Osim što se često suočavamo s brzim dijetama i instantnim rješenjima za gubitak težine, često zaboravljamo da je ključ održavanja zdrave težine i dobrobiti u stvaranju trajnih navika koje podržavaju naše zdravstvene ciljeve.
Ove navike ne samo da utječu na našu težinu, već i na naše opšte fizičko i mentalno blagostanje. Holistički pristup koji se zasniva na pravilu 9:1 podstiče nas da usvojimo zdrave navike u većini vremena, dok nam ostavlja određenu fleksibilnost za uživanje u zadovoljstvima.
Važno je napomenuti da ovi navike ne samo da utječu na naše fizičko zdravlje, već i na naše emocionalno stanje i kvalitet života. Evo kako svaka od ovih navika doprinosi našem cjelokupnom blagostanju:
Fizička aktivnost: Redovno vježbanje ne samo da pomaže u gubitku težine, već i jača srce, kosti i mišiće, smanjuje rizik od hroničnih bolesti poput dijabetesa i srčanih oboljenja, i poboljšava raspoloženje.
Hidratacija: Dovoljan unos vode održava naše tijelo hidriranim, što je ključno za pravilno funkcionisanje organa, eliminaciju toksina iz tela i održavanje optimalne tjelesne temperature.
San: Adekvatan san je ključan za obnavljanje i regeneraciju tela i uma, poboljšava kognitivne funkcije, smanjuje stres i anksioznost, i jača imuni sistem.
Meditacija: Redovna praksa meditacije pomaže u smanjenju stresa, poboljšava koncentraciju i fokus, podstiče osećaj mira i blagostanja, i doprinosi opštem mentalnom zdravlju.
Voće i povrće: Voće i povrće su bogati antioksidansima, vlaknima, vitaminima i mineralima koji podržavaju zdravlje digestivnog sistema, jačaju imuni sistem i smanjuju rizik od bolesti.
Pauze tijekom dana: Redovne pauze pomažu u održavanju visoke produktivnosti, smanjuju stres i umor, i doprinose boljem mentalnom fokusu i koncentraciji.
Redovni obroci: Pravilno izbalansirani obroci osiguravaju stabilan izvor energije tokom dana, podržavaju metabolizam i održavaju stabilnu tjelesnu težinu.
Vrijeme između obroka i odmora: Dajemo organizmu vreme da pravilno svari hranu, što pomaže u smanjenju gastrointestinalnih smetnji, poboljšava kvalitet sna i podržava opšte zdravlje.
Tjelesna aktivnost koju volimo: Odabir tjelesne aktivnosti koja nam prija pomaže nam da održimo dosljednost u vježbanju, smanjuje osjećaj obaveze i povećava zadovoljstvo i motivaciju.
Kada ove navike postanu dio naše svakodnevice, ne samo da podržavaju gubitak težine, već nam pomažu da živimo zdravije, sretnije i ispunjenije živote.
Pravilo 9:1 podstiče nas da usvojimo trajne, održive promjene u ishrani i načinu života, stvarajući temelj za dugoročno blagostanje.
Devet dobrih navika
-Napravite barem 9.000 koraka svaki dan:
-Popijte barem 8 čaša vode kroz dan
-Spavajte 7 do 8 sati svaku noć
-Meditirajte najmanje 6 minuta u danu
-Pojedite 5 ili barem tri porcije voća i povrća na dan
-Uzmite 4 pauze kroz dan
-Ostavite barem 2 sata između večere i sna
-Odaberite 1 tjelesnu aktivnost u kojoj uživate.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Nepravilno držanje i postojeći deformiteti kralježnice te kontinuirano preopterećenje određene grupe mišića, uz stalnu psihičku napetost, mogu pridonijeti ponavljanju bolnog sindroma koji prati fibrozitis
Ovdje također ubrajamo i neodređenu skupinu simptoma kao što su bol, ukrućenost i osjetljivost na dodir u strukturama vezivnog tkiva koje objektivno izgledaju normalno, a poznate su kao sindrom fibrozitisa. Možemo reći da su bolesti izvanzglobnog reumatizma česte jer se računa da ih oko 37 posto otpada na sindrome fibrozitisa. Najčešća forma je fibrozitis mišića koji nazivamo i miogeloze, koji je ujedno najčešći oblik mišićnog izvanzglobnog reumatizma.
Kako nastaje fibrozitis?
Razlikujemo dva oblika fibrozitisa:
- primarni – javlja se bez jasnog razloga,
- sekundarni – razvija se tijekom drugih bolesti, primjerice, kroničnih sistemskih bolesti, bolesti upalnog reumatizma, kolagenoza i slično.
Fibrozitis mišića javlja se kao lokalna reakcija mišićnog tkiva na neodgovarajuće opterećenje, traumu, naglo rashlađenje, pretjeranu toplinu/vlagu, virusnu ili drugu infekciju, kao i na cijeli niz drugih provocirajućih čimbenika. Ponovljene mikrotraume i prenaprezanje mišića, psihogeni i emocionalni čimbenici dovode do napetosti i pojačanog mišićnog tonusa pa se fibrozitis mišića često označava i kao psihogeni reumatizam. Infektivni agens nije dokazan, iako se fibrozitis javlja tijekom nekih zaraznih bolesti (gripa, malarija, shigeloze). Somatski čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku fibrozitisa su endokrini, statički i cirkulacijski poremećaji.
