Nakon operacije, koja kao konačni rezultat postavlja visok estetski standard, preventivna primjena silikona prvi je i pravi odabir
Besprijekorna koža utjelovljuje uspjeh, sreću, zdravlje i u velikoj mjeri pridonosi pozitivnom samopoštovanju. Koža je naš ne samo najveći organ, nego i spona između našeg bića i životnog okruženja. Nažalost, u životu svake osobe postoje trenuci pojačana rizika od nastanka ožiljaka. Ranjavanje kože katkad je nemoguće predvidjeti i spriječiti, jednostavno se dogodi u trenu, a ožiljak kao posljedično “nužno zlo” kirurškog zahvata također je najčešće neizbježan.
Bilo da je posljedica oštre ili tupe ozljede, kirurškog zahvata ili opekline, svaki ožiljak trajno ostaje kao manje ili više vidljiva memorija razdora međustaničnih sveza kožnog tkiva. Ne zaboravimo neospornu činjenicu da su ožiljci posljedica cijeljenja svake rane, prirodni način zamjene oštećenog dijela kože vezivnim tkivom i kolagenskim nitima.
Osim mehanizma i okolnosti pod kojima se dogodio razdor kože (nije svejedno je li riječ o snažnoj traumi i nečistom okruženju ili je kožni rez nastao kirurškom tehnikom u sterilnom okruženju), brojni drugi čimbenici “krivi” su za nastajanje prekomjerna ožiljka, kao što su genetsko naslijeđe, starost kože, mjesto rane na tijelu, dodatne komplikacije tijekom cijeljenja.
Svaki ožiljak, bez obzira na veličinu ili lokaciju, može se doživljavati kao osobni problem. Proaktivni pristup u njihovu tretmanu danas je olakšan dostupnošću neinvazivnih metoda liječenja. Ožiljak koji se nije mogao izbjeći, u današnje vrijeme prikladnim se tretmanom može učiniti manje vidljivim, te estetski i funkcijski prihvatljivijim. Prema preporuci vodećih stručnjaka, silikoni su prvi izbor jer dramatično poboljšavaju ožiljak, dostupni su, laki i sigurni za primjenu.
Emotivna razina osjetljivosti osobe s ožiljkom na vidljiv trag kožnog cijeljenja različita je u raznim kulturama. Iako možemo naučiti kako prihvatiti ožiljak, većina ljudi ipak ga nikad ne zaboravlja. Dostupnost novih načina liječenja ožiljaka, kao i općenito povećan senzibilitet suvremenog čovjeka prema estetici tijela, problem ožiljaka čine čestim sadržajem stručnog rada brojnih specijalista, posebice liječnika plastične i rekonstrukcijske kirurgije, dermatologije i drugih srodnih specijalnosti.
Od jednostavnih do najtežih oblika
Brojni su pokušaji jasne diobe ožiljaka prema obliku, svojstvima i mehanizmima nastanka. Kožni ožiljci čine širok spektar kliničkih fenotipova – od normalne tanke crte ožiljka, preko patološki širokih, atrofičnih ili hipertrofičnih, pa sve do najtežih keloidnih oblika i kontraktura.
Klasifikacija ožiljaka na temelju kliničkih znakova
- zreli ožiljci,
- nesazreli tipovi ožiljaka,
- linearni hipertrofični ožiljci,
- široko rastegnuti ožiljci,
- mali keloidni ožiljci – ne šire se preko granica izvorne rane,
- veliki keloidi – veći od 0,5 cm, rastu godinama nakon ranjavanja.
Hipertrofični ožiljci vrlo su česti oblici. Razvijaju se ubrzo nakon traume ili kirurškog zahvata, a nastaju kao rezultat prekomjerne proizvodnje kolagena tijekom cijeljenja rane. Takvi ožiljci prepoznaju se i po simptomima lokalnog crvenila, svrbeža, katkad i bolnosti. Rastu naglo, prvih mjeseci poslije kirurškog zahvata ili ozljede, nakon čega slijedi mirno razdoblje bez promjena, a potom vrijeme blagog poboljšanja. Bez tretmana, zadovoljavajući konačni rezultati iznimno su rijetki.
Keloidi su posljedica patološkog procesa cijeljenja rane te uzrokuju estetske i funkcijske deformitete i brojne nelagode, a u djece i adolescenata dodatna zatezanja prilikom rasta.
