Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je u petak kako će policija tog entiteta uhapsiti Branimira Glavaša ukoliko ga zatekne na svom teritoriju i poduzeti mjere kako bi ga se što prije izručilo Hrvatskoj.
“Nadležne institucije u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i na razini BiH moraju hitno reagovati i pronaći način da Glavaš bude vraćen u Hrvatsku”, izjavio je Dodik komentirajući činjenicu da je Glavaš osobno ranije ove sedmice objavio na jednoj društvenoj mreži kako je stigao u BiH jer ne želi više niti jedan dan biti u zatvoru.
Glavaš tvrdi kako boravi u Drinovcima pokraj Gruda, no to za sada nije potvrdila niti jedna policijska agencija u BiH iako je ministar sigurnosti Nenad Nešić potvrdio kako je zatražio istragu i utvrđivanje činjenica o tome gdje je i kada Glavaš prešao granicu i gdje se tačno nalazi.
Glavaš je u ponovljenom suđenju pred Županijskim sudom u Zagrebu nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora po optužnici u slučajevima poznatim pod nazivom “Garaža” i “Selotejp”. Proglašen je krivim za zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991., a upravo ta činjenica Dodiku je bila povod na burnu reakciju zbog Glavaševa ponovljenog bijega u BiH.
“On je jasno napisao i otkrio lokaciju gdje se nalazi i nitko ne reaguje. Počinitelj zločina nad Srbima osjeća se sigurno na prostoru BiH, to je nečuveno”, kazao je Dodik.
Dodao je kako se ne može dopustiti da se takve osobe skrivaju od zakona u BiH bez obzira na to što posjeduju i državljanstvo te zemlje.
Glavaš je u BiH prvotno pobjegao 2009., uoči izricanja osuđujuće presude u prvom suđenju za zločine u Osijeku. U zatvorima u Zenici i Mostaru odslužio je više od pet godina pravomoćne osmogodišnje zatvorske kazne, a pušten je na slobodu 2015. nakon što je Ustavni sud Hrvatske poništio presudu koja mu je izrečena i naložio ponovno suđenje.
Novi bijeg u BiH obrazložio je konstatacijom kako ne zna “što budali i sucu može pasti na pamet”, čime je aludirao na očekivanja kako bi i u ponovljenom postupku mogao biti pravomoćno osuđen.
Hrvatska i BiH potpisale su međudržavni ugovor o izručenju koji je stupio na snagu 2014., no on se ne odnosi na osobe optužene za ratne zločine i ne odnosi se na kaznena djela počinjena prije potpisivanja ugovora.
Taj je ugovor svoje manjkavosti pokazao i u slučajevima Zorana i Zdravka Mamića, koji su također pobjegli u BiH i tamo se skrivaju od izdržavanja kazne, jer kaznena djela zbog kojih su osuđeni u Hrvatskoj ne postoje opisana u kaznenom zakonu BiH pa je ta zemlja odbila zahtjev za njihovim izručenjem, odnosno priznavanjem presude.