Nakon što sam se istuširao i izašao vani nje i dalje nije bilo. Malo sam se otrijeznio i tada sam se počeo brinuti… GDJE JE… Uzeo sam telefon da je pozovem, ali bila je nedostupna, pozvao sam neke njene prijateljice, ali nisu znale gdje je. Onda sam ugledao cjeduljicu na kuhinjskom stolu, panično sam je zgrabio i počeo da čitam. Pisalo je…
Tada sam shvatio da je gotovo… UŽIVAJ U OSTATKU ŽIVOTA SA SVOJIM DRUGOVIMA…
Pišem ovo jer znam da čita ove ispovijesti i jedini su mi trenutno način da je kontaktiram… Ana izvini, vrati se, moj život bez tebe ne znači mi ništa, ni svi ogu zamijeniti tebe… Jedina vrati se molim te, volim te.”