Supruga Kokua Istanbula, koja je doživjela nevjerojatnih 129 godina prije svog preminuća u 2019. godini, nije se osjećala blagoslovljenom svojom dugovječnošću. Naprotiv, za nju je život od 129 godina bio težak i bez radosti.
Koku, rođena u Rusiji i preživjela represije Staljinovog režima, umrla je u lipnju 2019. godine, neposredno prije što bi navršila 130 godina. Unatoč tome što je nedavno postala najstarija žena na svijetu, izjavila je da njezina dugovječnost nije rezultat vlastitih napora već “Božje volje”, te da nije činila ništa kako bi produžila svoj život.
Četiri godine ranije, ruska vlada proglasila ju je najstarijom osobom na svijetu. Iako mnogi vjeruju da je tajna dugog života u zdravom i aktivnom životu, ona sama tvrdi da “nema pojma” kako je doživjela tolike godine. “Živjela sam toliko dugo, ali nisam bio sretan ni jedan dan. Život je bio kazna”, izjavila je Xiaojiu.
Prema podacima iz ruske mirovinske službe, koji uključuju krsni list i osobnu iskaznicu, rođena je 1. lipnja 1889. godine. Koku je već bila starija od 27 godina kada je posljednji car Nikolaj II abdicirao u ožujku 1917., 55 godina tijekom završetka Drugog svjetskog rata i 102 godine kada se Sovjetski Savez raspao.
Sjećajući se Drugog svjetskog rata, izjavila je kako ju je šokiralo kada su nacisti s tenkovima prošli pored njezine kuće. Koku i njenu obitelj, zajedno s Čečenima i Sibircima, Staljin je optužio za suradnju s nacistima i protjerao ih.
“Vidjela sam ljude kako se brinu o svojoj prehrani, održavaju formu, a ja… Ja sam samo nastavila živjeti kroz sve to. Provela sam cijeli život radeći, kopajući po vrtu, i nikada nisam bila sretna. To nije ‘jako sam umorna’. Dugovječnost nije dar od Boga, već kazna”, objasnila je.
Ljudi koji su poznavali Koku kažu da je nadživjela cijelu svoju obitelj, uključujući kćer Tamaru koja je doživjela 104 godine.
“Preživjela sam građanske ratove, revolucije, ratove, uništenje svoje zemlje. Danas mogu reći da moj život nije bio sretan. Bio je ispunjen strahom. Svaki dan sanjam o povratku domu iz kojeg smo protjerani. Rad u vrtu pomogao mi je da otjeram loše misli, ali moja duša je čeznula za povratkom kući”, rekla je Koku.
Nije željela govoriti o obitelji ni mnogim tragedijama koje su je snašle, ali je izgubila nekoliko djece, uključujući i šestogodišnjeg sina.
“Gledajući svoj nesretan život, radije bih umro mlad. Dok radiš, živiš dan za danom; više nisi živ, samo postojiš”, zaključila je Koku.
Zanimljivo je da je u mladosti, još kao djevojčica, upoznala Van Gogha.