Korisnici neretko dođu do različitih rešenja

Kad govorimo o otrovanju životinjskim otrovima, najčešći razlog otrovanja su proteinski ili peptidski otrovi zvani venomi, a rijetko su uzrok male molekule ili toksini. Srećom, rijetko tko zbog toga umire.

Otrovanja životinjskim otrovima u pravilu se događaju u vrijeme vegetacije, kad u prirodi boravi više ljudi, dok je zima relativno mirno razdoblje. Iako je broj osoba otrovanih ovom skupinom tvari beznačajan i iz perspektive zdravstva problem naoko nevažan u usporedbi s drugim dijagnozama (npr. gripa ili lom kostiju), sa stanovišta otrovane osobe problem je težak zbog učinaka otrova i posljedica koje u nekim slučajevima mogu ostati trajne.

Šansa stradavanja vrlo je mala, posebno ako čovjek ne zalazi na mjesta gdje se kreću otrovne životinje, kao što su zmije, kukci i ribe. Istina je da se čovjek može otrovati jedenjem mesa određenih životinja (npr. ciguatera toksinom), ali to je u nas još uvijek rijetko.

Već iz tih podataka proizlazi da ne možemo samo zbog straha od otrovnih životinja prestati odlaziti u prirodu ili se odreći kupanja u moru. Ako se pridržavamo osnovnih pravila ponašanja, dodatno ćemo se smanjiti rizici stradavanja.

Osnovno pravilo je da divlje životinje treba pustiti na miru, pa je onda veća vjerojatnost da nas neće dirati. Jedna američka vojna studija o zmijskim ugrizima njihovih vojnika u tropskim krajevima pokazala je da su zmije u 90 posto slučajeva napale jer su ih vojnici dražili, a ostatak su zapravo slučajni susreti, primjerice kad vojnik nagazi na zmiju.

Sve ima svoja pravila pa tako postoje i pravila ponašanja na kopnu kada želimo izbjeći susret s otrovnom životinjom. U nastavku donosimo najvažnija.

• Raspitajte se kod mještana ili osoba koje poznaju kraj u koji idete o nastanjenosti otrovnim životinjama, poput zmija, pauka i kukaca. Na nekim uskim zemljopisnim područjima takve životinje javljaju se češće nego na drugima, pa onda takva mjesta zaobilazite. Postoje čak lokalna zmijska legla i slična mjesta.
• Ne odlazite u prirodu neprikladno odjeveni i obuveni. Obujte planinarske cipele ili čizme, odjenite duge hlače od čvrsta materijala kao što su traperice. Umjesto košulje kratkih rukava, bolje je na sebi imati vjetrovku.
• Gledajte gdje stavljate noge i ruke, pogotovo kad se penjete ili odmarate sjedeći ili ležeći. Neki savjetuju da na mjestu gdje mislite sjesti otjerate životinje galamom i lupanjem, ali to baš nije sigurna metoda.
• Ne ulazite bez potrebe u jame ili ispod stijena gdje bi se mogle nalaziti zmije, škorpioni ili crne udovice.
• Pazite kod ubiranja različitih plodova, pogotovo na grmolikim biljkama ili u vrtovima, jer možete uznemiriti njihove stanare.
• Ne kampirajte uz kamenja, klade ili stijene, uz ulaze u špilje ili na močvarnom terenu. Dobro pogledajte tlo na mjestu kampiranja i očistite ga prije postavljanja šatora. Budite oprezni kod prevrtanja kamenja.
• Prikupite drvo za vatru po danu, a posebno pazite kad uzimate veće komade drveta, jer se pod njih katkad skriju zmije i škorpioni.
• Ne hodajte po kampovima bosonogi, posebno ne noću, jer zbog brojnih razloga zmije mogu dopuzati na mjesta gdje prije nisu bile (u potrazi za hranom čak i u službene kampove).
• Dobro pogledajte odjeću, jer se na njoj mogu zadržati ili u nju ući škorpion, crna udovica ili otrovni kukac.
• Ako opazite zmiju ili druge opasne životinje, nastojte zadržati razmak i nemojte ih uznemirivati. Ne dirajte ni mrtvu zmiju, jer i nekoliko sati nakon smrti može vas refleksno ugristi. Ako je morate odnijeti u bolnicu radi prepoznavanja, učinite to s najvećim oprezom, s rukavicama ili uporabom neke alatke.
• Ne pokušavajte uhvatiti zmiju ili drugu otrovnu životinju. Najčešći ugrizi ili ubodi događaju se upravo u takvim slučajevima.
• Nosite mobitel kako bi mogli pozvati pomoć ako vam se nešto loše dogodi, uključujući ugriz ili ubod otrovne životinje.

