Mnogi a tijelu imaju ove crvene izbočine

Konvulzije (ili kolokvijalno “napadaji”) nastaju zbog epizode abnormalne električne aktivnosti u mozgu, kada previše moždanih stanica postane uzbuđeno u isto vrijeme, što rezultira nekontroliranom mišićnom aktivnošću (brzo i ritmično drhtanje tijela, uz stalnu izmjenu kontrakcije i opuštanja mišića) i gubitkom svijesti. Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi.

Postoje različite vrste, od relativno blagih (bez mišićne aktivnosti) do teških i dugotrajnih. Dijele se na dvije osnovne kategorije:

• generalizirane konvulzije – abnormalna električna aktivnost događa se u obje moždane polutke
• parcijalne konvulzije – električna aktivnost poraste samo u jednom dijelu mozga.

Puno je toga što može pokrenuti epizodu abnormalne električne moždane aktivnosti. U nastavku donosimo neke od njih.

Pregled bolesti i stanja koja mogu rezultirati pojavom konvulzija:

• akutni alkoholizam (jednokratna konzumacija veće količine alkoholnih pića koja dovodi do alkoholne intoksikacije)
• akutni glomerulonefritis (upala glomerula, osnovnih građevnih jedinica bubrega)
• anomalije mozga (razvojne)
• apstinencijska kriza kod ovisnika (zbog sustezanja od alkohola ili droge nakon duljeg korištenja)
• asfiksija ili gušenje – stanje nedostatne opskrbe kisika tijelom koje nastaje zbog abnormalnog disanja
• bjesnoća
• cerebralna hemoragija (moždano krvarenje)
• toksemija u trudnoći (eklampsija, gestoza – obuhvaća povišen krvni tlak, proteine u mokraći, edeme, zadržavanje natrija, pojačane reflekse, konvulzije)
• generalizirana epilepsija (grand mal)
• hipoglikemija, teška i perzistentna – smanjena razina glukoze u krvi
• hipoglikemijska kriza (nagli pad razine šećera u krvi)
• hipokalcemija (niska razina kalcija u krvi) – spazmofilija; tetanija
• hipoparatireoidizam (smanjena funkcija paratireoidne žlijezde uz niske razine parathormona)
• histerija (mentalni poremećaj s tjelesnim simptomima koji se mogu objasniti psihološkim, a ne organskim uzrocima)
• intoksikacija lijekovima (teofilin, izonijazid, itd.)
• jetrena insuficijencija (teška)
• kriza arterijske hipertenzije (vrlo visoke vrijednosti krvnoga tlaka)
• meningitis (upala moždanih ovojnica); encefalitis (upala mozga)
• otitis media (upala srednjeg uha); labirintitis (upala unutarnjeg uha)
• parcijalna epilepsija (žarišna epilepsija; epileptički mioklonizmi, tj. nevoljni trzajevi mišića; infantilni spazmi – rijetki oblik epilepsije koji se javlja kod djece mlađe od godinu dana)
• tetanus
• toplinski udar; dehidracija (gubitak tekućine, povećanje koncentracije natrija)
• trauma glave (uz ozljedu mozga)
• tumor mozga (primarni ili metastatski)
• vrućica (povišena temperatura) (febrilne konvulzije, posebno u male djece).

Prepoznatljivi konvulzivni napadaj može biti zastrašujuće iskustvo. No, ponekad je teško sa sigurnošću reći kad osoba ima napadaj, jer se u nekim slučajevima manifestira samo kao ukočen pogled u daljinu.

Specifični simptomi ovise o tome koji dio mozga je zahvaćen.

Prije samog napada, osoba može imati upozoravajuće simptome (aura) kao što su osjećaj straha ili tjeskobe, mučnina, vrtoglavica ili vizualni simptomi (treperenje svjetla, mrlje ili valovite linije pred očima).

Simptomi se javljaju iznenada i mogu uključivati:

• kratko zamračenje praćeno razdobljem zbunjenosti (na kratko narušeno pamćenje)
• promjene u ponašanju, kao što je prebiranje po odjeći
• pojavu sline ili pjene na ustima
• neuobičajene pokrete očiju, treptanje
• vidne senzacije
• šmrcanje ili ispuštanje neartikuliranih glasova
• gubitak kontrole mokraćnog mjehura ili debelog crijeva
• promjene raspoloženja (poput iznenadne ljutnje, neobjašnjivog straha, panike, sreće ili smijeha)
• trzanje cijelog tijela
• iznenadni pad
• gorak ili metalan okus u ustima
• stiskanje zuba ili žvakanje
• privremeno zaustavljanje disanja uz pojavu plavo/ljubičaste boje kože ili usana
• trnce
• nekontrolirano grčenje mišića s trzajima udova (ruku i/ili nogu)
• gubitak svijesti.

Simptomi mogu prestati nakon nekoliko sekundi/minuta ili se nastaviti do 15 minuta. Rijetko traju dulje. Nakon prestanka napadaja osoba može biti zbunjena ili zapadne u dubok san.

Okolina osobe koja je već doživjela napadaj uglavnom je upoznata s time i zna što u tom slučaju može očekivati i/ili napraviti. No, što kada se s tim susretnete po prvi puta? Što možete napraviti da pomognete, a u isto vrijeme ne odmognete?

1. Zaštita od ozljeđivanja

Ako u vašem prisustvu osoba doživi konvulzije najprije provjerite je li u neposrednoj opasnosti od ozljeđivanja i po mogućnost uklonite ono što tome može biti razlog (npr. namještaj, električni uređaji, vruća voda itd.).

