Bjesni verbalni rat predsjednika entiteta Republika Srpska i američkog ambasadora u BiH, Michaela Murphya. Ambasador ga optužuje da ekonomski uništava entitet, a da najgore tek slijedi, Dodik sve naziva ponjavom budalaština.
U pozadini svega, američke sankcije uzimaju maha. Vijest o tome da su internet stranice institucija Republike Srpske nedostupne za pretraživanje, mnogi su odmah povezali s prethodnim odlukama Amerikanaca da pojedince u Republici Srpskoj stave na američku crnu listu. Naime, Vlada Republike Srpske koristila je domenu američke kompanije Versign. Šta se tačno u praksi dogodilo za N1 je pojasnio profesor na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Saša Mrdović.
“Najjednostavnije, laičko objašnjenje onoga što se desilo je ustvari je da imenik koji omogućava pretvaranje domenskih imena u IP adrese, odnosno koji pretvara vldars.net u IP adresu, nešto slično poput imenika koji pretvara imena u brojeve telefona, zapis koji je postojao za vladars.net je obrisan. Odnosno, bilo ko ko pokušava da pristupi bilo kojoj internet usluzi, bilo da se radi o web lokacijama Vlade ili mailovima, biće mu rečeno da njegov računar ne može pronaći računar koji pruža tu uslugu, odnosno server Vlade Republike Srpske”, pojašnjava profesor.
Taj zapis, kako se pretvara to ime vladars.net u IP adresu koju računari koriste za komuniciranje, i dalje postoji u Telekomu Srpske, “međutim prije nego što neko sazna da treba pitati Telekom Republike Srpske on se mora obratiti centralnom serveru domenskih imena koji onda pokazuje, aha, sad se s tim pitanjem obratiti Telekomu RS. Taj zapis da se treba obratiti Telekom Republike Srpske je nedostupan. Vladars.net je zakupila taj domen, mislim to su javno dostupne informacije od firme koja se bavi upravo tim zapisivanjem u imenike, taj ugovor važi negdje do februara 2025. godine. Da li su oni to ukinuli ili firma Verisign koja upravlja tim domenom, koja preusmjerava sve ispod, to već nije javno dostupna informacija”, kaže Mrdović.
Web lokacije Vlade Republike Srpske ispravno rade, ali njima se ne može pristupi.
“Mogu se obratiti drugoj kompaniji koja bi uradila to preslikavanje i iznajmljivanje domena, recimo vladars.net a za svaki od tih domena postoji kompanija, ovdje je Verisign koja upravlja tim domenom, onda druge kompanije od nje kupe poddomene, tako vrše preprodaju toga. Recimo za BiH konkretno UTIC je nadležan za upravljanje bh. domenom. Za .net domen postoji veći broj kompanija koje to prodaju, ja sam uvjeren da nisu sve američke, jer je to komercijalna usluga koja uopšte nije skupa, ona košta desetak, dvadeset dolara godišnje. Moguće da postoji mogućnost da se opet to na nivou Verisigna koji radi to preslikavanje onemogući. Ali to mi je čudno jer to su komercijalne firme, nemaju nikakve veze s američkom Vladom. ”, zaključuje profesor Mrdović.
Urednik portala Capital.ba, Siniša Vukelić smatra kako će Vlada Republike Srpske uzeti srpsku domenu RS, umjesto bosanskohercegovačku BA, koju je spominjao profesor Mrdović, kao što je to učinio prethodno i predsjednik entiteta, Milorad Dodik nakon što mu je ugašen zvanični Youtube kanal.
No, bijeg u virtualni svijet Republike Srbije, tek je jedan od problema s kojim se sankcionisani pojedinci mogu suočiti. Bitno je da će posljedice osjetiti i građani, napominje Vukelić.
“Blokiranjem portala Vlade Republike Srpske, inspektorata, predsjednika RS, jedan je od očitih primjera kakve su posljedice ukoliko se nalazite na crnoj listi. To je samo jedna od posljedica. Pretpostavka je šta se desilo, kada dođete na crnu listu, svim kompanijama američkim je preporuka da ne smiju sarađivati sa takvim licima. Kompanija kod koje je, pretpostavljam, pohranjen i zakupljen server naših institucija je američka kompanija koja je poslušala svoju vlast i vjerovatno otkazala tu uslugu. To je zaprepašćujuće jer i građani Republike Srpske trpe tu posljedicu jer im je uskraćeno elektronsko komuniciranje i saznavanje informacija od najviše izvršne vlasti u Republici Srpskoj. Ne možete doći do propisa, ne možete biti obaviješteni o nekim konkursima, tenderima itd”, kaže Vukelić za N1.
Posljedice se vide i na drugim stranama, vlastima je sve teže doći do novih izvora finansiranja budžeta, nisu ovaj put izašli na međunarodno trište da prikupe novac, za otplatu dugova kao što su to radili u prethodnom periodu zadužujući se na bečkoj i londonskoj berzi, napominje ovaj novinar.