Kliničke razlike između hipertrofičnih ožiljaka i keloida posebice su značajne. Dok hipertrofični ožiljci nastaju u ranoj fazi nakon traume, keloidi se razvijaju nekoliko mjeseci ili godina nakon ranjavanja. Posebice opsežni ožiljci nastaju kod dubokih opeklina.
Profilaksa učinkovitija od liječenja posljedica
Primarna prevencija ožiljaka u doslovnom smislu podrazumijeva sprječavanje nastanka kožne traume. No, svi dobro znamo da je ozljedu najčešće teško predvidjeti i izbjeći. Kirurzi mogu znatno prevenirati nastanak ili obujam hipertrofičnih ožiljaka i keloida dosljedno se u praksi pridržavajući načela struke, koja podrazumijevaju primjenu prikladnih antiseptika, uz rano zatvaranje rane i dobre kirurške tehnike te korištenje kvalitetnih kirurških materijala. Profilaksa hipertrofičnog ožiljka i keloidnih kožnih promjena učinkovitija je od tretmana posljedica, a sastoji se u primjeni pravodobna, prikladna i na pravi način provedenog tretmana koji učinkovito reducira rizik nastanka problematičnog ožiljka.
Poznavajući čimbenike koji utječu na razvoj hipertrofičnih ožiljaka i keloida, posebnu pozornost treba usmjeriti mlađim dobnim skupinama, u fazi rasta, jer je kod njih povećan rizik nastanka neprihvatljiva ožiljka.
Nove znanstvene spoznaje o mehanizmima cijeljenja rane uz razvoj medicinskih tehnologija proširile su spektar učinkovitih tretmana ožiljaka. Osim plastično-rekonstrukcijskih kirurških tehnika, u “borbi” protiv ožiljaka nam na raspolaganju su brojne neinvazivne tehnike.
Metoda izbora u tretmanu nepoželjnih ožiljaka
Zbog svojih svojstava i učinkovitosti, silikonske preparate preporučuju brojni stručnjaci kao metodu izbora u tretmanu nepoželjnih ožiljaka kože.
Silikoni su po kemijskom sastavu potpuno sintetički polimeri, najčešće pripravljeni od dimetil-siloksan monomera, i tako pripremljeni sadrže ponavljanu strukturalnu jedinicu. Za tretman ožiljaka primjenjuju se tri glavna tipa silikona: tekući oblici, gelovi i elastomeri. Silikonski gel i silikonske pločice, razvijani u osamdesetim godinama prošloga stoljeća, početno su bili ekskluzivno korišteni u bolnicama, centrima za opekline i ekspertnim poliklinikama.
Točan mehanizam djelovanja silikonskoga gela i pločica na molekularnoj razini cijeljenja rane i dalje ostaje djelomično nerazjašnjen, pa se klinička istraživanja nastavljaju i uključuju analizu brojnih čimbenika (pritisak, protok kisika, promjena mikrocirkulacije u ožiljku, povećanje lokalne temperature, elektrostatički utjecaj i dr.). No, brojne kliničke znanstvene studije neosporno govore u prilog učinkovitosti ove metode u praksi, čijom su primjenom potvrđena poboljšanja u svojstvima ožiljaka: pravilnom i dovoljno dugom primjenom postiže se smanjenje volumena, poboljšanje elasticiteta, redukcija crvenila, boli, svrbeža i drugih neugodnih simptoma.
Silikonski gelovi posebice su prikladni ako se primjenjuju kod manjih ožiljaka na izloženim dijelovima tijela i na mjestima pregiba, gdje bi se silikonske pločice ili silikonski flasteri naborali. Gel se nanosi dva do tri puta na dan, najkraće u razdoblju od nekoliko mjeseci. Prednosti gela su da je proziran i brzo se suši, a preko njega se može koristiti i šminka za dodatno prikrivanje ožiljka.
Silikonske pločice imaju prednost kod ožiljaka veće površine, višekratno su primjenjive i lake za nošenje. Terapija traje mjesecima, s tim da je pločice poželjno koristiti u dnevnom vremenskom rasponu od 12 do 23 sata.
Velik porast broja estetskih operacija govori u prilog tvrdnji da se u našoj kulturi sve veća pozornost pridaje zdravom izgledu kože. Stoga nakon svake operacije, gdje je kao očekivani konačni rezultat postavljen visok estetski standard, preventivna primjena silikonskoga gela i silikonskih pločica postaje prvi i pravi odabir. Ipak, treba imati na umu da ožiljci, bez obzira na uzrok njihova nastanka, nikad ne mogu u potpunosti nestati, pa treba izbjegavati nerealna očekivanja.
