Broj poginulih u razornom zemljotresu u Maroku povećan je na 2.497, a broj povrijeđenih na 2.476. Još se traga za velikim brojem osoba koje su ostale pod ruševinama.
Prema posljednjim podacima, najviše ljudi je izgubilo život u ruralnim oblastima blizu epicentra zemljotresa, južno od Marakeša.
Cijela sela su sravnjena sa zemljom, a putevi su blokirani usljed ruševina i klizišta uzrokovanih potresom, piše BBC.
Smatra se da je mnogo ljudi i dalje zatrpano ispod urušenih kuća.
Planinsko selo Tafegagte, 60 kilometara jugozapadno od Marakeša, potpuno je uništeno.
Do sada je potvrđeno da je poginulo 90 od 200 njegovih stanovnika.
„Ljudi u ovom selu su ili u bolnici ili su mrtvi”, rekao je jedan mještanin za BBC.
Abdu Rahman izgubio ženu i tri sina
Abdu Rahman je izgubio ženu i tri sina.
„Naša kuća je bila tamo gore”, kaže on pokazujući na dio gdje je nekada stajala.
Sada je ruševina.
„Možete da vidite i ćebad i namještaj. Sve ostalo je nestalo.”
Abdu Rahman je probao da dođe do djece i supruge, ali na njegove povike i dozivanja niko nije odgovarao.
„Juče smo ih sahranili”, kaže on.
„Kada smo ih našli, svi su bili zbijeni. Trojica dječaka su spavala, zemljotres ih je zatrpao.”
Beba prve dane života provodi u šatoru
Kadijina beba još nema ni ime, a njen prvi dom je šator pored puta.
Beba je rođena tek nekoliko minuta prije nego što je Maroko pogodio smrtonosni zemljotres u petak, 8. septembra kasno uveče.
Iako majka i ćerka, koje su bile u bolnici u Marakešu nisu povrijeđene, one su evakuisane.
Poslije brzog pregleda, rečeno im je da napuste bolnicu samo tri sata poslije porođaja.
„Rekli su nam da moramo da idemo zbog mogućih novih potresa”, ispričala je Kadija.
Kadija i njen suprug pokušali su sa novorođenom bebom da uhvate taksi u subotu kako bi stigli do Tadarta, koji se nalazi na Atlas planinama, udaljenim oko 65 kilometara od Marakeša.
Shvatili su, međutim, da su putevi blokirani usljed odrona, pa su stigli tek do sela Asni.
Od tada porodica živi u šatoru pored puta.
„Nisam dobila nikakvu pomoć od vlasti”, kaže Kadija dok u naručju štiti bebu od sunca ispod tanke cerade.
„Tražili smo od ljudi koji žive u ovom selu ćebad kako bismo imali čime da se pokrijemo. Jedino Boga imamo”, kaže ona.
U međuvremenu, porodica je uspjela da napravi jednostavan šator.
Kadija nam je rekla da ima samo jednu presvlaku za bebu.
Prijatelji iz Kadijinog rodnog grada rekli su im da im je kuća prilično oštećena, a porodica ne zna kada će ponovo imati dom.