“Dobio sam 300€ od rodbine i roditelja da kupim matursko odijelo, ali sam želio da podijelim sa jednom predivnom djevojkom iz razreda, jer joj roditelji nemaju primanja, žive od danas do sutra. Često sam znao podijeliti svoju užinu sa njom, dok smo svi pričali šta će ko da obuče ona bi samo ćutala.
Kada sam joj to ponudio, naprosto me iznenadila svojim odgovorom.
Rekla mi je da sam lud i da je 150 eura mnogo novca da se nekome da, a još više da se od nekoga uzme i da je bolje da svih 300 eura dam nekome kome je potrebno za hranu, nekome ko nema čime da nahrani djecu, a da na maturu idemo u standardnoj odjeći.
Poslušao sam je i vjerujte, nikad se u životu bolje nisam osjećao, a ona sretnija nego ikada.”