Duboko disanje unosi kiseonik u pluća

Kad se kaže da dijete ima upalu uha, uglavnom se misli na akutnu upalu srednjeg uha (otitis media acuta), s obzirom na to da je neusporedivo češća od upale vanjskoga uha, odnosno zvukovoda, ili od po život opasne upale unutarnjega uha. Uz veliku učestalost, druga je značajka te bolesti mogućnost nastanka i po život opasnih komplikacija.

Akutna upala srednjeg uha je akutni upalni proces srednjeg uha i pridruženih prostora, a karakteriziraju ga sekret u srednjem uhu i simptomi poput bolova u uhu, curenja uha i povišene temperature.

Izrazito rijetko je to izolirana bolest. Naime, ona se razvija u sklopu akutne upale gornjih dišnih putova, najčešće tako da se mikroorganizmi iz nosa i ždrijela prošire kroz Eustahijevu tubu (cijev koja spaja srednje uho s nosnim ždrijelom) u srednje uho i izazovu upalu. Tako je upala srednjeg uha uglavnom dio kliničke slike u kojoj postoji i upala sluznice nosa (rinitis) i sluznice ždrijela (faringitis), zajedno s upalom limfnog tkiva koje se nalazi u ždrijelu (tonzilitis).

Više od 80 posto upala srednjeg uha su virusne upale čiji su uzročnici obično virusi koji uzrokuju prehladu (adenovirusi, RNA virusi, Coksackie i Mixovirusi). Virusna upala traje pet do sedam dana, nakon čega bolesnik potpuno ozdravi, a komplikacije su iznimno rijetke. Karakteriziraju je umjerena uhobolja, malo povišena temperatura i simptomi prehlade. Djeca s takvom upalom relativno su dobrog općeg stanja.

Bakterijska upala srednjeg uha

Najčešće je uzrokovana jednom od triju bakterija koje su najčešći uzročnici upale gornjega dišnog sustava – Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Bolest traje od sedam do 14 dana i u većini slučajeva završava potpunim izlječenjem.

Klinička slika ovisi o virulenciji bakterija (sposobnosti da izazovu bolest), otpornosti djeteta i širenju infekcije. Bolest se razvija u nekoliko faza, koje se ogledaju u otoskopskom nalazu (pregled uha):

• faza hiperemije – traje jedan do dva dana; bubnjić je crven, ali urednog izgleda, a dijete ima povišenu temperaturu i boli ga uho
• faza eksudacija – traje dva do tri dana; u srednjem se uhu nakuplja sluzavo-gnojni sekret, bubnjić je ispupčen, otečen i teže prepoznatljiv, temperatura je još viša, bolovi u uhu naglašeniji, a dijete je lošijega općeg stanja
• faza supuracije – bubnjić spontano perforira te postoji sukrvava, sluzavo-gnojna sekrecija iz uha; dijete se odmah nakon početka curenja uha znatno bolje osjeća, bolovi u uhu popuštaju, a povišena temperatura pada
• faza rezolucije – nastupa u većini slučajeva i označava izlječenje.

Zbog specifičnih anatomskih odnosa i nezrelosti imunosnog sustava, akutni otitis media u dojenčadi može imati dramatičnu kliničku sliku koja se, zbog pojave neurotoksičnog sindroma, očituje povraćanjem, proljevom i smanjenjem teka. Ako se dijete ne podvrgne otoskopskom pregledu, može se postaviti pogrešna dijagnoza.

Ako se pojave, komplikacije su životno opasne, pa tako i u današnje vrijeme moćnih antibiotika i razvijenih mikrokirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina unutarnjeg uha i mozga. Komplikacije su labirintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboza venskih sinusa i moždani apscesi.

Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka i otoskopskoga nalaza.

Tipični anamnestički podaci imaju svoj tijek: dijete je nekoliko dana prehlađeno, šmrca i curi mu nos; navečer je leglo, ubrzo zaspalo, a nakon nekog vremena probudilo se zbog jakih bolova u uhu; izmjerena mu je povišena temperatura.

Zatim se tipična priča nastavlja. U brizi da što prije pomognu bolesnom djetetu i u strahu da se njegovo stanje ne pogorša, roditelji odmah hitaju liječniku. No, to nije potrebno, ako nije posrijedi dojenče i ako opće stanje djeteta nije izrazito loše. Dovoljno je djetetu dobro nakapati nos i dati mu lijek protiv bolova te mu utopliti bolesno uho. Ubrzo nakon toga dijete će zaspati i najčešće noć provesti mirno. Ujutro se treba javiti liječniku, koji će, ovisno o nalazu, odlučiti o daljnjem liječenju.

U slučaju akutne upale srednjeg uha primjenjuju se osnovni terapijski postupci koji uključuju:

• analgetici i antipiretici – lijekovi protiv bolova i za smanjenje temperature (paracetamolski sirup i čepići)
• dekongestivne kapi za nos – pomažu uspostavljanje funkcije Eustahijeve tube, odnosno ventiliranje srednjeg uha, što također pridonosi popuštanju bola
• utopljavanje bolesnoga uha – važno je jer znatno pridonosi prestanku bola i neugode
• antibiotik – daje se samo ako je riječ o bakterijskoj upali. Ako nismo sigurni je li upala bakterijska, antibiotik se daje djetetu do 24 mjeseca starosti, nekim imunokompromitiranim bolesnicima i djeci s kroničnim bolestima ili kod teškog općeg stanja. Ostala djeca se liječe simptomatski i prate do 48 sati. U slučaju da nema poboljšanja, započinje se antibiotska terapija.

U nekim slučajevima indicirana je miringotomija (paracenteza), zahvat koji se danas radi u općoj anesteziji, pri čemu se pod kontrolom mikroskopa napravi otvor na bubnjiću i aspirira sekret koji ispunjava srednje uho. Nakon toga djetetovo se stanje promptno poboljšava, bol nestaje i temperatura pada.

Mnoge upale uha zapravo to i nisu u pravom smislu riječi. Naime, kao što je već spomenuto, upala srednjeg uha uglavnom se javlja u sklopu prehlade. U svakoj prehladi postoji više ili manje izražen edem i katar Eustahijeve tube, koja se začepi, zbog čega se stvori negativni tlak u srednjem uhu i nastane uhobolja. K tome, bubnjić je hiperemičan, pa se to pogrešno proglasi upalom srednjeg uha.

Pogrešna dijagnoza povlači za sobom i pogrešnu terapiju, a tu se prije svega misli na antibiotike. Naravno, pod pritiskom roditelja koji usred noći dolaze liječniku s djetetom koje vrišti od bola, te uz anamnestičke podatke i lokalni nalaz koji nije lako izdiferencirati, propiše se antibiotik koji je u takvim slučajevima nepotreban i neopravdan.