Ide zec šumom i sakrije bocu soka u grm i na njoj napiše:

Ide zec šumom i sakrije bocu soka u grm i na njoj napiše:

„Ovo nije sok.“ Sljedećeg jutra zec je izvadio bocu, koja je bila prazna a na njoj je pisalo:

„Kornjača ga nije popila.“

 

Tokom sinoćnje emisiji “Zadruga – Narod pita”, došlo je do brutalne svađe pobjednice i drugoplasirane učenice, kada je Aleksandra Nikolić spomenula ćerku Ane Ćurčić, nakon čega je ona odlučila da pozove svog bivšeg supruga. Nikolićeva je otišla korak dalje, pa je alarmirala policiju, kako bi je “patrola” sačekala nakon emisije i otpratila do kuće.

– Želim da se zna, ako mi se nešto desi u narednim danima, za sve je kriva Ana Ćurčić – vikala je Aleksandra.

Foto: Printskrin/RTV PINK

U tom momentu emisiju je prekinuo poziv, odnosno Filip Car, koji je pozvao bivšu vjerenicu, da provjeri o čemu se radi, ne znajući da je i dalje u programu. Ona mu se pravdala i žalila, dok joj je on poručio da ne ide toliko daleko, već stavi tačku na svađu i nastavi dalje.

Međutim, to nije sve. Tokom reklama, Aleksandra je ponovo pozvala Filipa, pa mu ponovila sve uvrede, koje joj je izrekla Ana, a njemu je pala roletna, te joj je održao predavanje.

Foto: RTV Pink

– Ti mene zoveš i pričaš mi šta da radim, dobro, Filipe… – govorila je Aleksandra a onda se ućutala i slušala Filipa šta joj priča.

Nikolićeva se momentalno smirila i potpuno okrenula ploču, nakon ovog razgovora sa Filipom, a on je bio bijesan kao ris zbog onoga što mu je bivša djevojka priredila. Naravno, sve su zabilježile kamere Pinka, te je ovaj razgovor ubrzo osvanuo.

BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻

Vrućica, odnosno povišena temperatura, obrambeni je znak koji, iako može imati različita obilježja, uvijek ukazuje na neko patološko zbivanje u tijelu

Što je vrućica

Vrućica (visoka temperatura, hipertermija ili pireksija) je pojam koji označava tjelesnu temperaturu koja je viša od normalnih vrijednosti. Može biti znak brojnih zdravstvenih stanja koja mogu i ne moraju zahtijevati liječenje, no najčešće je znak da se tijelo bori protiv neke infekcije.

Osnovna tjelesna temperatura varira od osobe do osobe. Temperatura najbliža normalnoj tjelesnoj temperaturi je rektalna (u završnom dijelu debelog crijeva) i obično iznosi 37 ºC, oralna (u ustima) 36,8 ºC, ingvinalna (u preponama) 36,6 ºC, a aksilarna (u pazuhu) 36,5 ºC (obično je za oko 0,3 °C do 0,5 °C niža od oralne temperature).

Gornja granica tjelesne temperature koja se smatra normalnom iznosi 37 ºC. Međutim, treba naglasiti da manje varijacije do 37,5 ºC mogu postojati i u normalnom stanju, ovisno o trenutku u danu u kojem se temperatura mjeri (navečer su vrijednosti blago povišene), o dobi (temperatura novorođenčeta je otprilike za 1 ºC viša od one odraslog čovjeka), o mišićnoj aktivnosti, o temperaturi okoline, itd.

Tjelesnu temperaturu regulira centar u hipotalamusu, području mozga koje se nalazi neposredno uz hipofizu. Hipotalamus izlučuje niz tzv. “releasing” hormona (oslobađajućih hormona) koji djeluju na izlučivanje odgovarajućih hormona iz prednjeg režnja hipofize. Iako zauzima samo jedan posto mozga, hipotalamus nadzire niz životno važnih funkcija (tjelesnu temperaturu, srčani puls, krvni tlak, unos hrane i tekućine), upravlja radom autonomnog živčanog sustava (sustav koji nije pod utecajem naše volje) i endokrinog sustava te ima bitnu ulogu u emocijama i motivaciji.

Kao odgovor na infekciju, bolest ili neki drugi uzrok, “termostat” u hipotalamusu diže se na višu razinu. Dok tijelo ne postigne tu zadanu temperaturu osjeća se zimica (zbog razlike trenutačne tjelesne temperature u odnosu na novo postavljenu temperaturu), a potom i tresavica (drhtanje mišića). U trenutku kad se tjelesna tremperatura izjednači s onom koju je postavio tjelesni termostat u hiptalamusu, osjeća se vrućica.

