Koku Istambulova žena koja je doživela neverovatnih 129 godina i preminula 2019. godine pre večnog počinka nije želela da podeli nikakvu životnu mudrost, niti životnu radost. Zapravo, za nju svih 129 godina su bili kazna u kojima nije uživala nijedan jedini dan.
Koku iz Rusije koja je preživela Staljinov represivni sistem spremala se da u junu 2019. napuni 130, ali je preminula. Žena koja je bila novodno najstarija žena na svetu rekla je da je tajna njene dugovečnosti “božija volja” i da nije ništa uradila da bi pomogla sebi i produžila život.
Ruska vlada pre četiri godine proglasila je Istambulovu za najstariju osobu na svetu. Mnogi su mislili da je tajna njene dugovečnosti zdrav i aktivan život, ali ona je rekla da “nema pojma kako je uspela da doživi te godine”.
“Živela sam toliko godine, ali nijedan dan nije bio srećan. Život je kazna“, rekla je Koku.
Ruski penzioni fond na osnovu njene dokumentacije, krštenice i lične karte ustanovio je da je rođena 1. juna 1889. godine.
Na osnovu zvaničnih informacija Koku koja je obožavala kašaste supe, meso i mleko, imala je 27 godina kada je poslednji imperator Nikolaj II Aleksandrovič abdicirao u martu 1917. godine. Imala je 55 godina kada se završio Drugi svetski rat i 102 godine kada se raspao Sovjetski savez.
Kada se prisećala Drugog svetskog rata rekla je da ju je podilazila jeza od nacista i tenkova koji su prolazili pored njene porodične kuće.
Koku i njenu porodicu proterao je Staljin zajedno sa Čečenima i narodom iz Sibira zbog optužbe da su sarađivali sa nacistima.
“Vidim da se ljudi bave sportom, jedu neku specijalnu hranu, vode računa da ostanu u kondiciji, a ja ne znam kako sam doživela ove godine. Ceo život sam mnogo radila, kopala u bašti i bila nesrećna. Nijedan dan života mi nije bio srećan. Umorna sam. Dug život nije božija nagrada, već kazna”, rekla je Koku.
Ljudi koji su poznavali Kuku rekli su da je nadživela čitavu porodicu i da je njena ćerka Tamara doživela da vidi majku koja je napunila 104 godine.
“Preživela sam građanski rat, revoluciju, ratove, razaranje nacije. Sad sam sigurna da moj život nije bio srećan. Bio je pun straha. Svaki dan sam sanjala kako ću se vratiti u porodičnu kuću iz koje smo proterani. Rad u bašti mi je pomogao da se oslobodim loših misli, ali moja duša je želela da se vrati kući”, ispričala je Koku.
Nije želela da priča o svojoj porodici i brojnim tragedijama koje su je zadesile, ali izgubila je nekoliko dece, među njima i sina koji je imao šest godina.
“Gledajući moj nesrećni život više bih volela da sam umrla mlada. Nemam vremena da se odmorim ili zabavim. Dok radite dan za danom prolazi. Više i ne živite, samo razvlačite”, rekla je Koku.
Zanimljivost u vezi Istambulove je da je upoznala Van Goga kada je bila devojčica.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Limfomi mogu nastati bilo gdje u tijelu i nema podjele na benigne i maligne limfome, već su svi limfomi maligni, a međusobno se razlikuju po stupnju malignosti
Što su limfomi
Postoje dva osnovna tipa limfoma: Hodgkinov limfom i ne-Hodgkinov limfom, od kojih je ovaj poslijednji češći.
Limfomi se nalaze među 10 najčešćih vrsta zloćudnih tumora. Pojavnost ne-Hodgkinovog limfoma u razvijenim zemljama zadnjih desetak godina raste, tako da se sada javlja u 10-15/100.000 stanovnika, dok je pojavnost Hodgkinovog limfoma stabilna – javlja se u 2,5/100.000 stanovnika.
Podjela limfoma
Prema kliničkom tijeku, dijele se u tri osnovna tipa:
- indolentni limfom – građen je od malih stanica, sporog je kliničkog tijeka, a kod nekih bolesnika pojavljuje se i spontano smanjenje ili čak nestanak tumora, pa bolesnici i bez liječenja preživljavaju godinama. Najčešće su porijeklom od B limfocita (rijetko do T limfocita). Nisu izlječivi standardnom terapijom što znači da gotovo uvijek dolazi do relapsa bolesti.
