“Kada sinoć nisam umrla neću nikada! Ja ustajem u sred noći da odem do wc-a kad ono vrata zaključana.
Vidim i svjetlo je upaljeno unutra. Pomislih da je sestra ustala a da ja nisam primijetila.
Odem nazad u sobu i vidim sestru kako i dalje spava! Živimo same. Probudim je i kažem joj šta se desilo.
Odemo zajedno do toaleta, otvorimo vrata, a tamo mrak, ugašeno je svjetlo sada i nema ničega.
Nema prozora u wc niko nije mogao ući.
Sestra misli da sam sanjala ali znam da nisam.”
—
“Odbio sam djevojku svog života jer nisam imao hrabrosti da joj kažem da sam bolestan. (“Hemofilija”) Imao sam jako teško djetinjstvo , sklon sam povredama , čak i spontanim.
Koristim lijekove koji se daju Intravenski (“U v.enu”) i to je jako teško za gledati.
To je i bio jedini razlog zašto sam raskinuo. Međutim od skoro sam počeo da uzimam novi lijek koji se daje veoma brzo u stomak (za par sekundi gotovo), i od tada nemam nijednu povredu mjesecima.
Osjećam se kao novi čovjek! Želim da probam opet sa njom i da joj objasnim moje stanje! Preveliki strah imam da joj priznam i ne znam kako će da reaguje. Ali moraću.”
(Izvor: Ispovesti.com