‘Moj razredni je nastavnik fizičkog.

Periferna arterijska bolest ponajprije je bolest starijih ljudi i malo je češća kod muškaraca. Može pogoditi bilo koga, no mnogo je češća kod ljudi podložnih čimbenicima rizika. Osim starije dobi, među glavne ubrajamo pušenje, povišen krvni tlak, povećane masnoće u krvi (hiperlipidemija) i šećernu bolest.

Utvrđeno je da ljudi kod kojih istodobno postoji nekoliko čimbenika rizika obolijevaju višestruko češće. Osobito su ugroženi dijabetičari, ponajviše oni koji slabo kontroliraju bolest, s obzirom na to da povećana količina šećera u krvi izravno stvara plakove. Kod te skupine pacijenata ugrožene su potkoljenične arterije i male krvne žile (arteriole). Dugotrajno pušenje, visok tlak i povećane masnoće u krvni najčešće i najteže pogađaju glavnu krvnu žilu natkoljenice, tzv. bedrenu (femoralnu) arteriju.

Ako se bolest javi kod mlađih ljudi, treba posumnjati na genetsku predispoziciju ili na pojavu, također genetski uvjetovane, Buergerove bolesti – riječ je o bolesti perifernih arterija upalne naravi (tzv. obliterirajući trombangitis). Kod takvih bolesnika pušenje posebno pogoduje brzom razvoju bolesti, pa se inzistira na potpunoj i doživotnoj apstinenciji.

Bolest perifernih (nožnih) arterija vrlo se često javlja s bolešću drugih arterija u organizmu, kao što su vratne (karotidne) ili srčane (koronarne). Stoga se pacijentima kod kojih postoji dokazana arterijska bolest tih sustava preporučuje da učine i dopler perifernih arterija. Bolesnici s dokazanom bolešću perifernih arterija morali bi obratiti pozornost na stanje karotidnih i koronarnih arterija, tj. učiniti doppler katoridnih arterija i savjetovati se s kardiologom. Starijima od 50 ili 60 godina, osobito ako su podložni navedenim čimbenicima rizika, također se preporučuju navedene pretrage, čak i ako nemaju kliničke smetnje.

U slučaju periferne arterijske bolesti kod oboljelih se stvaraju masne naslage na arterijama (plakovi), zbog čega se remeti protok kroz arterijsko stablo. U segmentu arterije u kojem nastane plak dolazi do suženja, zbog čega se brzina protoka krvi kroz taj segment poveća da bi kroz suženu arteriju prošla jednaka količina krvi kao i kroz zdravu.

Većina liječnika stupanj oštećenja dijeli u četiri kategorije: blago, umjereno i teško oštećenje (stenoza) te potpuno začepljenje arterije.

Blago i umjereno oštećenje ne izazivaju kod pacijenta nikakve tegobe, odnosno neće biti svjestan njihova postojanja. Međutim, tegobe s vremenom napreduju i pogoršavaju se tako da oboljeli počinje osjećati posljedice. Prve tegobe koje će bolesnik osjetiti su intermitentna klaudikacija. Riječ je o grčevima u nogama pri hodu ili uspinjanju. Najčešće se javljaju u potkoljenici te prisiljavaju bolesnika da zastane i nastavi hodati kad bol popusti. Kod lakše oboljelih grčevi nastupaju nakon više od 200 metara hodanja po ravnom. Ako je, međutim, hodna pruga kod pacijenta manja od 200 metara, riječ je o pacijentu koji svakako treba neodgodivu liječničku pomoć.

Kod još težih oblika javljaju se grčevi u mirovanju, a kod najtežih pacijenata dolazi do gangrene dijelova noge, tj. odumiranja i inficiranja tkiva zbog nedostatne opskrbe krvlju (kisikom i hranjivim tvarima).

Pri dijagnosticiranju bolesti perifernih arterija obojeni dopler obično je prva, najjednostavnija i relativno kratka pretraga, koja će dati dobar uvid u stanje arterijskog stabla nogu.

Obojeni (color) dopler arterija nogu ultrazvučna je pretraga kojoj je namjena istražiti cirkulaciju u arterijskom stablu koje donje ekstremitete opskrbljuje oskigeniranom krvlju. Sama pretraga često se naziva i dupleks ultrazvuk, a sadrži ultrazvučni slikovni prikaz struktura noge, uključujući i arterije, te mjeri brzinu protoka kroz arterije pomoću tzv. Dopplerova efekta. Budući da i jedna i druga komponenta rade na principu ultrazvučnog snopa, riječ je o potpuno bezopasnoj pretrazi za zdravlje pacijenta. Uz to, pretraga je bezbolna, jer liječnik koristi jedino ultrazvučnu sondu prislonjenu na kožu ispitanika, koja je prethodno, radi boljeg prijenosa ultrazvučnog signala, namazana gelom.

Pretragom se nastoji utvrditi postoji li kod pacijenta bolest perifernih (nožnih) arterija, tj. ateroskleroza (arterioskleroza, okluzivna bolest arterija nogu). Obojeni doppler pritom može ultrazvučno prikazati aterosklerotski plak, čija se veličina može i izmjeriti. Uporabom Dopplerova efekta može se izmjeriti i brzina strujanja krvi kroz različite arterijske segmente, pa je tako moguće precizno izmjeriti koliko je povećanje brzine bilo na mjestu na kojem se stvorio plak. Povećanje brzine strujanja krvi osnovni je kriterij procjene stupnja oštećenja pojedine arterije.

Dijagnosticira li se bolest blagog ili umjerenog stupnja, to će biti važno upozorenje za pacijenta da bi trebao maksimalno smanjiti štetan utjecaj čimbenika rizika. Oboljelima se preporučuju vježbe hodanja, čime se postiže opterećenje mišića nogu, što uzrokuje otvaranje i širenje dotad neiskorištenih manjih arterija u nogama. U slučaju arterijske bolesti težeg stupnja, takve će proširene arterije, ako postoje, služiti kao vrijedan alternativni put opskrbe krvlju.

Ako obojeni dopler utvrdi postojanje težeg stupnja arterijske bolesti, pacijent će vrlo vjerojatno trebati specijalističko liječenje. Obično se upućuju vaskularnom kirurgu, koji odlučuje o mjerama koje valja poduzeti. Na raspolaganju su metode vaskularne kirurgije i interventne radiologije.

natno rjeđe, i s osjetno manjim uspjehom, koriste se farmakološke metode.

Kod pacijenata s gangrenom treba svakodnevno previjati oboljele dijelove nogu, a često je nužna kirurška amputacija dijela noge.

Iako će obojeni dopler dati vrijedan nalaz o stanju arterijskog stabla nogu, ako su potrebne ozbiljnije mjere liječenja, specijalisti najčešće inzistiraju da se učini dodatna, preciznija, ali i invazivnija obrada, kao što su rendgenska ili CT angiografija. Međutim, informacije o krvnom protoku dobivene obojenim doplerom i dalje ostaju važan orijentir, te glavni način poslijeoperativnog praćenja pacijenata.