Bio sam u radnji gdje se prodaju pečeni pilići

Sve češće svjedočimo rezistenciji koju patogeni mikroorganizmi razvijaju prema antibioticima zbog čega liječenje njima izazvanih bolesti postaje sve složenije i neizvjesnije. S druge strane, prenapučenost naše planete i intenzivna migracija stanovništva sve više dovode do globalnog širenja bolesti izazvanih virusima, posebno novim, znanosti nedovoljno poznatim virusima. Epidemije prerastaju u pandemije upravo poput ove posljednje izazvane novim koronavirusom. S obzirom na to da antibiotici ne djeluju na viruse, nada se polaže u pronalazak odgovarajućeg cjepiva.

Iako nas takve infekcije mogu fizički onemogućiti ili čak i ubiti, um čovjeka i želja za opstankom najaktivniji su upravo u takvim trenutcima. Stoga nije neobično da se posljednjih desetljeća istražuju biološki aktivne tvari izolirane iz biljnih vrsta koje ostvaruju antagonističko djelovanje na različite vrste patogenih mikroorganizama. Dokazi o njihovoj djelotvornosti otvaraju mogućnosti njihove primjene u sprječavanju ili ublažavanju posljedica nekih infekcija.

Eterična ulja su jedan od odličnih pomagača u borbi protiv raznih vrsta patogenih mikroorganizama. Infekcije u organizmu mogu izazvati različiti uzročnici – bakterije, gljivice, paraziti i virusi. Kako su najčešće vrste infekcija uzrokovane bakterijama i virusima, zanimanje za aktivnost i primjenu eteričnih ulja usmjereno je upravo u tom pravcu.

Brojna eterična ulja imaju dokazana protubakterijska i protugljivična svojstva, a ostvaruju i određenu protuvirusnu aktivnost. Među njima, ovisno o njihovu kemijskom sastavu, postoje značajne razlike u pogledu vrste i intenziteta takvog djelovanja. Neka od njih su uspješnija u zaustavljanju rasta i razmnožavanja bakterija, dok su druga djelotvornija u borbi protiv gljivica, a samo manji broj među njima je uspješan i kod virusnih infekcija.

Objavljene znanstvene rezultate o antimikrobnoj aktivnosti eteričnih ulja i njihovu djelovanju na ljudski organizam aromaterapija integrira u stečena znanja i iskustva rada s eteričnim uljima.

Bakterije su nam bolje poznate od virusa pa je tako i borba s njima puno uspješnija.

Protubakterijsko djelovanje je najznačajnije i najpoznatije svojstvo eteričnih ulja koje se lakše i brže dokazuje i prati od ostalih njihovih bioloških učinaka. Zbog toga je ono uspješno potvrđeno i brojnim laboratorijskim analizama. Učinci eteričnih ulja na bakterije se provjeravaju metodom aromatograma koja je u osnovi identična s antibiogramom – aromatogram nam pruža dokaz o stvarnim učincima eteričnih ulja na pojedine bakterije. Na ovaj način možemo utvrditi koja je minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) eteričnog ulja koja odgovara bakteriostatskom učinku to jest najnižoj koncentraciji antimikrobnog agensa kojom se inhibira vidljiva proliferacija mikroorganizama nakon inkubacije tijekom noći) te koja je njegova minimalna baktericidna koncentracija (MBC), to jest najniža koncentracija antibakterijskog agensa koja je neophodna da bi se usmrtila određena bakterijska vrsta.

Mehanizmi koji sudjeluju u protubakterijskim učincima eteričnih ulja uglavnom su poznati i najvjerojatnije se odvijaju prema dva osnovna principa:

• uzrokuju nepovratnu štetu na bakterijskoj stijenci što u konačnici dovodi do njezine smrti
• inhibiraju proizvodnju bakterijskih toksina koji su često odgovorni za pokretanje infekcije i upalnog procesa.

Vrsta i intenzitet protubakterijskog učinka eteričnih ulja prvenstveno ovisi o njihovoj strukturi i kemijskom sastavu. Neka eterična ulja imaju širok spektar protubakterijskog djelovanja, dok druga svoj protubakterijski učinak ostvaruju samo na određenim vrstama bakterija.

Među eteričnim uljima najsnažnijeg protubakterijskog djelovanja su ona u čijem sastavu dominiraju fenolni i fenilpropanoidni spojevi. Ove sastavnice snažnog djelovanja sprječavaju rast i razmnožavanje većine bakterija. Baktericidno djelovanje ostvaruju i kod bakterija najotpornijih na antibiotike poput Staphylococcus aureus ili Pseudomonas aeruginosa.