- agresivni limfom – oboljeli od ovog tipa limfoma ne mogu dugo živjeti ukoliko se ne liječe (u prosjeku svega nekoliko mjeseci), uglavnom su građeni od velikih stanica, a mogu biti B i T staničnog podrijetla.
- vrlo agresivni limfom – zahtijeva promptno i agresivno liječenje jer u suprotnom prosječno preživljenje iznosi svega nekoliko mjeseci.
Simptomi i znakovi limfoma
Ukoliko je u pitanju povećanje limfnih čvorova u perifernim regijama, bolesnik, njegova obitelj ili prijatelji tu promjenu obično i uoče, i tada treba odmah se javiti obiteljskom liječniku.
U slučaju pojave čvorova u trbuhu, prsištu ili zdjelici tegobe se pojavljuju kao posljedica pritiska tumora na druge organe i organske sustave, pa se bolesnik liječniku javlja zbog nespecifičnih tegoba kao što su npr. kašalj, pritisak u prsima, otežano disanje ili gušenje ukoliko je limfom prisutan u prsištu.
Kod tumora koji se nalaze u trbuhu najčešći simptom je bol, a može se pojaviti i žutilo kože uslijed pritiska na žučne vodove, otežano ili količinski smanjeno mokrenje u slučaju pritiska na bubrege ili mokraćovode, odnosno smetnje vezane uz pražnjenje stolice kod pritiska na crijeva.
Kod limfoma se javljaju i specifični opći simptomi – B simptomi – koji uključuju povišenu temperaturu, noćno znojenje (koje može biti tako obilno da zahtijeva presvlačenje), svrbež kože i gubitak na težini unatoč normalnom unosu hrane, a sve kao posljedica citokina koje tumor proizvodi.
Uslijed infiltracije koštane srži zloćudnim stanicama dolazi do potiskivanja normalnih stanica koštane srži što dovodi do razvoja anemije (pada hemoglobina), trombocitopenije (pada vrijednosti trombocita), a rjeđe leukopenije (niže vrijednosti leukocita). Ipak, ponekad se zbog jake infiltracije koštane srži može javiti i leukocitoza (visoke vrijednosti leukocita) s cirkulirajućim malignim stanicama u perifernoj krvi.
Od sumnje do potvrde dijagnoze
Nakon što se patohistološkom analizom postavi dijagnoza limfoma, potrebno je procijeniti proširenost bolesti te učiniti MSCT (kompjutoriziranu tomografiju) baze vrata, prsišta, trbuha i male zdjelice ili PET-CT (pozitronska emisijska tomografija) te biopsiju koštane srži.
Prije odluke o načinu liječenje, procjene pogodnosti za terapiju i potrebe za potpornom terapijom, procjenjuje se opće stanje bolesnika i naprave dodatne pretrage (standardna krvna slika i biokemijske pretrage) kojima se procjenjuje funkcija drugih organa, prvenstveno jetre i bubrega.
Potrebno je učiniti i test na hepatitis B i C te HIV jer je kod bolesnika koji su pozitivni na ove testove potrebno uvesti terapiju i profilaksu određenim lijekovima, a ponekad i modificirati samu antilimfomsku terapiju. Ukoliko će se primjenjivati terapija uz koju može doći do oštećenja srčanog mišića, prije početka terapije i nakon tri ciklusa terapije mora se učiniti ultrazvuk srca kod bolesnika s podacima o bolesti srca i onih starijih od 65 godina.
Terapijski pristup liječenju limfoma
Specifično protutumorsko liječenje obuhvaća:
- kemoterapiju (različite kombinacije citostatika)
- imunoterapiju
- nove lijekove
- imunomodulatore
- zračenje.
Pored specifičnog liječenja važno je imati na umu i potpornu terapiju, koja uključuje primjenu lijekova protiv mučnine, čimbenika rasta leukocita, antibiotika za prevenciju i liječenje bakterijskih infekcija, antivirusnih lijekova, lijekova protiv bolova kao i lijekova kojima se nastoji sačuvati plodnost. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti psihološkoj pomoći bolesniku i njegovoj obitelji.
Kombiniranim modalitetom liječenja, dakle kemoimunoterapijom/kemoterapijom i zračenjem izlječenje se postiže u značajnog broja bolesnika. Tako se na primjer kod agresivnih B limfoma prvom linijom liječenja izliječi 65 do 70 posto oboljelih, kod Hodgkinovog limfoma 85 posto, dok su rezultati liječenja T-limfoma ipak lošiji.