Šećerna bolest ili diabetes mellitus je bolest obilježena kroničnom hiperglikemijom, odnosno povišenjem vrijednosti glukoze (šećera) u krvi. Timski rad dijabetologa i oboljeloga od šećerne bolesti, uz samokontrolu, važan je u liječenju i nadzoru bolesti. Jer, ako se ne provodi kontinuirana kontrola razine glukoze u krvi i dopuste njezine česte oscilacije, neovisno o tipu bolesti (tip 1 ili 2), povećava se sklonost razvoju komplikacija na različitim organskim sustavima.
Često pogođeni upravo živci
Neuropatija ili oštećenje perifernih živaca jedna je od najčešćih komplikacija šećerne bolesti. Smatra se da gotovo polovica dijabetičara ima neki oblik neuropatije. Njezinu razvoju pogoduju trajanje bolesti i starija dob. Dok se lakši simptomi neuropatije očituju samo kao nelagoda i neugodnost, teži utječu na kvalitetu života, uzrokujući komplikacije poput padova i otvorenih rana na stopalu, što može dovesti do prijeloma, amputacije, čak i smrti. Obično ih grupiramo u dvije kategorije, ovisno o broju živaca koji je zahvaćen – jedan ili više.
Dijabetička polineuropatija najzastupljenija je neuropatija u grupi onih s više oštećenih perifernih živaca. Opisuje se kao generalizirani poremećaj koji se najčešće prezentira u distribuciji rukavica i čarapa, to jest na šakama i stopalima, a zahvaća osjetnu i motoričku funkciju živaca. Tako se uz osjetne smetnje, poput boli, gubitka osjeta ili parestezija (trnci), javlja i slabljenje snage uz gubitak mase mišića nogu.
Kako je osjetljivost na stopalima smanjena, učestali su samoozljeđivanje i manje traume, što povećava sklonost nastanku otvorenih rana i Charcotova stopala (deformacija stopala oboljelih od šećerne bolesti nastala zbog mekših kostiju kao posljedice kronične neuropatije). Treba naglasiti da samo petina oboljelih od dijabetičke polineuropatije ima simptome koje primjećuju.
Dok se lakši simptomi neuropatije očituju samo kao nelagoda i neugodnost, teži utječu na kvalitetu života, uzrokujući komplikacije poput padova i otvorenih rana na stopalu, što može dovesti do prijeloma, amputacije, čak i smrti
Na pojavu simptoma utječe nekoliko čimbenika, kao što su starija životna dob, trajanje šećerne bolesti, lošija kontrola glukoze u krvi, visoki arterijski tlak, poremećaj masnoća u krvi, pušenje, pretjerivanje u alkoholu, visoka tjelesna visina i određena genska obilježja.
U praksi se na osnovi elektrofiziološkog ispitivanja (elektomioneurografija) i kliničkog statusa, dijabetička polineuropatija gradira u četiri stupnja i podtipove. Stoga je svaki oboljeli upoznat s važnošću redovitih kontrola i kliničkog praćenja, kako bi se na vrijeme otkrilo i liječilo pogoršanje dijabetičke polineuropatije.
U ordinaciji fizikalne medicine
Oboljeli od šećerne bolesti dolazi u ordinaciju fizikalne medicine i rehabilitacije najčešće na tri načina: po preporuci specijalista neurologa zbog simptomatske dijabetičke polineuropatije, zatim po preporuci specijalista ortopeda zbog simptomatskog regionalno bolnog stopala, ili ga je na pregled uputio specijalist obiteljske medicine. U potonjem slučaju dijabetička polineuropatija je dijagnoza koju treba potvrditi ili pobiti nakon kliničkog pregleda i učinjene multidisciplinarne specijalističko-konzilijarne dijagnostičke obrade.
Subjektivni simptomi i objektivni znakovi
Simptomi koje pri pregledu pacijent navodi najčešće su hladna i bolna stopala i šake, zatim osjetne smetnje u distribuciji rukavica i čarapa, tipa trnaca ili promijenjene kvalitete osjeta. Preciznijim opisom pacijent će navesti modalitete neuropatske boli, poput žarenja, škakljanja i mravinjanja, bol pri laganom dodiru kože ili izrazito pojačan odgovor na bolni podražaj, te sijevajuću, trgajuću bol poput udara struje ili uboda noža. Manje učestalo navodi noćne grčeve u nogama, tupu, muklu bol ili bol poput svrdlanja.