Sada će nam se obratiti Omer Sinanović, nekadašnji pitomac Državnog dječijeg doma ovdje u Tešnju! Malo ko je mogao naslutiti da je ovim riječima domaćina najavljen čovek koji će šokirati i bez daha ostaviti sve prisutne prije koju godinu, na izložbi i promociji knjige “Državni dječiji dom Tešanj (1946-1959)” na Starom gradu tešanjske tvrđave.
Umanjenju šoka nije pomogla ni najava Jasmina Mandžukića, autora ove vrijedne knjige o tešanjskim domcima, da će “Omer ispričati detalje svoje gotovo nevjerovatne sudbine”.
– Nisam ja Omer Sinanović, već Dragoljub Blagojević! Tačno je da sam od rođenja pa do 23 mjeseca života bio Dragoljub, dok mi ustaše ne zaklaše majku. Potom sam, sve do 24. godine bio Omer, a od tada sam ono što i jesam – Dragoljub – izustio je tada Dobojlija.
Ispričao je da mu majka Cvijeta, tog kobnog 9. decembra 1941. godine, nije uspela umaći krvnicima Jure Francetića.. Sa pelenom u ruci, na kosi nadomak groblja u Pridjelu iznad Doboja, pronađena je zaklana, izvađenih očiju, i bez djece. Tromesečna ćerkica Dragica, Dragoljubova sestrica, odnesena je u nepoznato, a ni on sam ni dan-danas ne zna kako je sa nepune dvije godine dospio u dečji logor u Bosanskoj Gradišci.
– Bio je utorak ili petak, jer su u ta dva dana u sedmici djelili srpsku djecu-siročad. Izabrala me je Vahida Sinanović, kako mi je kasnije ispričala prilikom moje posjete Zavidovićima, na nagovor svoje majke da “pored kćerke ima i sina”. Bila je tada 22-godišnja udovica, nakon pogibije supruga ustaše, sa kojim je imala žensko dijete. Dala mi je suprugovo ime -Omer Sinanović – šokantno su odzvanjale Dragoljubove reči tešanjskom tvrđavom.
SESTRA DRAGICA OSTALA FADILA
NA BRATA SA SJEKIROM U RUCI!
Tragajući za nestalom setrom Dragicom, Dragoljub se 1962. zaputio u Maglaj, saznavši da tamo živi pod imenom Fadila.
– Nesreća je da je u braku sa izvjesnim Fadilom, kažu, pobornikom ogranka Mladih muslimana. Očito, po njegovom diktatu, drugi put kada sam došao sa policijskim inspektorom, ona nas je na kapiji dočekala sa sjekirom. Samo nekoliko sati prije toga, dok Fadil nije došao s posla, lijepo smo razgovarali. Kasnije, dok nas je Fadil posmatrao s prozora, ona mi je poručila da više ne dolazim, jer sa Fadilom ima dvoje djece i živi svoj život. Vjerovatno je bila i uslovljena djecom – skrušeno se prisjećao Dragoljub.
Međutim, Vahida se ubrzo zaljubila u radnika zavidovićke “Krivaje” koji je stavio pred neumoljivi izbor. Nije bio voljan da uz njenu kćerku odgaja i srpsko dijete. Vahida je, srećom, bila milostiva. Umjesto vode Krivaje, ili pruge, izabrala je da Dragoljuba preda u dečje prihvatilište.
Iz tog prihvatilišta u Zavidovićima do dolaska u Dom u Tešnju, 1948. godine bio sam u domovima u Bijeljini, sarajevskom Kiseljaku i Jakešu kod Modriče. Kada i koliko sam u kojem domu bio, to ne znam. Jednostavno, taj period kao da sam prespavao. Ničeg se ne sjećam. “Probudio” sam se u domu u Tešnju – prisjećao se Dragoljub.
Sumnja da su mu baš svi pobijeni u ratu i da nema ni daljeg rođaka probudila se 1961. godine, kada je te dileme u tadašnjem “Oslobođenju” objelodanio dobojski novinar Dušan Paravac. Među desetinama pisama iz mnogih krajeva BiH, posebnu ulogu je odigralo ono Vahide Sinanović iz Zavidovića. Ipak, ključno je bilo pismo železničara Blagoja Blagojevića (1912), iz Pridjela kod Doboja. Kako će se ispostaviti – njegovog oca.
– U kuću Blagojevića se bješe sjatilo mnoštvo znatiželjnog svijta. Nastao je tajac kada se na vratima pojavila jedna markantna žena. Bila je to strina Milka. Ona me je prva okupala. Rekla mi je: “Omere, možda te zadnji put tako zovemo, ako budeš imao biljeg ispod desnog pazuha i dva svrtka na glavi, ti si Dragoljub!” Kada sam skinuo košulju, kada se ukazao biljeg, nastalo je opšte veselje, grljenje i ljubljenje. “Ti nisi Omer, ti si naš Dragoljub!”, uzviknula je strina – navodio je Dragoljub detalje tog dramatičnog sureta sa svojim rođenim 1962. godine.
Dvije godine kasnije, ovaj čovjek u JNA odlazi kao Omer, a godinu dana kasnije vraća se kao Dragoljub. U tom periodu, uz prisustvo Blagoja, u Zavodu za kriminalistička vještačenja i kriminološka istraživanja u Zagrebu, sa vjerovatnoćom “većom od 90 posto”, i zvanično i naučno je potvrđeno da mu je on biološki otac.