Pita Mujo Fatu: “Da te ja varam šta bi ti uradila?”

HPV je kratica za humani papilloma virus, kojim se većina muškaraca i žena generativne dobi zarazi i/ili oboli najmanje jednom u životu.

Humani papilloma virusi široko rasprostranjeni su u općoj populaciji i uglavnom uzrokuju tri tipa kožnih infekcija, najčešće u djece, adolescenata i mladih – obične kožne te tzv. juvenilne i plantarne bradavice. Te su promjene uglavnom bezazlene i prolazne.

Posljednjih desetljeća zamijećen je izrazit porast genitalnih infekcija HPV-om, koje su u globalnim okvirima postale najčešća suvremena spolno prenosiva virusna bolest, s najčešćom pojavnošću u dobi između 18 i 35 godina. Podjednako su raširene među oba spola u cijelom svijetu, osobito među mladim spolno aktivnim osobama u dobi od 18 do 25 godina (istraživanja pokazuju da je njome u toj dobi, srećom, najčešće prolazno a ne trajno, zaraženo oko 80 posto spolno aktivnih djevojaka).

Danas je poznato više od 200 vrsta HPV-a, od kojih četrdesetak tipova inficira uglavnom kožu i sluznicu genitalnih organa. Među njima se 15 tipova povezuje s nastankom karcinoma vrata maternice i drugih organa (rodnice, stidnice, debelog crijeva, usne šupljine, sluznice oka, nosa i sinusa). dok 12 niskorizičnih često uzrokuje dobroćudne spolne bradavice (genitalni kondilomi, genitalne bradavice) i tek blage i oku nevidljive promjene sluznice vrata maternice, a nalazimo ih i u tumorima grkljana – papilomima.

Svi tipovi HPV-a (benigni i maligni) uglavnom se prenose kontaktom s inficiranim dijelovima kože i sluznice spolnih organa seksualnih partnera. Svaki muškarac ili žena koji je inficiran HPV-om može biti inficiran s više tipova virusa odjednom, što znači da svom spolnom partneru može prenijeti mješovitu infekciju HPV-om, a uz to, i druge spolne zaraze, ako postoje. Kondom nije dovoljno pouzdano sredstvo zaštite protiv infekcije HPV-om.

Ako imate dijagnosticiranu infekciju HPV-om, ne žurite se za nju okriviti svog sadašnjeg partnera, osobito ako ste u prošlosti imali više od jednoga. Naime, vaš pozitivan HPV status nije pouzdan pokazatelj vašeg, a ni partnerova seksualnog ponašanja jer se virus u nekih ljudi može reaktivirati iz tzv. uspavanog latentnog stadija i godinama poslije prvobitne infekcije.

Genitalne infekcije HPV-om klinički se različito manifestiraju kod muškaraca i žena.

Genitalna HPV infekcija kod žena​

​U žena nastanu razni stupnjevi reaktivnih i displastičnih promjena u stanicama spolne sluznice, najčešće na površini i u kanalu vrata maternice, na rodnici i stidnici. HPV-om uzrokovane CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija) promjene na cerviksu moguće je otkriti probirnim citološkim testiranjem – PAPA testom, a virus i njegov stupaj rizika dokazati HPV-DNK testom.

Specifični protuvirusni lijekovi protiv HPV-a još uvijek ne postoje. Liječenjem se uklanjaju bolesne promjene kože i sluznica uzrokovane HPV-om.

Genitalna HPV infekcija kod muškaraca

Kod muškaraca, klinički znakovi infekcije najčešće se očituju u formi raznih vrsta genitalnih bradavica. U muškaraca je infekcija HPV-om bitna kao spolna zaraza koja može i kod njih prijeći u bolest te kao promiskuitetni čimbenik za povećan rizik od nastanka karcinoma vrata maternice kod svih njihovih potencijalnih seksualnih partnerica ako su nositelji aktivne infekcije HPV-om.

U povećanom su riziku mlade djevojke koje intenzivno žive, slabokrvne su i često na hormonalnoj kontracepciji, preskaču obroke, jedu premalo voća i povrća, premalo spavaju, uče za ispite i još uvijek rastu i razvijaju se, što uzrokuje dodatno trošenje željeza, vitamina A, B i C, folne kiseline i cinka, a uz sve to konzumiraju mnogo kofeina, cigareta i alkohola.