Uzroci pojave vrućice

Povišenu tjelesnu temperaturu mogu uzrokovati infekcije (virusne, bakterijske), toplinska iscrpljenost, određena upalna stanja (npr. reumatoidni artritis), maligni tumori, neki lijekovi (nupojava npr. antibiotika i lijekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka ili epi napada), cijepljenje, autoimuna stanja (npr. Hashimoto tireoiditis, sistemski eritemski lupus, sindrom iritabilnog crijevaCrohnova bolest…), hormonski poremećaji (npr. hipertireoza), itd.

Uzrok porasta temperature može biti fiziološki, kao što je nicanje zubića kod djece ili porast nakon ovulacije kod žena. U oba slučaja obično se radi o blažem porastu temperature (subfebrilne vrijednosti).

Ponekad se uzrok vrućice ne može otkriti. U slučaju da vrućica traje dulje od tri tjedna, i liječnik ne može pronaći uzrok niti nakon opsežne dijagnostike, dijagnoza može biti vrućica nepoznatog podrijetla.

Neke od bolesti i stanja koji mogu dovesti do pojave vrućice:

Klasifikacija vrućice

Vrućica se klasificira ne nekoliko načina:

  • prema trajanju
    • akutna – ako traje manje od sedam dana
    • subakutna – ako traje do 14 dana
    • kronična ili perzistentna – ako traje duže od 14 dana
  • prema karakteru
    • temperatura intermitentnog karaktera – obilježena je s dnevnim vrhuncima, nakon kojih slijedi povratak na normalne vrijednosti
    • temperatura remitentnog karaktera – temperatura se ne vraća na normalne vrijednosti sve dok se ne riješi uzrok
  • prema ozbiljnosti
    • blago povišena temperatura (subfebrilna) – od 37,1 ºC do 38 ºC
    • umjereno povišena temperatura – između 38 °C i 39 °C
    • znatno povišena temperatura – od 39 °C do 40 °C
    • vrlo visoka temperatura (hiperpireksija) – iznad 41,1 °C (bez liječenja može dovesti do komplikacija).

Simptomi vrućice

Uobičajeni simptomi koji se mogu pojaviti uz povišenu tjelesnu temperaturu su topla koža, rumenilo lica, drhtavica ili tresavica, znojenje, glavoboljabolovi u mišićima, opća slabost, slabija koncentracija, razdražljivost, gubitak apetita, znakovi blaže dehidracija u slučaju neodgovarajuće nadoknade tekućine.

Kod djece u dobi od šest mjeseci do pet godina povišena tjelesna temperatura može izazvati pojavu febrilnih konvulzija (prema podacima Klinike Mayo, otprilike trećina djece koja su jednom imala febrilni napadaj imat će još jedan, najčešće unutar sljedećih 12 mjeseci).

Dijagnostika vrućice

Je li tjelesna temperatura povišena i koliko jednostavo dokazujemo mjerenjem termometrom.

Kad su termometri u pitanju, u ovisnosti o vašim osobnim preferencijama možete birati među nekoliko vrsta:

  • digitalni termometar – za mjerenje temperature ispod pazuha (aksilarno) ili u u završnom dijelu debelog crijeva (rektalno)
  • infracrveni termometar – očitava temperaturu pomoću zraka koje se emitiraju na kožu, ali koje ne štete zdravlju. Može biti ušni (za mjerenje unutar uha) ili čeoni (za mjerenje na koži čela – izravno u dodiru s kožom ili na udaljenosti do 5 cm od čela)
  • živin termometar – njegova uporaba je kontraindicirana zbog mogućih zdravstvenih rizika, no trenutačno postoje termometri slični starim živinim termometrima, nazvani analogni stakleni termometri, koji u svom sastavu nemaju živu i koji se mogu sigurno koristiti.

MJERENJE TEMPERATURE POMOĆU DIGITALNOG TERMOMETRA

– očistite vrh termometra hladnom vodom i sapunom, a zatim ga isperite
– uključite uređaj
– stavite vrh termometra ispod jezika, prema stražnjem dijelu usta i zatvorite usta ili ga stavite ispod pazuha i držite uređaj uz tijelo
– pričekajte dok termometar ne zasvijetli ili se oglasi zvučnim signalom.
– očitajte temperaturu.