“Banke iz inostranstva ne žele da finansiraju neke projekte, Njemačka je neke projekte već stopirala, nemamo najavu saradnje s MMF-om, novog aranžmana, međunarodni veliki investitori zaziru od toga da dođu u zemlju u kojoj je cijeli politički vrh pod sankcijama. To pokazuje njima da je tu klima izuzetno nestabilna”, poručuje urednik Capital.ba.
Postoje prikrivene, tihe sankcije, što je potvrdila i ministrica finansija Zora Vidović, tako da to uvjeravanje da nema nikakvih posljedica uopšte nije tačno, stava je Vukelić, osvrćući se na izjave Milorada Dodika kako njega, niti ostale sankcionisane to ne pogađa, s obzirom na to da niti posjeduju imovinu u Americi niti tamo planiraju ići.
No sankcije su mnogo više od toga. John Smith, prvi direktor OFAC-a, je u interviewu za N1 pojasnio i sljedeće:
“Imajte na umu da se američke sankcije primjenjuju na osobe iz SAD-a, na američke kompanije, u jurisdikciji Sjedinjenih Država. Dakle, ono što sankcije općenito znače je da ja kao Amerikanac, nijedna američka kompanija, nijedan američki pojedinac ili entitet ne možemo imati posla sa bilo kojim pojedincem ili entitetom koji je stavljen na listu sankcija. Nezakonito je da bilo ko to radi. Dakle, oni mogu imati široke implikacije zbog širokih efekata američkih kompanija, američkog dolara i drugih, kako se koriste širom svijeta. Sada, iako je fokus na Amerikancima, to također znači da osobe koje nisu iz SAD-a ne mogu koristiti ljude poput mene, ne mogu koristiti američki dolar. Ne mogu koristiti robu porijeklom iz SAD-a u bilo kojoj stvari koja se može odnositi na sankcionirane strane. Dakle, to bi uticalo na Vas, u Vašem regionu, uticalo bi na bilo koga bilo gdje u svijetu. Ne možete uključiti osobe iz SAD ili tehnologije ili finansijske usluge i bilo šta što ima veze sa ovim ljudima ili ovim kompanijama.”
U razgovoru s pojedinim stručnjacima iz bankarskog sektora, problem za pojedince koji su na američkoj crnoj listi, moglo bi biti i eventualno otvaranje računa u inostranstvu, s obzirom na to da banke, iako nisu američke, imaju diskreciono pravo da odbiju saradnju s licima koja jesu dio američkih sankcija, i to, kažu nam, nije rijedak slučaj. Vrlo teško je pronaći finansijsku instituciju koja ne radi po američkim standardima ili nema nikakvog doticaja s SAD-om. Kažu iz bankarskog sektora, osoba s crne američke liste otežano je otvaranje bankovnih računa, ali i samo kartično plaćanje.
Da američke sankcije nisu za izrugivanje, kako to uglavnom radi Milorad Dodik, možda najbolje pokazuju iskustva nekih od sankcionisanih koja su prenijeli pojedinim medijima. Osuđeni ratni zločinac Biljana Plavšić je svojevremeno izjavila za Srpskainfo kako je živjeti s, između ostalog, američkim sankcijama:
“To se dogodilo negdje odmah poslije onih katastrofalnih poplava u Republici Srpskoj, 2014. godine. Budući da primam penziju iz Republike Srpske, tada sam otišla u banku čiji sam bila klijent kako bih donirala novac za stradale ljude. Međutim, nakon samo par dana dobila sam poziv iz banke da dođem na razgovor s nadležnima, a oni su mi tada rekli da ne mogu odobriti bilo kakve finansijske transakcije sa mog računa jer sam ratni zločinac i lice s američke crne liste. Poslije toga tražila sam bilo kakav način da se prebacim u neku drugu banku preko koje ću dobijati penziju.”
U priči koju je prije više od godinu dana radio RSE, objavljena je izjava Ljube Ćesića Rojsa koji je na OFAC-ovu listu dospio 2003. godine, zbog podrivanja Dejtonskog sporazuma.
“Živim jadno već dvadeset godina. Ne mogu otvoriti tvrtku. Ne mogu imati karticu u banci. Imam poseban zaštićeni žiroračun na koji mi uplaćuju mirovinu. Ne daju mi živjeti”, rekao je Rojs za Radio Slobodna Evropa.
U političkom smislu ste pod jednim embargom, kaže novinar Siniša Vukelić.
“Na tankom ledu kod međunarodnih predstavnika. Vidimo da politički vrh Republike Srpske vrlo malo ima diplomatskih sastanaka sa visokim zvaničnicima iz svijeta, jer očigledno izbjegavaju da se sastaju s osobama na crnoj listi. Ne preporučuju svojim kompanijama da ovdje investiraju. I to govori da smo pod najvećim sankcijama od ‘95. do danas”, zaključuje Vukelić.