Uz školske obveze, potraga za partnerom u toj dobi je najintenzivnija i rezultira češćim promiskuitetom, s tim da se rizik od nove zaraze HPV-om multiplicira i raste za 15 posto sa svakim novim spolnim partnerom.

Bitno je naglasiti kako prerano stupanje u spolne odnose znatno utječe na kasniju lošu prognozu izlječenja. Uz to, valja znati kako osobito nepovoljan utjecaj na liječenje i ishod infekcija HPV-om u mladih žena ima i simultana zaraza klamidijom i herpes virusima te drugim urogenitalnim infekcijama koje otimaju snagu imunosnom sustavu za kvalitetan obračun s infekcijom HPV-om.

Osim kvalitete imuniteta, na izlječenje znatno utječu količina akutnog i kroničnog stresa, prakticiranje zdravih životnih navika te zdravlje i ponašanje partnera.

Protiv infekcije HPV-om u svijetu i kod nas registrirana su tri cjepiva – dvovalentno, četverovalentno i deveterovalentno, kojima su obuhvaćena dva najopasnija onkogena tipa (HPV 16 i 18) i nekoliko ostalih genotipova. Preporučuje se kao individualno cijepljenje djevojkama prije nego što postanu spolno aktivne, čime se smanjuje životni rizik obolijevanja od raka vrata maternice.

Srećom, tek mali postotak zaraženih HPV-om razvit će kronične promjene koje se moraju liječiti jer neće spontano proći i tek manji broj osoba inficiranih koje se ne liječe bit će pod rizikom od pogoršanja i obolijevanja od karcinoma.

U većine zdravih osoba imunosni sustav spontano će odbaciti zarazu i osloboditi se virusa tijekom određenog razdoblja, uglavnom godinu i pol do tri nakon prvotne infekcije. Nažalost, u manjeg broja inficiranih dogodit će se ugradnja virusnih onkoproteina u stanice i tkiva, zbog čega infekcija može prijeći u trajnu, uz povišen rizik od razvoja karcinoma te s opasnim posljedicama za život i zdravlje. Iako se to, srećom, rijetko događa, problem je što nije moguće znati kod koga će se to dogoditi, a kod koga neće.

U većini slučajeva obolijevanja bolest je moguće spriječiti u ranom stadiju ako se na vrijeme otkriju i liječe abnormalne promjene nastale djelovanjem HPV-a na stanice sluznice vrata maternice. Te promjene nastaju godinama prije nego što se pretvore u onkološku bolest, karcinom, a uzrokuju ih određeni tipovi virusa, od kojih su najčešći HPV 16, 18, 31, 33 i drugi. Njihovo prisustvo u stanicama i bolesne promjene koje uzrokuju u tkivima može se na vrijeme otkriti pomoću HPV-DNA testa i PAPA testa.

PAPA test

PAPA test je probirni test kojim se vrlo lako mogu dokazati abnormalnosti epitelnih stanica vrata maternice. Obavlja ga ginekolog uzimanjem uzorka male količine stanica tijekom pregleda te ih šalje citologu koji iz uzoraka dijagnosticira postojanje i vrstu promjena u žena oboljelih od HPV genitalnih viroza.

To je jedan od najboljih preventivnih testova koje je čovječanstvo ikad imalo za neku bolest, ali nije svemoguća metoda. U sprječavanju bilo koje bolesti najbolji učinak prevencije imat će kombinacija više metoda.

Redovita rutinska ginekološka kontrola

PAPA test je odličan za masovni skrining žena na rak vrata maternice i preporučuje se svim spolno aktivnim ženama barem svake treće godine, dakle, i kad je žena potpuno zdrava i misli da nema razloga ići ginekologu. No, kao i svaki test, ima svoje vrline i mane, zato je redovit odlazak na rutinsku kontrolu kod ginekologa ne samo potreban, nego i nužan i neprocjenjivo važan za očuvanje zdravlja i života žena s kroničnom infekcijom HPV-om.

HPV test

HPV test koristi se za dokaz samog virusa, to jest njime se potvrđuje zaraza vrata maternice nekim od danas najčešće prisutnih 13 vrsta HPV genotipova virusa koji se najčešće nalaze u žena oboljelih od raka vrata maternice. Dugogodišnja infekcija nekim od tih tipova virusa u žena uzrokuje premaligne i maligne promjene, s tim da se premaligne moraju liječiti kako ne bi prerasle u maligne.

