“Imam 18 godina, a moj dečko 20. Prije mjesec

Smatralo se da je problem tjelesne neaktivnosti povezan s razvijenim zemljama i tehnološkim napretkom pojedine sredine u kojoj živimo. Nažalost, podaci znanstvenih istraživanja pokazuju kako taj problem uvelike nadmašuje naša viđenja i zahvaća znatno veći broj zemalja nego što smo očekivali. Razlog možemo zasigurno pronaći u dostupnosti tehnologije, ali i modernim trendovima koji sve više diktiraju ritam i navike u našim životima.

Tom problemu do nedavno se nije pridavalo dovoljno pozornosti. Njegovu ulogu u kvaliteti života prekrivali su dokazani pokazatelji kvalitete života i rizika od smrtnosti kao što su srčane bolesti, respiratorna oboljenja, bolesti mozga, dijabetes i maligna oboljenja. Tek novijim komparativnim analizama utvrđena je zajednička povezanost među svim najvećim uzrocima smrtnosti u svijetu, a rezultat je pokazao da je to upravo tjelesna neaktivnost. Redovita tjelesna aktivnost regulira čimbenike rizika kao što su tjelesna masa, krvni tlak, šećer i kolesterol u krvi, koji su okidači za sva navedena oboljenja i stanja koja umanjuju kvalitetu života te povećavaju rizik od smrtnosti.

Taj problem najviše pogađa vulne­rabilne skupine koje se nalaze u vrlo osjetljivom razdoblju odrastanja, odnosno djecu predškolske i školske dobi kojima je tjelesna aktivnost više nego potrebna za zdrav rast i razvoj. Osobito osjetljiva vremenska točka u tom razdoblju je trenutak u kojem djeca sa šest ili sedam godina polaze u prvi razred osnovne škole. U tom trenutku mijenjaju aktivni način života sjedilačkim, znatno smanjujući vrijeme provedeno u tjelesnoj aktivnosti kroz spontanu ili organiziranu igru. S druge strane, pojavljuje se opterećenje lokomotornog sustava djeteta u vidu mase školske torbe, što može dovesti do mišićne neravnoteže koja se poslije u životu može pretvoriti u kroničnu bol i probleme s vratnom kralježnicom.

Sustavnim praćenjem zdravstveno-rizičnog ponašanja djece i adolescenata u sklopu projekata Youth Risk Behavior Surveillance System (YRBSS, SAD) i Health Behaviour in School-aged Children (HBSC) koji se provode u europskim i sjevernoameričkim zemljama, prikupljeni su zabrinjavajući podaci. Prema analizama, prosječna ukupna pojavnost nedovoljno aktivne školske djece iznosi visokih 81 posto (86 posto učenica i 76,3 posto učenika). Podaci upućuju na postojanje alarmantnog i ozbiljnog javnozdravstvenog problema modernog društva.

Podaci za Hrvatsku još su alarmantniji i pokazuju progresivno negativan trend s godinama odrastanja. Ukupna pojavnost nedovoljne razine tjelesne aktivnosti djevojčica od 11 godina iznosi 81 posto, a kod dječaka istog uzrasta 69 posto. Ukupna pojavnost raste kod 13-godišnjakinja na 85 posto, a kod dječaka istoga godišta na 69 posto. Najveći problem detektiran je dvije godine poslije, s 15 godina, kada je nedovoljno aktivno 92 posto djevojčica i 78 posto dječaka.

Znanstvenici se slažu i naglašavaju da odgovarajuća razina tjelesne aktivnosti u dječjoj dobi ima dugoročno pozitivne zdravstvene učinke u djetinjstvu i mladosti koji se reflektiraju na pozitivne zdravstvene učinke u odrasloj i starijoj dobi. U ranijoj dobi usvojeni pozitivni stavovi i navike bavljenja nekim od različitih oblika redovite tjelesne aktivnosti ostaju aktivni i u kasnijim fazama života. Jednostavno, ako ste aktivni u mladosti, velika je vjerojatnost da ćete biti aktivni i u starosti!