Groznica sama po sebi ne mora biti razlog za uzbunu i posjetu liječniku. No, ako zbog vrućice ipak posjetite liječnika on će obaviti fizikalni pregled i uzeti anamnestičke podatke o eventualnom postojanju drugih simptoma i/ili stanja, lijekovima koje eventualno koristite, nedavnim kontaktima ili putovanju u zaražena područja i drugim mogućim uzrocima infekcije kako bi otkrio što se nalazi u podlozi vrućice i liječio osnovnu bolest.

Ponekad nije moguće pronaći uzrok i u tom slučaju se radi o vrućici nepoznatog podrijetla (idiopatska vrućica), kada uzrok može biti stanje koje nije očito, kao na primjer kronična infekcija, poremećaj vezivnog tkiva, karcinom itd.

Kada svakako posjetiti liječnika

Postoje neke okolnosti kada biste svakako trebali potražiti liječnički savjet za svoju bebu, svoje dijete ili za sebe osobno.

DOJENČAD

Neobjašnjiva groznica je veći razlog za zabrinutost kod dojenčadi i djece nego kod odraslih. Pedijatra je potrebno nazvati u slučaju da:

  • dijete mlađe od tri mjeseca ima rektalnu temperaturu 38 ˚C i više
  • dijete u dobi između tri i šest mjeseci ima rektalnu temperaturu do 38,9 ˚C i uz to djeluje neobično razdražljivo ili letargično, odnosno ako ima temperaturu višu od 38,9 ˚C
  • dijete u dobi između šest i 24 mjeseca ima rektalnu temperaturu višu od 38,9 ˚C koja traje dulje od jednog dana, ali ne pokazuje druge simptome. Ako dijete ima i druge znakove i simptome, kao što su prehlada, kašalj ili proljev, pedijatra se može i ranije kontaktirati temeljem težine simptoma.

DJECA

Vjerojatno nema razloga za uzbunu ako dijete ima povišenu temperaturu, a pri tom normalno reagira, odnosno uspostavlja kontakt očima s vama, reagira na vaše izraze lica i glas, pije tekućinu i igra se.

Pedijatra je potrebno kontaktirati u sljedećim slučajevima:

  • dijete je bezvoljno ili razdražljivo, stalno povraća, ima jaku glavobolju, boli ga želudac ili ima bilo koje druge simptome koji uzrokuju značajnu nelagodu
  • dijete ima vrućicu nakon što je ostavljeno u vrućem autu – u tom slučaju neodgodivo potražite liječničku pomoć
  • dijete ima vrućicu koja traje duže od tri dana.
  • dijete je u slabom vidnom kontaktu s vama.

Potražite savjet pedijatra i u slučaju posebnih okolnosti, tj. ako vaše dijete ima već postojeću bolest ili probleme s imunosnim sustavom.

ODRASLI

Obratite se svom liječniku ako vam je tjelesna temperatura 39,4 ˚C ili viša.

Odmah potražite liječničku pomoć ako vrućicu prati bilo koji od ovih znakova ili simptoma:

Liječenje vrućice

Vrućica je obično povezana s općom tjelesnom nelagodom, zbog čega se većina ljudi osjeća bolje ako snizi povišenu temperaturu.

U ovisnosti o dobi, tjelesnom stanju i osnovnom uzroku vrućice, snižavanje povišene tjelesne temperature može i ne mora biti potrebno. Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da je vrućica jedan od tjelesnih obrambenih mehanizama te da umjereno povišenu temperaturu nije uvijek poželjno odmah snižavati.

Terapijski pristup ovisi o bolesti ili poremećaju koji je u podlozi razvoja vrućice kao simptoma (npr. primjena antibiotika u slučaju streptokokne upale grla).

Vrućica kao simptom može se samostalno tretirati:

  • farmakološki: primjenom antipiretika, lijekova za snižavanje tjelesne temperature (tipa paracetamola, ibuprofena, acetilsalicilatne kiseline). Djeca i tinejdžeri ne bi trebali uzimati acetilsalicilatnu kiselinu jer može dovesti do razvoja Reyevog sindroma (rijedak oblik akutne encefalopatije i masne infiltracije jetre).
  • nefarmakološki:
    • mlake kupke ili tuširanje s mlakom vodom
    • dobra hidracija (piti puno bistre tekućine – voda, juha, sokovi, otopine za rehidraciju)
    • odmaranje.