Naš brak je plod balkanskog recepta za katastrofu, malo mjesto i duga veza. Izvana lijepo živimo, puno putujemo i sami is djecu, ali jednostavno nisam sretan s njom jer smo mi dvije osobe koje je teško staviti u istu sobu, kamoli u brak. To funkcionira jer se trudim praviti kompromis samo da bude mir u, a ona se trudi što bolje prezentirati sliku naše idealne obitelji.
Prije šest godina sam na prvi pogled odlijepio za jednom svojom kolegicom, iako je to bio prijateljski odnos s daljinom. Ona se u međuvremenu odselila. Kad sam je zadnji put vidio, koliko god se trudio, nisam mogao sakriti uzbuđenje i sreću što je tu. Ona je to primijetila i nakon nekog vremena sam priznala svoje osjećaje, ali da iz poštovanja prema mojoj obitelji moramo prekinuti svaki kontakt.
Od tada nisam nikako dobar, trudim se što još više oko braka samo da je zaboravim, ali nisam nikako sretan s onom kojom jesam. Razvesti se ne mogu zbog djece i poštovanja prema ženi, ali opet ne znam dokad ću ovako…