I u moru vrebaju svakojake opasnosti, stoga stalno treba biti na oprezu i imati na umu pravila koja donosimo u nastavku.

• Ne plivajte i ne ronite sami na osamljenim i nepoznatim mjestima.
• Ne plivajte i ne ronite noću.
• Kad hodate po pješčanom plićaku, možete lako nagaziti na pauka, pa je mudro imati na nogama obuću.
• Ne ronite uz samo dno.
• Ne dirajte ništa što ne poznajete dok ronite ili plivate.
• Kad ronite u špilje ili jame, dajte priliku ribama da pobjegnu, a pametnije je da u njih i ne ulazite.
• Ne uznemiravajte ribe i ne hvatajte ih golim rukama.
• Gledajte uvijek u smjeru kojim se krećete.
• Kad ulovite ribu pecanjem ili ostima, skinite je na suhom uz velik oprez kako se ne bi naboli na njezine otrovne bodlje (npr. škarpina)  ili kako vas ne bi ugrizla murina.
• Proučite upute o ponašanju u slučaju uboda na otrovnu bodlju riba.
• Nosite sa sobom mobitel kako bi mogli pozvati pomoć ako vam se nešto loše dogodi, uključujući ugriz ili ubod otrovne životinje.

Bliski susret s otrovnom životinjom uz ugriz ili ubod obično uzrokuje paniku, kako kod ozlijeđenog tako i kod njegove pratnje.

U većini slučajeva takav događaj zahtijeva medicinsku pomoć, koju treba odmah pozvati i za to vam služi mobitel.

No, to nije dovoljno. Neke stvari moraju se napraviti prije dolaska medicinske pomoći, s tim da pri tome treba znati što je, a što nije poželjno. 

• Sklonite žrtvu iz opasne zone na kopnu, odnosno izvucite je na sigurno iz vode, pazeći pritom da i sami ne nastradate (npr. kod napada bijesnih stršljena). Ne dirajte životinju koja je ugrozila osobu kojoj pomažete, makar vam se čini da je mrtva.
• Imobilizirajte ozlijeđenu ruku ili nogu (nogu daščicom, a ruku konopom), ako je moguće u ležećem položaju. Izbjegavajte kretanje žrtve (tako se smanjuje bol i usporava raspodjela otrova kroz tijelo).
• Postavite ozlijeđenoga tako da je tijelo u ležećem položaju, a noge na povišenom. Ako je u nesvijesti, žrtvu postavite u bočni položaj na ravnu podlogu.
• Ostanite pokraj žrtve sve do dolaska liječničke pomoći. Ne dopustite žrtvi da pije alkohol ili kavu.
• Motrite vitalne životne funkcije (srce i pluća), kao i stanje svijesti. Ako je potrebno, primijenite umjetno disanje ili masažu srca, a ostalo prepustite liječniku.
• Skinite žrtvi prstenje, ručni sat, narukvice i drugo s ozlijeđene ruke ili noge zbog vjerojatne pojave lokalnog edema.
• Pokušajte identificirati životinju, ali se pritom nemojte i sami izlagati opasnosti. U nekim slučajevima mrtva životinja donesena u zdravstvenu ustanovu može pomoći u dijagnostici. O tome se savjetujte putem mobitela sa zdravstvenim djelatnicima ili prepustite njima prepoznavanje životinje.
• Ne primjenjujte sami antiserum, osim ako niste zdravstveno školovana osoba, nego stvar prepustite liječniku.
• Nemojte slijediti stare narodne upute o potrebi razrezivanja tkiva na mjestu ugriza, odnosno uboda, ili o isisavanju otrova.
• Ne primjenjujte na ozlijeđeno mjesto nikakve kemikalije, poput permanganata ili ekstrakta biljaka, koje lokalno pučanstvo u nekim krajevima smatra ljekovitim za ovakve slučajeve.
• Ne zagrijavajte mjesto ozljede plamenom upaljača ili žarom cigarete, a pogotovo ne kod ugriza zmije. To može pomoći samo kod nekih otrovnih riba.
• Ne stavljajte komade leda na ozljedu jer to neće pomoći, a može pojačati bol kod uboda nekih riba.