HPV test najbolje je napraviti istodobno kad i PAPA test iz uzorka uzetog mekanom citološkom četkicom. Rezultat HPV testa dokazat će postoji li stvarno infekcija i kojim genotipom HPV-a.

1. Imati HPV ne znači da njime inficirane osobe žive neodgovorno ili nemoralno.
Saznanje o partnerovoj infekciji HPV-om često uzrokuje probleme, a može dovesti i do raspada intimne veze i partnerstva. Zbog HPV-a ljubavnici mogu jedno za drugo pomisliti da ih je intimni partner/partnerica prevario, što je česta zabluda. Infekcija HPV-om može trajati godinama, a da osoba nema simptoma ni znakova (ili su golim okom nevidljivi), tako da je nemoguće reći kako i kada je netko od partnera stekao zarazu i je li riječ o novoj infekciji ili reaktivaciji dugogodišnje latentne (uspavane) zaraze i buđenju virusa zbog slabljenja imuniteta ili drugih bolesti.

2. Svatko tko je barem jednom u životu bio spolno aktivan i imao nezaštićen spolni odnos bio je u riziku stjecanja zaraze HPV-om.
S druge strane, iako danas postoje izvrsna i moćna cjepiva koja štite od devet najčešćih onkogenih tipova HPV-a, ona najpouzdanije štite od infekcije ako se primijene prije stupanja u spolne odnose.

3. Većina infekcija HPV-om završi spontanim samoizlječenjem u razdoblju od godinu i pol do dvije nakon stjecanja infekcije, što uvelike ovisi o kvaliteti imunološkog odgovora inficirane osobe.
Mogući su i recidivi, tj. ponovljene infekcije zbog reaktivacije uspavanog virusa u stanicama ili zbog nove infekcije nekim drugim sojem HPV-a. Glavni čimbenici uspješne prirodne obrane protiv HPV-a su zdravlje imunosnog sustava, pozitivan stil života i pravilna prehrana.

4. Žene su osjetljivije na infekciju HPV-om i više u opasnosti od muškaraca.
Dok kod njih može nastati rak vrata maternice, muškarci su češće samo nositelji virusa, a karcinom genitalnih organa kod muškaraca je rjeđa pojava nego rak vrata maternice u žena.

5. Ženama se savjetuje odlazak na redovite preglede kako bi se provjerilo imaju li genitalnu infekciju HPV-om i je li im PAPA test uredan.
Te će pretrage na vrijeme spriječiti napredovanje moguće postojećih prekanceroznih promjena i razvoj raka vrata maternice. Redovite kontrole veoma su važne jer što se ranije uoče promjene uzrokovane onkogenim HPV-om i ranije počne terapija, to je mogućnost ozdravljenja pouzdanija i sigurnija.

6. Imunosni sustav razlikuje se od osobe do osobe.
Mnoge osobe kronično inficirane HPV-om godinama nemaju nikakvih simptoma, dok neke već za godinu-dvije mogu imati ozbiljne promjene i simptome, pa i invazivne oblike karcinoma, poput HPV tipa 18 karcinoma u kanalu vrata maternice koji relativno brzo može prijeći u težu i životno opasnu bolest, često neprepoznatu na vrijeme ako žena ne ide redovito na pregled.

7. Do pojave vidljivih simptoma može proći više godina i nemoguće je utvrditi kada je izložena osoba bila u prvom kontaktu s virusom.
U pet do 15 posto žena zaraženih HPV-om koje se ne liječe nakon određenog trajanja kronične infekcije HPV-om razvit će se karcinom.

8. PAPA i HPV test vrlo su korisni u traženju i otkrivanju raka vrata maternice.
Oba se obvezno preporučuju ženama koje imaju više od 30 godina i česte abnormalnosti u PAPA testu te češće mijenjaju spolne partnere tijekom života.

9. HPV može prenositi i drugim seksualnim aktivnostima kod kojih se prakticira intimni kontakt kože i sluznica partnera.
Stoga je najbolje prije spolnih odnosa iskreno porazgovarati o toj temi i zaštititi se ako je to potrebno, jasno preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje te svoje i partnerovo zdravlje.

10. Istraživanja pokazuju da je organizacija zdravog stila života i prehrane itekako dobrodošla i u borbi protiv infekcija HPV-om i za ubrzanje spontanog “nestanka” virusa.
Pri tome je partnerova podrška više nego dobrodošla.