Nikako nemojte pokušavati obuzdati pacijentove pokrete jer on nema kontrolu nad konvulzijama i nije svjestan što se događa u tom trenutku – vaša intervencija može dovesti do ozljede mekih tkiva ili prijeloma kosti. Također, nemojte pokušavati išta umetati među zube pacijenta ili pokušavati držati jezik jer može doći do oštećenja tkiva u usnoj šupljini niti

2. Dok traje napadaj

Ostanite s osobom sve dok napadaj ne prestane, a ako ste na javnom mjestu, nastojte držati prolaznike podalje. Dok konvulzije traju, pacijentu se ne smije ništa davati na usta.

Ako napadaj ne prestane nakon pet minuta žurno pozovite hitnu pomoć.

3. Neposredno nakon napadaja

Po prestanku napadaja okrenite osobu na bok, jer bočni položaj osigurava prohodnost dišnog puta – jezik se odmiče od stražnje stijenke ždrijela i omogućava se istjecanje eventualno prisutne pjene iz usta. Provjerite dišni put i oslobodite ga u slučaju da nije prohodan (umjetno zubalo, pjena, slina) te dalje provjeravajte diše li osoba neometano.

Pokrijte osobu s onim što imate pri ruci i pustite je neka spava. Redovito provjeravajte diše li neometano i svakih nekoliko minuta provjerite reagira li na podražaj.

U slučaju da se osoba ne probudi u roku od 10 minuta, ne diše dobro ili joj je to prvi napadaj, žurno pozovite hitnu pomoć i po potrebi započnite kardiopulmonalnu reanimaciju (oživljavanje).

4. Naknadno postupanje
Provjerite ima li osoba narukvicu s oznakom da boluje od epilepsije te provjerite ima li ozljeda i pružite potrebnu prvu pomoć.

Uvjerite se da je osoba potpuno pri svijesti. Savjetujte je da ne vozi i pokušajte joj osigurati pratnju do kuće. Ako je poznato da osoba boluje od epilepsije nema potrebe za medicinskom pomoći, osim u situaciji ako napadaj traje dulje od pet minuta ili je nakon prvog vrlo brzo uslijedio sljedeći napadaj. Ako je to prvi napadaj, svakako je potrebna medicinska obrada.

Konvulzije u dojenčadi i male djece mogu se pojaviti nakon naglog porasta tjelesne temperature koja nije uzrokovana akutnom upalom središnjeg živčanog sustava. Javljaju se u dobi od šest mjeseci do pete godine, nešto češće u muške djece i uglavnom ne izazivaju dugoročne posljedice u smislu oštećenja mozga.

Iako je pojava febrilnih konvulzija u djeteta za roditelje vrlo dramatična, oni su ti koji bi u toj situaciji trebali biti hladne glave i pružiti djetetu pomoć, i to na sljedeći način:

• provjeriti je li u neposrednoj opasnosti od ozljeđivanja i ukloniti ono što tome može biti razlog
• postaviti ga u bočni položaj (radi osiguranja dišnog puta)
• polako ga rashlađivati (skinuti mu odjeću, ali ga ne polijevati s vodom)
• dati mu sredstvo za snižavanje tjelesne temperature (nabolje čepić)
• ništa mu stavljati u usta i ne tresti ga
• pozvati hitnu pomoć.

Temeljem simptoma liječnik će pokušati dijagnosticirati vrstu napadaja, a potom provesti dijagnostički postupak kako bi utvrdio razlog njihove pojave, odnosno isključio druga medicinska stanja koja uzrokuju napadaje ili slične simptome (npr. tranzitorna ishemijska ataka – TIA, moždani udar, panični napadaj, migrena, poremećaj spavanja itd.)

Nakon uzimanja anamnestičkih podataka i fizikalnog pregleda, mogu se ordinirati dodatne pretrage:

• laboratorijske pretrage krvi i mokraće
• EEG
• CT ili MRI glave
• lumbalna punkcija.

Daljnje testiranje je potrebno ako osoba ima novi napadaj bez jasnog uzroka ili boluje od epilepsija (s ciljem revizije vrste i količine lijeka koji uzima).

Liječnika svakako treba posjetiti u sljedećim situacijama:

• osoba je imala napadaj prvi put
• napadaj je trajao dulje od pet minuta
• osoba se nakon napadaja ne budi ili se ne ponaša normalno
• ubrzo po završetku napadaja slijedi još jedan napadaj
• napadaj se dogodio dok je osoba bila u vodi
• osoba je trudna, ozlijeđena ili ima šećernu bolest (diabetes mellitus)
• napadaj je drugačiji u odnosu na uobičajene napadaje
• osoba nema narukvicu za medicinsku identifikaciju (s uputama što činiti u određenoj situaciji).

Liječenje konvulzija ovisi o uzroku napadaja – npr. snižavanje jako povišene temperature; nadoknada tekućine i regulacija razine elektrolita kod dehidracije; u slučaju već postojeće epilepsije revizija doziranja trenutačne farmakološke terapije, a po potrebi i izbora lijekova; ako je u pitanju hipertenzija, reguliranje vrijednosti krvnog tlaka i održavanje u prihvatljivim vrijednostima; nadoknada glukoze u slučaju hipoglikemijske krize, itd.

Osim toga, trebale bi se provoditi opće nefarmakološke mjere, na prvom mjestu higijenu spavanja (treniranje navika koje pomažu urednom ritmu spavanja i budnosti, uz dovoljno sati sna) i izbjegavanje stresnih situacija.

Ako se radi o prvom napadaju, sve dok se ne završi dijagnostički proces i otkrije uzrok poželjno je izbjegavati situacije u kojima bi zbog naglo nastale nesvjestice moglo doći do ozljeđivanja.

Vodeći računa o propisanim terapijskim smjernicama te planiranjem unaprijed i analizom mogućih opasnosti određene aktivnosti, većina osoba s napadajima može imati vrlo aktivan način života.