GLUMICA OVU ŽELJU NIKADA NIJE OSTVARILA! Melita Bihali je do posljednjeg dana ŽALILA samo za jednim




Glumica Melita Bihali preminula je danas u 89. godini života, a u javnosti će zauvijek ostati upamćena kao Olja iz “Maratonaca”.

Malo njih zna da je, pored glume, bila i profesorka jezika i balerina, književnica i rediteljka. Režirala je 12 predstava za djecu, koja su, kaže, njena slabost, jer svoju nije imala. Malo njih zna i da je ušla u enciklopediju erotike svjetskog filma.

Rođena je 4. aprila 1938. u Živogošću, u jednom malom selu na obali mora, kod Makarske.

– Bila sam oduvijek malo luckasta, ali sam znala da ću biti glumica, ne znam zašto, o tome sam maštala.

Melita nije ostvarila svoju najveći želju, da se ostvari u ulozi majke, ali je usrećivala mnogu djecu u lutkarskom pozorištu koje je otvorila.

– Prije mnogo godina ušetala sam se u marionetsko pozorište. Upravo je počela predstava, a ja sam bila fascinirana čarolijom u kojoj sam se našla. Nisam ni sanjala da postoji nešto tako lepo u pozorištu lutaka. Scena je bila čudesna, razni cvjetovi, drveće, romantično svijetlo, lutke, marionete, graciozno se kreću i igraju uz zvuke čarobne muzike. Bilo je kao u najljepšem snu. To je bio moj prvi susret sa marionetama. Predstava je plenila ljepotom lutaka i divnim dijalozima. Desila se ljubav, obostrana. Ja sam se zaljubila u lutke, a one u mene. Kako sam ušla, tako sam i ostala. Poslije ništa nije moglo da me odvoji. Ozbiljno sam se bavila lutkarstvom. Radila sam u Skoplju jednu marionetsku predstavu “Pinokio”. Moja prva lutka bila je upravo Pinokio i sa njom su svi glumci u pozorištu naučili da vode marionete.

– Režirala sam 12 predstava i sa njima sam proputovala cijelu bivšu Jugoslaviju, a bili smo i u Italiji. Sve to sam pisala, onako, za djecu, sve da bude reakcija djece kako bi oni učestvovali u tome. Napisala sam jednu predstavu koja se zvala “Mašta i slova”. Imali smo cijelu igru, mi bismo rekli slovo, a onda bi djeca rekla riječ. Htjela sam da i djeca učestvuju, jer kad nisu aktivna, vrte se i gađaju se. Radila sam u Podgorici “Bambija”, isto sa marionetama. Pokušala sam na nekoliko načina da ožive, ali to je teška lutka, jer je to instrument. Nije lako raditi sa njom i glumci je izbegavaju, pa radije rade sa onim ručnim lutkama. Kada imate marionetu možete i vi da se vidite, jer niko ne gleda u vas.