Sigurno ste se i Vi nekada zapitali da li postoji život nakon smrti i šta se generalno dešava sa našom dušom nakon iste. Sve je povezano s time kakav ste život vodili prije smrti i koliko ste bili zadovoljni svojim životom.
– Identificirali smo temu koja zahtijeva dubinsko promišljanje i čvrsto vjerujemo da će uključivanje više pojedinaca omogućiti autentičan diskurs. Naš trenutni fokus vrti se oko religije, posebno zalazeći u gledište pobožnog sljedbenika koji predstavlja umjereno racionalno tumačenje konačne sudbine ljudske duše nakon razdoblja od 40 dana. U skladu s božanskim nacrtom, instanca prijelaza iz svijeta smrtnika je predodređena i predstavlja vrhunac spremnosti.
- Dobrohotnošću više sile, dobila je dva dana, bez ograničenja, da ponovno posjeti draga mjesta i drage pojedince. Iako njezina tjelesna prisutnost možda više nije prisutna, njezina bit kreće u transcendentnu odiseju unutar prvih 40 dana nakon njezina odlaska, nesposobna za izravnu komunikaciju s onima koji su joj dragi. U skladu s naukom svetog Makarija Aleksandrijskog, ključno je tri dana nakon smrti osobe posvetiti se molitvi.
U točnom trenutku smrti, anđeo se materijalizira kako bi vodio dušu, u pratnji njihovog osobnog anđela čuvara, dok ona prelazi granicu između duše i fizičkog tijela. Nakon toga, duša prelazi u različito područje i susreće se s jedinstvenim stanjem postojanja. Iako tijelo može izgledati beživotno, bit osobe, njen jedinstveni i nezamjenjivi identitet, ostaje u vječnom i neukrotivom obliku. Po njihovom izlasku, uobičajeno je da pojedinac promatra žalosni plač svojih dragih suputnika.
U okolnostima da se smrt osobe dogodi u medicinskoj ustanovi, ona također može primijetiti prisustvo pružatelja zdravstvene skrbi i osoblja. Nakon što je oslobođen ograničenja tjelesnog postojanja, duh se susreće sa svježom okretnošću, omogućavajući brzo kretanje s jednog mjesta na drugo unutar prvih četrdeset osam sati.
Nakon što prođu tri dana, duša kreće na nebesku odiseju, putujući kroz eterična područja sve dok ne stigne do veličanstvenog prijestolja Isusa Krista. Četrdesetog dana, ključan trenutak čeka dušu, stojeći na raskrižju na kojem mora odlučiti hoće li prigrliti sjaj prosvjetljenja ili prepustiti se tami sjena do vremena uskrsnuća ili došašća.
Ova važna odluka ima neizmjerno značenje jer u konačnici oblikuje konačnu sudbinu duše. Ključno je priznati da unutar ovog dubokog susreta leži dodatni element koji se naziva kliničkom smrću, gdje duša prolazi kroz privremeno odvajanje od svoje tjelesne posude prije nego što se konačno ponovno ujedini s njom. Ovu razliku ne treba zanemariti, budući da služi kao glavni primjer iznimno značajnog fenomena.
Što se može očekivati tijekom početnog razdoblja od 40 dana? Dok se konvencionalni koncept vremena odnosi na ljudska bića, duša se pridržava vlastitog određenog vremenskog okvira, koji ovisi o tome kako je preminula osoba hranila svoje unutarnje biće. Ova se hrana može postići njegovanjem božanskih vrlina i primanjem nebeskih blagoslova koji donose slavu Božanskom.
Suprotno tome, ako pojedinac zanemaruje svoje veze sa svojim bližnjima i višom silom, njegova unutarnja bit može iskusiti duboki osjećaj uskraćenosti i melankolije. Postavlja se pitanje: može li duša tijekom svog zemaljskog postojanja postići svetost baveći se svetim ceremonijama i molitvama ili ustraje u stanju siromaštva i beznađa?
Kroz raspon od četrdeset dana dušu prate dva nebeska bića – anđeo čuvar dodijeljen u trenutku krštenja i anđeo kojeg je Bog poslao da vodi dušu na njenom daljnjem putovanju. Unutar ovog specifičnog vremenskog okvira, duša je usmjerena prema dva različita odredišta. Početna destinacija je blistavo kraljevstvo raja, gdje se može vidjeti veličanstveno prijestolje božanstva i njegova veličanstvenost koja izaziva strahopoštovanje.
Postoje dva različita područja u kojima se duša može naći. Prvo je kraljevstvo u kojem je najdublja čežnja duše za ljubavlju i jedinstvom s Bogom ostala neispunjena. Od iznimne je važnosti da duša stigne na željeno odredište, jer je ulazak u ponor tame, gdje postoje samo tuga i muka, strogo zabranjen. Duši se otkrivaju ova dva područja, vodeći je prema Kristu, koji zatim određuje njezin daljnji put.
