Ne kaže se bez razloga da “para na paru ide”. Procenat bogatih ljudi je veoma mali, a opet, čini nam se da upravo taj uzan krug najimućnijih uspijeva ne samo da vlada svijetom, već i da novac neprestano samo u njihov džep ide.
Takođe, dešavalo se više puta da siromašan čovjek dođe do novca, bilo da je u pitanju neočekivano nasljedstvo ili sedmica na lotu. Međutim, kuloarima bi kružile priče kako se takav pojedinac odao porocima, prokockao svo bogatstvo i ponovo završio bez dinara.
Jedna priča iz naroda o bogatom i siromašnom čovjeku tako se proširila.
Radmilo je bio najmudriji čovjek u mjestu i riješio je da se bavi ispitivanjem da li bi novac zaista pomogao veoma siromašnom čovjeku kada bi on došao do para ili bi to samo dovelo do njegove propasti. Takođe, povelo se pitanje kako bi se bogataš ponašao kada bi nenadano došao do velikog dobitka.
– Nađoše jednom siromaha i dadoše mu vreću dukata. Bijedni čovjek je bio u dugovima do guše, prijetili su mu da će mu oduzeti i kuću i to malo stoke što ima. Novac koji mu je uručen mu se činio nevjerovatnim, mislio je da je u pitanju neka šala. Kada je shvatio da je u pitanju istraživanje, bi srećan što je kući mogao da donese pravo blago. Pohita kući da se pohvali familiji i prvim komšijama – bile su riječi Radmila koji je bio svjedok samog događaja.
Siromah nije dugo uživao u sreći.
– Dužnici su pojurili na vrata ovog sirotog čovjeka. Komšije su tražile da im se naplati sve što su ikada iz milostinje uradili za njega, a isto je bilo i sa familijom. Udario je brat na brata, novac je postao glavna svađa i predmet rasprava. Svako ko ga je maltene jednom video ili mu pozajmio novac sada je tražio to nazad. Nesrećni čovjek je podijelio sav novac, a na kraju je morao da da i stoku i jedva je kuću zadržao. Naposletku je bio posvađan sa svim najmilijima i ponovo bez para – nastavio je Radmilo, prenosi Krstarica.
Kako je dodao, očigledno je bilo da tom čovjeku nema spasa.
– Očigledno je da ovom čovjeku nije bilo spasa, ali zato su mudraci riješili da ponove slučaj i istu količinu zlatnika daju bogatašu koji je imao velelepno imanje. Ni bogataš nije u startu mislio da je istinaj+ da će mu bez imalo muke neko dati kesu zlatnika. Pohitao je kući i sklonio novac na mjesto gdje drži i ostale dragocijenosti. Poučen prethodnim iskustvom, ovaj čovjek nije nikome pričao za lako stečen imetak. Dani su prolazili, a on je nastavio sa poslom baš kao da nikakav novac i nije dobio. Pred kraj života setio se kese zlatnika koju je ostavio nasljednicima – glasi kraj ove priče.
Radmilo je sa skupom najučenijih i najmudrijih ljudi iz života oba čovjeka izvukao pouku da onaj ko ima novac, tokom života će sticati još više. Njegove dobre odluke i naporan rad će se isplatiti, a nije zanemarljiv ni odnos prema životu i pozitivna energija koja cirkuliše. S druge strane, onaj ko se nikad nije trudio neće ni znati da cijeni vrijednost stečenog novca i rasipajući se njime veoma brzo će ga izgubiti.
Naravno, ovo je bilo sprovedeno samo na primeru dva čovjeka i ne može se generalizovati, ali godinama služi kao pouka.