Ova hit dijeta u svijetu polahko dostiže svoju popularnost. 

Denga je virusna bolest koju uzrokuje virus denga (DENV), RNK virus iz roda Flavivirusa, obitelji Flaviviridae, od kojeg postoje četiri različita serotipa (DENV-1, DENV-2, DENV-3 i DENV-4), a prenose je komarci.

Nakon preboljele bolesti ostaje doživotna imunost, ali samo za serotip koji je uzrokovao bolest.

Kako je posljednjih godina denga najčešća virusna bolest kod ljudi koju prenose komarci, postala je globalni problem. Pretpostavlja se da 2,5 bilijuna ljudi živi u području gdje postoji mogućnost prijenosa virusa. U svijetu se godišnje inficira oko 100 milijuna ljudi, od kojih oboli 250.000 do 500.000. Do 1970. denga je zabilježena samo u devet zemalja, a sada je endemična u više od sto zemalja u Africi, Americi, na istočnom Mediteranu, u Jugoistočnoj Aziji i zapadnom Pacifiku. U Venezueli je 2007. prijavljeno 80.000 oboljelih osoba, uključujući 6000 denga hemoragičnih vrućica. Prvi slučajevi bolesti u Hrvatskoj zabilježeni su 2010. na poluotoku Pelješcu.

Virus prenose ženke komaraca Aedes aegypti (nije prisutan u Hrvatskoj) i Aedes albopictus (azijski tigrasti komarac koji je vrlo agresivna dnevno aktivna vrsta). U Hrvatskoj je azijski tigrasti komarac prvi put zabilježen 2004. u Zagrebu, a od 2005. kontinuirano se širi duž jadranske obale. Komarac se inficira sišući krv zaraženog bolesnika. Ženke se primarno hrane krvlju tijekom dana. Virus se ne prenosi kontaktom među ljudima.

Inkubacija, tj. razdoblje od infekcije virusom do pojave prvih simptoma, može trajati od tri do 15 dana, a obično pet do osam dana. Poznata su tri klinička oblika denga infekcije.

Denga vrućica (groznica)

Nakon uboda komarca, virus se najprije umnožava u koži, a zatim se putem krvi širi po cijelom tijelu. Simptomi su povišena temperatura, bol u mišićima (osobito oko očiju), kostima i zglobovima, mučnina, povraćanje, zahvaćenost očne spojnice (konjunktive), edem vjeđa i fotofobija (preosjetljivost na svjetlo). Rad srca obično je usporen, a krvni tlak snižen. Javlja se i lagani osip po licu koji brzo nestane. Temperatura može biti povišena dva do četiri dana, a slijedi nagli pad i obilno znojenje.

Nakon jedan do dva dana normalne temperature, slijedi druga faza s ponovnim skokom temperature i pojavom osipa, koji se najprije javlja na nadlanicama i stopalima, a zatim širi na ruke, noge i cijelo tijelo, osim na lice. Akutna faza bolesti traje jedan do dva tjedna, nakon čega oboljeli još neko vrijeme osjeća opću slabost.

Za potpun oporavak potrebno je nekoliko tjedana.

Denga hemoragična vrućica (DHF)

Teži je oblik bolesti, koji češće zahvaća djecu mlađu od deset godina. Započinje naglo s visokom temperaturom i glavoboljom. Javljaju se grlobolja, kašalj, mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Moguća su i potkožna krvarenja (petehije), te krvarenje iz nosa i probavnog sustava. Može biti prisutna i upala pluća i srčanog mišića. Nepovoljni znaci su jaka i stalna bol u trbuhu, stalno povraćanje, nagli pad temperature s obilnim znojenjem i jaka iscrpljenost.

Stopa smrtnosti kod DHF-a je velika i može iznositi šest do 30 posto. Pod osobitim rizikom su djeca mlađa od godine dana.

Denga šok sindrom

Razvija se u najtežim slučajevima, kad dolazi do velikog pada krvnog tlaka.

Osoba koja se prvi put inficira jednim od serotipova virusa razvija antitijela samo na virus tog serotipa. Nakon ponovne infekcije, ali drugim serotipom virusa, veći je rizik za razvoj DHF-a. Na težinu kliničke slike utječu i genetski čimbenici, te dob inficirane osobe.

Serološkim testiranjem moguće je dokazati antigen prvih devet dana bolesti. Od četrnaestog dana nakon početka bolesti u serumu se javljaju antitijela koja ostaju pozitivna doživotno. Molekularno testiranje i tipizacija virusa denge izvodi se iz krvi PCR testom.

S obzirom na to da je riječ o virusnoj bolesti, nema specifična lijeka niti antibiotika za liječenje denge, pa je terapija uglavnom simptomatska.

Važno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu (zbog povraćanja i proljeva). Za snižavanje povišene temperature mogu se dati paracetamol i acetaminofen, ali ne i acetilsalicilna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi, jer mogu pogoršati eventualno krvarenje. Zbog moguće pojave krvarenja, kod denga hemoragijske vrućice može biti potrebna transfuzija krvi i terapija kisikom.

Najučinkovitiji način sprječavanja bolesti je smanjiti brojnost komaraca kao potencijalnih bioloških vektora zaraznih bolesti. To uključuje mjere otkrivanja i uklanjanja potencijalnih i trajnih legla komaraca, te uništavanje ličinki u leglima koje nije moguće trajno ukloniti, i to uz pomoć programa dezinsekcije koji provode institucije javnog zdravstva.

Nadalje, važna je edukacija stanovništva o suzbijanju komaraca u kućama i okolici. Potrebno je ukloniti sve predmete koji nakupljaju vodu, jer se na takvoj površini legu komarci. Važne mjere koje treba provoditi stanovništvo s ciljem smanjenja populacije komaraca su sljedeće:

• redovito čistiti i pokrivati spremnike s vodom na otvorenom
• redovito čistiti ukrasne fontane, mijenjati vodu ili ih isprazniti
• držati zatvorene kante za smeće
• izbjegavati nakupljanje vode u praznoj ambalaži
• osigurati da kućni odvodi nisu začepljeni i da se u njima ne nakuplja voda
• redovito čistiti posude s cvijećem.

Mjere osobne zaštite od uboda komaraca su nošenje primjerene odjeće i primjena repelenata na kožu koji sadrže više od 20 posto DEET-a (dietiltoluamid) tijekom boravka u području u kojem je denga endemična. Treba voditi računa i o tome da ženke komaraca koji prenose dengu bodu danju te da su najaktivnije u vrijeme oko izlaska i zalaska sunca, za razliku od komaraca koji prenose malariju, koji bodu noću.

U tijeku su pretklinička i klinička ispitivanja za učinkovito i sigurno cjepivo, koje, da bi bilo učinkovito, mora pružati zaštitu protiv sva četiri serotipa virusa. Prvo cjepivo protiv denga virusa – Dengvaxia (CYD-TDV, Sanofi Pasteur) je registrirano u Meksiku u prosincu 2015. godine. Tetravalentno cjepivo ulazi u kontroliranu multicentričnu fazu 3 istraživanja, Primjenjuje se u tri doze – 0/6/12 mjeseci. Registrirano je za osobe od devet do 45 godina koje žive u endemskom području.