Kako se manifestira fibrozitis?
Na samome mjestu upale dolazi do lokalnih smetnji cirkulacije zbog kontrakcije krvnih žila i smanjene opskrbe tkiva kisikom, biokemijskih promjena (povećanja pH u zahvaćenom području i podražaja lokalnih receptora) te refleksnog mišićnog spazma, odnosno boli i ograničenih bolnih točaka.
U samom upalno-promijenjenom tkivu dolazi do stvaranja upalnog eksudata, slabi kapilarna cirkulacija, bjelančevine mišićnih vlakana mijenjaju viskoznost (prelaze iz stanja sola u stanje gela), dolazi do bujanja stanica vezivnog tkiva koje sudjeluju u metaboličkim procesima (fibroblasta), mišići mijenjaju elasticitet i kvalitetu vlakana (fibroziraju) te se javlja lokalno zadebljanje tkiva i otvrdnuće u obliku potkožnih čvorića koje je zbog podražaja lokalnih receptora senzitivnih živaca izrazito bolno. Ako je prisutan pritisak na senzibilni živčani ogranak, bol je konstantna. Otvrdnuća u formi potkožnih čvorića vretenastog su oblika, najčešće veličine zrna graha, pretežno u mišićima ramenog obruča i među lopaticama, no potkožni čvorići ne moraju uvijek biti prisutni.
Najčešća lokalizacija fibrozitisa mišića je rameni obruč i područje među lopaticama. Druge najčešće lokacije su: područje vrata (bolna zakočenost vrata), šaka (vezano za neka zanimanja), slabinska regija i leđa.
Što pridonosi razvoju fibrozitisa?
Zašto su neki mišići više opterećeni?
Mišići vrata, stražnjeg dijela ramena i oni među lopaticama imaju potpornu ulogu, to jest stalno su napeti kako bi održali glavu i ramena u stabilnom položaju pri sjedenju. Vratna kralježnica i vratni mišići dodatno su opterećeni jer „nose” težinu glave, a pognut položaj glave pri sjedenju pridonosi većem opterećenju i slabijoj cirkulaciji u tom području.
Dok se ostali mišići u tijelu tijekom sjedenja i stajanja odmaraju, mišići vratnog i ramenog pojasa stalno su napeti. Zbog napetosti koja traje dulje vrijeme mišići su slabije opskrbljeni hranjivim tvarima i kisikom zbog otežane kapilarne cirkulacije, što rezultira smanjenim metaboličkim procesima (stvara se manje stanične energije unutar mišića), u samom mišiću nakuplja se mliječna kiselina i sl. U konačnici, fibroza mišića može dovesti do smanjenja, odnosno ograničenja gibljivosti zgloba, što nazivamo kontraktura.
Terapijski odabir prema fazi bolesti i intenzitetu bolova
Nakon otprilike dva do tri tjedna, savjetuju se fizikalni tretmani (koji obuhvaćaju vježbe istezanja, opuštanja i snaženja zahvaćenog područja), masaže „gelotripsija” (posebna tehnika ručne masaže kojom se ukočenim, ispruženim prstima prodire u dubinu mišića kako bi se omekšalo ili uklonilo miogelozu; osim rukama, masaža se može izvoditi i pomoću različitih uređaja, a s ciljem omekšavanja lokalnih promjena u mišićima, poboljšanja cirkulacije i smanjenja mišićne kontrakcije), zatim termoterapija, ultrazvuk i laser te akupunktura i njezine modifikacije (laser i bioelektrostimulacija). Kod sekundarnog fibrozitisa primjenjuje se terapija za osnovnu bolest.
Iako tegobe mogu trajati dulje vrijeme i ponovno se vraćati nakon smirenja, prognoza mišićnog fibrozitisa je dobra. No, pri postavljanju dijagnoze svakako treba isključiti druge bolesti koje mogu dovesti do njegova razvoja.
Vježbanjem i kretanjem protiv mišićnog fibrozitisa
Preventivno se savjetuju statičke vježbe kralježnice te vježbe razgibavanja i istezanja, posebno one za vrat i rameni obruč. Jednostavnim gimnastičkim vježbama (kod kuće ili organizirano pod nadzorom stručne osobe) moguće je znatno ojačati mišiće i ublažiti napetost. Savjetuje se vježbati barem jednom dnevno, najmanje pola sata, u kontinuitetu od mjesec dana i dulje.
Kretanje i umjerena, ali kontinuirana fizička aktivnost kroz rekreativne sportove koji nas relaksiraju dovest će do ravnomjernijeg opterećenja svih mišića u našem tijelu, a ne samo onih koji imaju potpornu ulogu. Osim toga, pomoći će nam i da lakše kontroliramo stres i stalnu napetost, što u konačnici pridonosi boljem fizikalnom statusu mišića, jačanju potpornog stupa i poboljšanju opće tjelesne kondicije.