Postoje određene stvari koje dijete tokom odrastanja ne bi trebalo da čuje od svojih roditelja, jer te riječi kasnije mogu imati snažan negativan uticaj na njega.
„Jezik ima veliku moć“, istakla je dr. Robin Koslovic i otkrila portalu Psychology Today da roditelji svojoj djeci treba da prestanu da govore riječi „samo“ i „ali“.
Samo
U svojoj psihološkoj praksi, Koslovic je vidjela da se deci sa socijalnom anksioznošću govori da SAMO razgovaraju sa drugim djetetom na zabavi, djeci sa OKP da SAMO dodirnu kvaku na vratima, djeci sa depresijom da SAMO ustaju iz kreveta i idu u školu i djeci koja su sama sa sobom. -regulacioni izazovi SAMO da se ne naljute toliko.
„Imamo izreku: ‘Nema pravde u pravednom’. Također: ‘Samo je riječ od četiri slova’“, kaže ona. „Nikada ne izgovaramo riječ ’SAMO‘. To bi bilo kao da mi kažete „SAMO zakucajte košarkašku loptu.“, a visoka si metar i šezdeset. Vjerovatno bih mogla. Kladim se da bih, ako bih angažovala najbolje trenere i da sam trenirala košarku svaki dan, cijeli dan, i ništa drugo, vjerovatno bih mogla da razvijem tu vještinu uz neizmeran napor. Ali onda to ne bi bilo „samo““.
Ali
Zamislite ‘ALI’ kao negativnu drugu stranu ‘I’. Koslovic nudi primjer: ‘On je divno dijete, I mora da poradi na svojim vještinama upravljanja bijesom.’ Ako umjesto toga kažete: ‘On je divan dječak, ALI on mora da poradi na svojim vještinama upravljanja bijesom,’ onda ‘ALI’ negira sve što je bilo prije njega. „Ti si divan dječak, ALI moraš da poradiš na svom bijesu“ znači da nisi baš divan dječak“, objašnjava ona. Djetetu ovakva izjava znači da je njihova vrijednost za vas uslovna: Bićete divan dječak, ali tek kada naučite da kontrolišete svoj bijes. Ako se svijesno trudimo da prebacimo ALI na I, možda ćemo vidjeti napredak ka pozitivnom roditeljstvu.