Tjelesna aktivnost je pojam koji podrazumijeva aktivnost tijela pri kojoj je potrošena određena količina energije i korišten rad mišića s ciljem unaprjeđenja zdravlja. Pojam uglavnom obuhvaća neki oblik igre ili rekreacije koju dijete može obavljati samostalno i u društvu.

Pojam sporta obuhvaća višu razinu tjelesne aktivnosti. Provodi se planski i kontinuirano pod stručnim vodstvom kineziologa ili trenera s ciljem razvoja specifičnih motoričkih znanja i funkcionalnih sposobnosti važnih za pojedini sport. Dobrobiti bavljenja sportom vidljive su u radu u svakodnevnom životu te su više nego dobro poznate. Osim funkcionalnih sposobnosti koje možemo registrirati kroz plućni, krvožilni i mišićni kapacitet, bavljenje sportom kod djece pozitivno utječe i na socioemocionalni status. Kroz sport dijete zadovoljava svoju osnovnu primarnu potrebu za kretanjem putem koje upoznaje okruženje, razvija osjetila, uči i igra se te stječe kontrolu svoga tijela u prostoru i različitim situacijama. Isto tako, zadovoljava i ostale jednako važne potrebe kao što su zadovoljstvo, sloboda, ljubav, poštovanje, sigurnost i druge. Što dijete zadovoljava više potreba u pojedinom sportu, bit će zadovoljnije, motiviranije i sretnije i u sportu i u životu. Zato sport treba biti višenamjenski, kako u funkcionalno-motoričkom, tako i u emocionalnom smislu.

Djeca sportaši imaju znatno više razvijene motoričke i funkcionalne sposobnosti, višu razinu komunikacije, socijalizacije, otvorenija su, imaju višu razinu samopouzdanja i samokontrole te su znatno otpornija na stres koji donosi svakodnevica modernoga društva. Sportovi na različite načine utječu na navedene sposobnosti i osobine djece, neki više na motoričke, a neki više na funkcionalne ili socioemocionalne.

Prema svojoj ulozi u rastu i razvoju djeteta predškolske i školske dobi, jedan sport ipak se izdvaja od ostalih, a to je triatlon. Triatlon je prije svega moderna multisportska aktivnost koju dominantno sačinjavaju tri sportske discipline: plivanje, biciklizam i trčanje. To znači da sadrži najbolje karakteristike sva tri sporta koji su sami po sebi i bazični sportovi. Riječ je o sportu pretežno aerobnog tipa, koji itekako razvija motoričke sposobnosti i znanja. Djeci koja su u vrlo osjetljivoj i intenzivnoj fazi rasta omogućit će proporcionalan razvoj jakosti svih mišićnih skupina u tijelu, što nije slučaj kod mnogih sportova.

Plivanje pomaže u jačanju svih mišićnih skupina gornjeg dijela tijela i gornjih ekstremiteta, dok biciklizam i trčanje pomažu u jačanju mišića donjih ekstremiteta. Ti sportovi u kombinaciji osigurat će simetričan razvoj desne i lijeve strane tijela, osobito jakost leđne muskulature koja je i najviše opterećena nošenjem školske torbe. Ujedno će ojačati najveće mišiće donjih ekstremiteta koji su zaduženi za stabilnost trupa, kretanje i nošenje opterećenja. Djeca će biti pokretljivija i izdržljivija, a smanjit će se i mogućnost nastanka ozljeda. Naime, mnogi sportaši ostalih sportova upravo koriste način i sustav treninga u triatlonu kako bi prevenirali nastanak ozljeda ili čak dopunili nedostatke u svojim sportovima, što dokazuje koliko je triatlon važan za zdravlje i pripremu sportaša.

Za razliku od drugih sportova, triatlon obiluje većim brojem specifičnih motoričkih znanja. Djeca će u triatlonu steći znanje plivanja svih tehnika u 25 m i 50 m dubokom bazenu te u otvorenoj vodi, moru ili jezerima. Načini održavanja na vodi i tehnike plivanja znatno se razlikuju u tim slučajevima.

