Baka koja je proslavila 107. rođendan otkriva kako biti dugovječan i sretan u životu
Moderan i užurbani svijet podstiče ljude da sanjaju velike snove i posežu za zvijezdama, da jurimo za uspjehom, ali Širli Hodes, koja je ranije ovog mjeseca proslavila svoj 107. rođendan kaže da je ovo prevara i velika zabluda. Ako želite da budete srećni u životu, posebno kako starite, „morate da gledate i druge stvari osim snova.“
Ta filozofija ne mora da bude gruba ili porazna. Umjesto toga, to može značiti da se preorijentišete na pronalaženje radosti u malim stvarima, u onome što možete da kontrolišete i u želji za onim što već imate.
„Morate biti zadovoljni onim ko ste i šta možete očekivati od sebe. Pronađite stvari koje vas zadovoljavaju“, kaže Hodes. Negovanje ove vrste razmišljanja o sreći zahtijeva napor, priznaje Hodes. Ali rad se može isplatiti: pozitivnost je povezana sa dužim i zdravijim životom.
Evo njenih najboljih savjeta kako da ostanete sretni dok starite i budete dugovječni:
Mislite o sebi kao o sretnici
Širli je žena niskog rasta koja ne vidi dobro, ne čuje i kreće se sporo. Ali njene oči blistaju od radoznalosti i, zahvaljujući slušnim aparatima, može da vodi razgovore sa drugim stanarima svog doma za penzionere. Neki od njih su 20 godina mlađi od nje, a opet nemaju njenu energiju.
Dio njenog načina razmišljanja zahtijeva da se manje fokusira na ono što drugi ljudi imaju, a više na aspekte života za koje osjećate zahvalnost. To je spriječava da bude zahvaćena ljubomorom ili ozlojeđenošću, Hodes kaže: „Moraš da procijeniš šta imaš, koliko je to posebno i koliko si srećna.“
Male stvari je svakodnevno oduševljavaju: slušanje audio knjiga, pažljive šetnje, stari filmovi na TV-u, kugla sladoleda poslije večere. Najvažnije, njena porodica. Ona ćaska telefonom sa svojom jedinom preživjelom sestrom, 103-godišnjom Rut Svidler, i sa kćerkom, koja dolazi nekoliko puta nedjeljno. Slike njenih unuka i praunuka sijaju sa zidova.
Kao sedmo od osmoro djece u prepunom iznajmljenom stanu njene imigrantske porodice radničke klase, Hodes nije dobila mnogo stvari koje je želela, uključujući priliku da ode na koledž. Počevši od srednje škole, morala je da radi umesto toga.
Naravno, nije stigla da bude ni novinarka ni učiteljica, ali je radila u školi 20 godina, dovoljno da se kvalifikuje za penziju. Istina, nije mogla da dobije diplomu, ali je kao penzionerka stigla na časove revizije i dobila priznanja od svog profesora. Ona, njen muž i njena deca imali su „dovoljno novca da žive razumno“, kaže ona. Ona ima „važne stvari“, dodaje odlučno, uključujući lijepe odnose i mnogo više rođendana nego većina ljudi.
„Ne očekujem da će ovaj divan život trajati mnogo duže“, kaže Hodes. „Sada sam na ivici. Šta će biti biće. Važno je samo uživati u tome i cijeniti to.“
Preformulišite negativne misli i „koncentrišite se na pozitivno“
„Neki ljudi se samo koncentrišu na ono što im ne ide na ruku“, kaže Hodes. „Tako je loše živjeti na taj način. Morate se koncentrisati na pozitivno.“
Kada Hodes uhvati sebe kako ide neproduktivnim mentalnim putem, ona preusmjerava svoje misli, poput unutrašnjeg GPS-a. Podsjeća sebe da „svako ima stvari koje ne funkcionišu“ i da je važna otpornost — biti „sposoban da prilagodiš svoje misli i snove“.
„Većina ljudi ima razočarenja, li imam mnogo stvari na kojima mogu biti zahvalna“, kaže ona. „Mislim da ću umrijeti znajući i shvativši koliko sam imao sreće, da sam imao najbolje, apsolutno najbolje. Kada razmišljam o svom životu i njegovim čudima, tako sam zahvalna.“
(Sensa)