Jednoga dana mladić je riješio da se oženi. Svoju odluku je prvo povjerio ocu. Zamolio ga je sljedeće: “Tata, ovo je popis svih mojih prijatelja. Volio bih da ih baš ti pozoveš na svadbu.” Otac je s radošću prihvatio.
“Naravno da hoću, sine”, rekao je otac.
Na dan vjenčanja mladoženja je postao vrlo nervozan i nestrpljiv kada je vidio da se pojavilo jako malo ljudi.
“Zar te nisam zamolio da pozoveš sve moje prijatelje?”, ljutito je pitao oca. “Zašto si pristao, ako nisi mislio ispuniti mi želju?”
“Jesam, pozvao sam ih”, odgovorio je otac.
“Ali na popisu je bilo 50 imena, a ja vidim samo njih 15 ovdje”, nervirao se mladoženja.
“Sine”, krene otac, “ja sam telefonirao sve s popisa. Pozvao sam svih 50 ljudi. Rekao sam svakome od njih da si u nevolji i da ti je hitno potrebna pomoć. Sve sam ih zamolio da dođu ovdje na današnji dan, točno u ovo vrijeme. Zato ne brini, sine dragi, svi tvoji prijatelji su tu!”