Danas sam slučajno srela muža sa namontiranom ribom. Stajala sam na pješačkom i čekala zeleno svjetlo.
Prošli su pored mene kolima lagano, smijali se i pričali nesto. Sačekala sam desetak minuta i pozvala ga da pitam gdje je.
Rekao je da je u sasvim drugom dijelu grada. Sjela sam u restoran da dodjem malo sebi od iznenađenja i zato sto nisam znala sta osjećam. Onda mi je sinulo.
Pozvala sam zgodnog konobara i zamolila ga da se slikamo. Poslala sam mu tu sliku. Spakovala samo sitnice i otisla kod drugarice. Još ne znam sta osjećam.
Vjerovatno će da me spuca tek sutra. Zove. Ne javljam mu se. Piše poruke. Ne čitam ih.”