- Tijekom predavanja profesor Stupal zadubio se u fascinantnu temu nebeskih poreznika koji u svom božanskom svojstvu pomno ispituju samu bit duše. Pokušaj da se ovaj fenomen izrazi riječima koje su ograničene zemaljskim jezikom pokazao se kao nemoguć zadatak. Osim toga, pružio je detaljan prikaz duboko transformativnog iskustva uzdizanja vlastite duše u božansko carstvo.
Istaknuta je nemilosrdna potjera za pojedincima od strane demona, sa snažnim naglaskom na Božju budnu brigu koja nas štiti od njihove zastrašujuće i uznemirujuće prisutnosti, koja nedvojbeno ulijeva strah pri susretu s njima. Unutar nebeske domene, demoni nalaze svoje prebivalište, uzrokujući neizmjernu nevolju dušama zajedno s anđelima. Duša se suočava s odbojnim manifestacijama zlonamjernih bića, izazivajući duboki strah i nelagodu.
Prema Currierovom izvještaju, osobi koja je skrenula s ispravnog puta pristupilo se s prijedlogom: “Ti pripadaš nama, postani dio naše grupe i prihvati naše običaje.” Tijekom ove specifične faze, duša doživljava temeljitu procjenu, upuštajući se u transformativnu ekspediciju prema božanskoj prisutnosti Boga. Potraga duše, prikazana kušnjama i teškoćama, obuhvaća figurativne prepreke koje se moraju savladati.
Dodatno, naglašeno je da je krajnji cilj svake molitve olakšanje duše, omogućavanje nesmetane veze s Božanskim, koje personificira kvalitete ljubavi, empatije, oprosta i pravednosti. Vođen nepokolebljivom odlučnošću, Sotona je odlučan u svojoj potrazi za dominacijom nad paklenim carstvima. Njegov krajnji cilj je suočiti se s Kristom na Sudnjem danu i predstavljati odvažan izazov: spasiti ne samo čovječanstvo, već i pale anđele.
Đavao gaji intenzivnu čežnju da bude otkupljen bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom promjenom svoje zlonamjerne biti. Unatoč svom početnom padu ukorijenjenom u ponosu, demoni nemaju sklonosti tražiti spasenje; njihova jedina preokupacija je osigurati vlastito oslobođenje lišeno bilo kakve metamorfoze ili pokajanja. Nakon što duša trijumfira nad lukavim šaptima đavla, koji prijevarno prisvajaju vlasništvo, ona sa zebnjom nastavlja prema božanskom.
U ovom točnom trenutku otkriva se duboka Božja pravednost, služeći kao oštra opomena čovječanstvu da cijeni svoje zemaljsko postojanje, budući da će se na kraju susresti s transcendentalnom biti. Značaj pokajanja ne može se precijeniti, budući da je općepriznato da naši postupci na Zemlji imaju značaj iu carstvu neba. Prihvaćanje života ispunjenog smislom i namjerom daje pojedincima duboki uvid u samu bit njihova postojanja. 40. dana, svaki čin suosjećanja i naklonosti bit će pažljivo obračunat.
Ovo razdoblje procjene, koje se događa prije uskrsnuća i Sudnjeg dana, otkrit će razliku između onih koji su određeni za Kraljevstvo Božje i onih koji su osuđeni na vječnu tamu. Tijekom ovih 40 dana, djela i molitve naših voljenih imaju ogroman utjecaj na našu konačnu sudbinu. Postoje zabilježeni slučajevi u kojima su se pojedinci susreli s ukazanjima u trenucima kliničke smrti.
Usklađen sa svojim božanskim nacrtom, Gospodin posjeduje moć oživjeti duše i ponovno ih ujediniti s njihovim tjelesnim posudama, čak i ako još nisu potpuno opremljene za proces osude. Otac Perseus ispričao je priču o ženi opterećenoj krivnjom, koja je odlučila ne priznati svoje nedjela i umjesto toga se pouzdala u poniznu molitvu Blaženoj Majci.
Samo tri dana nakon njezine smrti, Svemogući je učinio čudesno čudo, uskrisivši je iz mrtvih. S velikom je hitnošću odmah pristupila svećeniku i priznala da su njezini dani na ovoj zemlji odbrojani. Želeći oproštenje, napustila je ovo carstvo smirenog duha, nakon što je dobila oprost za svoje nedjela. Procjena naše spremnosti na nevolje i izvanredan dar ponovnog ujedinjenja naših duša s našim zemaljskim posudama isključivo su u Božjoj nadležnosti.