
Slična ili imitirajuća stanja
Treba imati na umu da postoje i stanja koja mogu imitirati ili su slična dijabetičkoj polineuropatiji. Ne smije zamijeniti s intermitentnim klaudikacijama, koje odlikuje pogoršanje boli pri vježbanju, ili Mortonovim neurinomom, kad se javlja sijevajuća bol u prednjem dijelu stopala, koja se provocira palpacijom bolnoga mjesta.
Također, većina starijih osoba boluje od osteoartritisa, tj. degenerativno-upalnih promjena hrskavice i priležeće kosti. Na kralježnici se to može pokazati stenozom kralježničnog kanala u slabinskom (lumbalnom) i vratnom (cervikalnom) segmentu, s pratećom lumboishialgijom ili cervikalnom mijelopatijom. Za plantarni fascitis (petni trn) tipična je trgajuća bol u peti pri prvom jutarnjem koraku. Tu su još metatarsalgija, Charcotovo stopalo, sindrom tarzalnog kanala ili fibromijalgija.
Bitno je isključiti i druge uzroke polineuropatije, poput trovanja teškim metalima, disfunkcije štitnjače, autoimunih poremećaja…
Multimodalni individualni pristup
Ovisno o simptomima, dijabetička polineuropatija zahtijeva individualno prilagođen pristup liječenju. Osnovna podjela u liječenju odnosi se na farmakološko i nefarmakološko, odnosno lijekovima ili bez njih.
Farmakološko liječenje
Liječenja neuropatske boli provode specijalisti koji imaju iskustvo i dodatnu edukaciju u liječenju ove vrste boli, najčešće kroz ambulantu za bol. Simptomatska neuropatska bol danas se liječi različitim vrstama lijekova u oralnom obliku ili pripravcima koji se nanose na kožu, a gradiraju se od slabijih lijekova protiv boli do jačih s dodatnim učincima, kao što je antidepresivni (perzistiranje kronične boli može biti praćeno psihološkim smetnjama). Za protekciju ili smanjenje progresije dijabetičke polineuropatije postoji samo jedan lijek i liječenje se još uvijek temelji na prevenciji, tj. kontroli vrijednosti glukoze u krvi.
Nefarmakološko liječenje
Skupina postupaka koji ne uključuju lijekove. U širem smislu uključuje psihoterapeutske postupke analize i relaksacije, a u užem podrazumijeva postupke fizikalne medicine i rehabilitacije. Nakon procjene simptoma, funkcionalnog statusa i motiviranosti, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije odlučit će o individualno prilagođenom programu za pacijenta i uskladiti ga s farmakološkim liječenjem neuropatske boli. Ciljevi rehabilitacije usmjereni su na poboljšanje općeg kondicijskog i funkcionalnog stanja, te smanjenje i kontrolu boli.
Fizikalna terapija uključit će program kineziterapije, koji će objediniti vježbe snaženja oslabljene muskulature nogu i trupa, poboljšati opseg pokreta zahvaćenih zglobova, trenirati propriocepciju vježbama koordinacije, ravnoteže, posture i agilnosti kako bi se umanjio rizik od pada zbog loše pokretljivosti ili slabovidnosti. Jedan je od zadataka i svladavanje pravilna padanja.
Kondicijske vježbe i vježbe redukcije tjelesne težine, posebice u vodi, kao i ostali oblici hidroterapije, pacijenti dobro prihvaćaju i bilježe dobre rezultate. Iako znamo da vježba i tjelesna aktivnost utječu na razinu glukoze u krvi, a studije pokazuju da dobra kontrola glukoze u krvi može usporiti progresiju ili razvoj dijabetičke polineuropatije u razdoblju od pet godina i do 60 posto, potreban je oprez pri vježbanju. Naime, još nisu definirani protokoli intenziteta, načina i trajanja vježbanja koji bi kontrolirali hipoglikemiju induciranu vježbanjem kod oboljelih od šećerne bolesti na inzulinu i potrebu za nadomjeskom ugljikohidrata.
Bol će umanjiti različite vrste masaže, površinska elektroterapija (TENS), magnetoterapija, metode komplementarne medicine (npr. akupunktura), a u literaturi se spominju laser i vibracijska tehnika, no bez potvrdnih studija.
Tehnika lokalne primjene lijekova nije se pokazala učinkovitom. Primjena elektroda ili toplo-hladnih procedura kod oboljelih od šećerne bolesti zahtijeva iskustvo zbog promijenjena osjeta i često pridružene vaskularne periferne insuficijencije i rizika za ishemiju. Treba spomenuti da oboljeli često dolazi i s drugim smetnjama lokomotornog sustava, koje također treba riješiti.
Smjernice za prevenciju padova kod starijih osoba
Ističe se redovito pregledavanje stopala i obuće, te korištenje pomagala za kretanje. Pri odabiru tih i drugih ortopedskih pomagala, poput ortopedskih cipela, ortoza ili proteza, vodimo se procjenom funkcionalnih sposobnosti i okoline u kojoj pacijent živi. Nekad će biti dovoljan samo običan štap, dok će drugi pacijent, zbog težih neuroloških smetnji, zahtijevati, primjerice, hodalicu s kotačima. Za odabir materijala i izradu ortopedskih cipela potrebni su iskustvo i poznavanje problematike dijabetičkog stopala, jer cipele, uz terapijsku ulogu, imaju važnu ulogu i u korekciji hoda.
Radna terapija
Pomaže pacijentima s težim funkcionalnih nedostacima u svladavanju izazova svakodnevnice, od posla i samozbrinjavanja do slobodnog vremena. Aktivnosti poput hranjenja ili kretanja od osoba s gubitkom dijela gornjih ili donjih udova nakon amputacije iziskuju golem napor. Oboljeli od šećerne bolesti često obolijevaju i od drugih pridruženih bolesti, koje dodatno umanjuju samostalnost. Radni nastavci i adaptivna pomagala pomažu u postizanju optimalne funkcije oboljeloga.