Nataša Nedić (35), koja se godinama borila protiv tumora i za koju je cijela Srbija zdušno navijala, preminula je danas, navodi se u saopštenju koje je postavljeno na Facebook grupi “Budi human – humanitarne licitacije”.
“Simbol borbe. Simbol opstanka u moru tame koja se širi. Majka hrabrost. Svi koji su u grupi, kraće ili duže, znaju za Natašu Nedić. Ona je pisala o sebi, dijelila svoja najdublja osjećanja. O njoj su napisani mnogi članci. Bila je mnogima nada. Bila je! Poslije velike, mukotrpne i teške borbe u kojoj je mnogo puta uspjela da vrati i meč loptu, sada je ipak otišla na onaj drugi, svjetliji svijet. Otišla je među anđele, a ostavila je svoje male anđele da kroz njih živi i bori se. Za Natašinu borbu i u njen pomen nastavimo ono sto je ona započela! Podrži! Daruj! Nastavi Natašin niz borbe za sve koji su tu”, napisala je prilikom oproštaja od nje jedna od članica.
Borba ove majke dva dječaka, supruge i sestre protiv neuroendokrionog karcinoma Lardž sel, trajala je godinama.
“Samo jedan odsto žena u cijelom svijetu oboli od tumora ovog tipa, a dijagnoza znači da je liječenje, u najmanju ruku, otežano. Ja sam ga započela prije tri godine. U decembru 2018. godine dobila sam potpuno uredne nalaze, došlo je do odsustva bolesti”, rekla je Nataša prije dvije godine.
Pet mjeseci kasnije, u maju 2019. godine ljekari za nju nisu imali dobre vijesti. Karcinom se vratio agresivnije nego prvi put.
“Pojavili su se tumori u abdomenu, jedan je težio dva kilograma, na jajniku, na oba uretera i preko 20 tumora na oba plućna krila, 2019. godine izvađen je najveći i njegove brojne metastaze iz abdomena”, prisjetila se ona.
Nataša je i tokom 2023. godine vodila veliku bitku. Na momente, činilo se, što protiv bolesti, što protiv neljudi koji su joj ostavljali pogrdne komentare i pisali statuse u kojima su pisali kako je preminula.
Njen najveći neprijatelj je bilo vrijeme, ako bi i malo zakasnila sa terapijom, prethodni efekat se poništavao i liječenje je gubilo smisao. Ipak, hrabro se borila do kraja svog života, piše Blic.
“Nama, onkološkim pacijentima, glave su bukvalno ucijenjene. Moja košta tri miliona dinara (oko 26.000 evra), a mnogo nas je. Mi stariji smo se često povlačili, zarad druge djece. Ili su drugi molili za nas. Vjerovatno bih i ja učinila isto, da mi nije moje djece. Ne borim se samo za sebe, nego i za njih. I borim se i za druge žene, majke, sestre, kćerke, prijateljice, rođake… Međutim, sve je više nas “nerješivih” slučajeva. Čuda prirode, šta li smo. Da bismo se 100 odsto rješili repova bolesti, a da porodice ne proglase bankrot, naše slike i priče su završile na sajtu Fondacije i svako je dobio svoj redni broj”, rekla je ona prije dvije godine.