Fenolni spojevi se ubrajaju među agresivnije sastavnice eteričnih ulja što znači da mogu izazvati i štetne učinke na koži pa ih valja oprezno koristiti u propisanom razrjeđenju i pod nadzorom stručne osobe.

Među fenolne sastavnice ubrajamo timol i karvakrol koji su dominantni spojevi u eteričnim uljima nekih kemotipova timijana (Thymus vulgaris) i origana (Origanum compactum), primorskog vriska (Satureja montana), ajovana (Trachyspermum ammi) i dr.

Eugenol se ubraja u fenilpropanoidne spojeve, a s različitim udjelima sudjeluje u sastavu brojnih eteričnih ulja. Jedan je od dominantnih sastojaka eteričnog ulja klinčićevca (Eugenia caryophyllata), lista cimetovca (Cinnamomum zeylanicum), svetog tamjanovca (Boswellia sacra), a sadrži ga i lovor (Laurus nobilis).

U spojeve s vrlo izraženim protubakterijskim djelovanjem ubrajaju se i različiti terpenski alkoholi, među kojima se posebno ističe terpinen-4-ol, djelotvoran kod raznih vrsta bakterija i gljivica. On je jedan od glavnih nositelja snažnog protubakterijskog djelovanja eteričnog ulja čajevca (Melaleuca alternifolia). Većina ostalih terpenskih alkohola pokazuje selektivno djelovanje pa npr. linalol (lavandin, Lavandula  x intermedia, lavanda, Lavandula angustifolia) djeluje bolje na bakterije, a geraniol (palmaroza, Cymbopogon martini) nešto bolje na gljivice.

Protubakterijski učinak ostvaruju i drugi alkoholi, zatim neki terpenski aldehidi i oksidi. Brojna su eterična ulja koja se primjenjuju sa svrhom smanjenja broja bakterija. Primjeri mogu biti: cimetovac kora i list (Cinnamomum zeylanicum), eukaliptus (Eucalyptus globulus), ružmarin kt cineol (Rosmarinus officinalis), egipatski geranij (Pelargonium x asperum CV Egypt), limunska trava (Cymbopogon citratus i Cymbopogon fexsuosus) i druga.

Virusi su najsitnije infektivne čestice koje ne mogu živjeti samostalno nego parazitiraju unutar odgovarajuće stanice domaćina s kojom postaju snažno povezani. Ishod virusne infekcije, odnosno sudbina napadnute stanice i cijelog organizma ovise o svojstvima virusa i napadnutog domaćina.

Eterična ulja koja posjeduju antivirusni potencijal korisna su nam i zbog puno niže toksičnosti u odnosu na konvencionalne lijekove koji se koriste za ublažavanje simptoma virusnih infekcija.

Mehanizmi djelovanja eteričnih ulja na viruse nisu sasvim pouzdano dokazani. Pretpostavlja se da u pojedinim slučajevima ona mogu u kontaktu s virusima utjecati na neke njihove biološke funkcije, pri čemu se virusi mijenjaju i postaju prepoznatljiviji i dostupniji našem imunosnom sustavu koji ih tada lakše eliminira. Bolja djelotvornost postiže se kombiniranjem dvaju ili više eteričnih ulja komplementarnih učinaka.

Najveći broj objavljenih rezultata istraživanja i laboratorijskih ispitivanja antivirusne aktivnosti eteričnih ulja se odnosi na njihov utjecaj na viruse Herpes simplex tipa I i II, ali sve više se spominju i njihovi postignuti učinci i u prevenciji i liječenju infekcija izazvanih drugim virusima.

Među nekoliko eteričnih ulja značajnog antivirusnog djelovanja najpoznatija i najsnažnija su: mandravasarotra poznata i kao saro (Cinnamosma fragrans), čajevac (Melaleuca alternifolia) i ravensara/ravintsara (Cinnamomum camphora ct cineol).

Svoj doprinos protuvirusnom djelovanju daju i druga eterična ulja poput klinčićevca (Eugenia caryophyllata), cimetovca, kore i lista (Cinnamomum zeylanicum), paprene metvice (Mentha x piperita), limuna (Citrus limonum), ružmarin kt 1,8-cineola (Rosmarinus officinalis), petitgraina (list) gorke naranče (Citrus aurantium ssp. amara) i dr.

Metode primjene se odabiru prema individualnim problemima, težini i vrsti tegobe. Najjednostavnija je primjena eteričnih ulja putem difuzora ili inhalacije. Koriste se još i masaže mješavinama eteričnih i biljnih ulja, kao i ljekovite kupke, oblozi i melemi.