Dok su uvjeti u zatvorenom bazenu konstantni cijelu godinu, s temperaturom slatke vode oko 26º C, uvjeti na otvorenim vodama mogu biti promjenjivi jer temperatura vode ovisi o klimatskim uvjetima i dobu godine. Zbog saliniteta, koji iznosi između 1020 i 1030 kg/m³, gustoća morske vode ima više vrijednosti od slatke vode te omogućava lakše održavanje i plivanje u vodi. Na otvorenoj vodi dubine mogu varirati, kao i valovitost površine na kojoj se pliva, što sve daje čari plivanja.

Djeca će upoznati sve te karakteristike i situacije, što će im dati osjećaj sigurnosti, zadovoljstva i slobode.

I biciklizam, kao i plivanje, obiluje bogatstvom pokreta te kod djeteta razvija specifična znanja i sposobnosti koje će mu koristiti svakodnevno tijekom cijelog života. Biciklizam se dominantno dijeli u dva smjera: cestovni i brdski. U predškolskom uzrastu djeca će steći znanja o biciklu, naučiti održavati ravnotežu i voziti bicikl. Škola i obuka počinju s dječjim klasičnim biciklom za sve terene veličine kotača 12 do 14 inča ili brdskim biciklom (za one stare od pet do sedam godina). Do 11. godine veličina bicikla raste do 26 inča kotača.

Brdski bicikli su pogodni jer omogućavaju bolju ravnotežu, daju više sigurnosti, okretniji su, izdržljiviji i prikladniji u svakodnevnoj upotrebi. Dijete će u školi vožnje savladati sve tehničke elemente potrebne za sigurnu vožnju na svim terenima, od asfalta do zemljanih terena u šumama.

Nakon škole na brdskim biciklima, slijedi škola cestovnog biciklizma. U tom dijelu djeca će ovladati vještinama vožnje pojedinačno i u grupi na cesti te naučiti sve potrebno za sigurnu vožnju u svakodnevnim uvjetima u prometu.

Svladavanje svih tehničkih elemenata podići će razinu samopouzdanja, kontrole i zadovoljstva pa će djeca uživati trenirati i naučeno primjenjivati u svakodnevnoj vožnji s prijateljima.

Trčanje je najčešći oblik aktivnosti u kojoj djeca zadovoljavaju svoju osnovnu potrebu za kretanjem. I to rade svakodnevno. Treninzi trčanja, za razliku od biciklizma, mogu se prakticirati 365 dana u godini i u gotovo svim klimatskim uvjetima.

U predškolskoj dobi sadržaji koji se koriste u osnovnoj školi trčanja obuhvaćaju više elementarne igre za razvoj motorike, ali i funkcionalnih sposobnosti. Tako djeca stječu osjećaj kretanja u prostoru i interakciju s drugom djecom. U školskom uzrastu postupno se počinje s učenjem osnovnih tehnika trčanja.

Treninzi se provode najčešće na otvorenom prostoru, a podloge se mijenjaju – od tartana na atletskim stazama sve do zemljanih terena parkova i šuma.

Osim navedenih koristi, treba spomenuti da je triatlon prije svega moderna multisportska aktivnost i Olimpijski sport koji sačinjavaju tri navedene sportske discipline. Možemo slobodno reći da je triatlon preslika tehnološkog napretka i razvijenosti društva i kao takav je jedinstven. Triatlon se sastoji od osam osnovnih varijacija (triatlon, duatlon, akvatlon…) i više od dvadeset različitih disciplina.

U triatlonu svako dijete može pronaći nešto zanimljivo te pronaći sebe i više nego u ostalim sportovima zadovoljiti sve svoje potrebe za kretanjem. Ali i više od toga jer triatlon znači: tri puta više sporta, tri puta više kretanja, tri puta više zdravlja i tri puta više motivacije.